Osnovna škola Bukovac Zagreb

Ljude je puno lakše rasplakati, nego nasmijati. Ne samo u ovo vrijeme pandemije, nego i inače. Upravo je to razlog zašto je manji broj književnika koji pišu duhovita djela, a puno je veći broj onih koji su u svojim knjigama ozbiljni. Na popisu djela za cjelovito čitanje u osmom razredu nalazi se djelo „Kod kuće je najgore“ izraelskoga pisca E. Kishona. To je zbirka humoreski u kojima pripovjedač govori o različitim zgodama u svojoj obitelji. Zbirka je to kratkih i duhovitih priča s naglašenom ironijom i sarkazmom, a duhovitost se često naglašava pretjerivanjem u fabuli ili u oblikovanju likova.

Nakon što su pročitali djelo i upoznali se s obilježjima humoreske, učenici 8.a razreda dobili su zadatak napisati svoju humoresku s pričom iz života svoje obitelji. U oblikovanju humoreske trebali u svojoj priči pretjerati u razvoju fabule, posebno u zapletu, vrhuncu i raspletu, a sve je trebalo biti naglašeno ironijom, samoironijom ili sarkazmom bez da ikoga vrijeđaju.

U nastavku možete pročitati dvije takve humoreske:

Mama voli čokoladu

            „Hana, odi po mlijeko!“, odem po mlijeko. „Hana, idi kupi kruh!“, odem i kupim kruh.

„Hana, objesi veš, operi suđe, prošeći psa, istresi smeće, obriši prašinu, operi stubište…“

Objesim veš, prošećem psa, istresem smeće, obrišem prašinu, oprem stubište.

            Mama sjedi na kauču i jede čokoladu. Slasno žvače te smeđe daske i gleda omiljeni dokumentarac o proizvodnji čokolade. Najdraža majčica na svijetu me primijeti i nekako mi kroz žvakanje uspije reći: “Hana, idi kupi još čokolade.“ Pokušam joj objasniti da moram napisati zadaću, no ona mi samo odvrati da je to pet minuta posla. Kupim čokoladu i baš se spremam otići kad začujem: „Hana, idi po drugu čokoladu, ne volim s grožđicama.“ Ljutito uzmem čokoladu i sama je pojedem.

Mama sada sjedi i gleda novi dokumentarac. Prsti su joj puni smeđih ostataka, a njezino lice puno je razočarenja. Ružan miris leti po sobi, ali meni ne smeta. Dobro da je mala sestrica odlučila napuniti pelenu, ovo bi mamu trebalo naučiti pameti.

            Najdraža majčica na svijetu i dalje sjedi. Gleda u svoju čokoladu: „Što je ovo?“. nasmiješim se i mirno odšetam van. ovo će me koštati, ali mama treba dva puta promisliti prije nego postane izbirljiva.

        H.Š., 8.a

„Vojska mrava i pčela“

            Jednoga jutra sestra i ja smo trebali ići u vrtić. Tata, sestra i ja probudili smo se nadobudno i veselo. Oprali smo zube, obukli se i bili spremni za nove obaveze.

            Spustili smo se u dnevni boravak i tamo nas je dočekala vojska mrava. Svaki kutak bio je napunjen mravima. Svi smo bili  ljuti, a zatim je tata izvukao neki otrov i pobacao ga po mravima. Mahnito smo gazili po njima. Bio je to pravi rat ljudi i mrava. Mravi su imali katapult kojim su bacali komadiće hrane i kruha po nama. Nakon nekoga vremena otrov je pobijedio i mravi su se razbježali. Toga smo dana malo kasnili u vrtić.

Trijumf nad mravima nas je ohrabrio. Nekoliko dana kasnije sa sestrom sam se igrao u dvorištu. Dodavali smo se loptom i to je bilo baš zabavno. Nakon nekoliko minuta došla je vojska, ali to nije bila vojska mrava, nego vojska pčela. Velikih, crno - žutih pčela. mama nas je poslala u kuću. Izgubili smo rat i pčele su nas pobijedile, ali mama je imala tajni plan. Pozvala je specijalca protupčela. Stigao je kad smo već izgubili svaku nadu. Počeo je boj specijalaca i pčela. Pčele su pokušavale probiti tvrdi oklop specijalaca, ali nisu uspjele, Ipak, jedna se pčela probila u kuću i ubola me. Specijalci su otjerali pčele i sve je bilo kao i prije. Sestra i ja smo se nastavili igrati. Ponekad bi doletio neki stršljen, ali smo ga otjerali.

            Kad sve sagledamo, bili smo bolji ratnici od mrava i pčela. Hrabro smo se borili, a sreća prati hrabre.

         M.Š., 8.a