Razmišljanje učenika o provedenom vremenu u osnovnoj školi:

''Kada se osvrnem na sve to, bilo je ludnica.''

''Ovih osam godina bilo je lijepo i ružno, ali sveukupno gledajući to je dio odrastanja.''

''Kad sam krenuo u školu mislio sam da je to moja noćna mora.''

''Ovi zadnji mjeseci su dragocjeni i treba ih na što bolji način iskoristiti.''

''Još se sjećam kada smo se selili iz stare škole u novu.''

''Meni je vrlo lijepo bilo pohađati školu s mojih dvadeset troje prijatelja, tako da mi je žao što se razilazimo.''

''Rastanci su oduvijek bili tako tužni… neshvaćeni… kao da dio tebe odumire te se sve uspomene spremaju u tajnu ladicu koju je teško otvoriti.
Ovaj put ne želim da bude tako, mislim da ovaj put neće dio mene odumrijeti neshvaćen, već nastaviti živjeti sa svim sretnim sjećanjima. Nadam se da će ta ladica zauvijek ostati otvorena te da sjećanja koja su u njoj neće biti strana.
Svi ljudi, koje sam dosada sretala ili se svakodnevno s njima družila, pomogli su mi da izgradim svoj karakter, svoj brod s kojim mogu krenuti ploviti dalje. Prijatelji iz osnovne škole…"

Učenici osmih razreda, šk. god. 2009./2010.

Sjećanje jedne osmašice

Maturalac

To je rano rujansko jutro počelo uobičajeno kao i svako drugo. Ranije ustajanje, nošenje teških torbi, i sastajanje pred školom, kašnjenje, upućeni pospani pogledi i trljanje promrzlih ruku jedno o drugu… navest ću samo neke od sitnica koje su bile neuobičajene. Spomenute su teške torbe, puni kovčezi, sastajanje pred školom zapravo jest čekanje prijevoza, a pospani pogledi posljedica su prošle budne noći pune iščekivanja.
PAKOŠTANE
Iako neplaniran i do zadnjeg sa sumnjom, ali i euforijom dočekan, dogodilo se. Mi, učenici 8.a i 8.b razreda, zajedno s razrednicima i pratiteljima učiteljem Dešićem krenusmo na maturalac. Glavno odredište bili su nam Pakoštani.
SLAPOVI KRKE I VISOVAC
Već prvog dana putem smo posjetili Šibenik. Nezainteresirano kao da smo svaki drugi dan tamo, projurili smo Šibenikom u želji da što prije dođemo do hotela koji je neke od nas posvojio već na prvi pogled. Osvanulo je drugo jutro. Naučeni na kasnije ustajanje, u ranih sedam sati doživjeli smo divovski šok kada je posluga posluživala doručak u prizemnoj sali hotela. Taj isti dan smo posjetili NP Krku i obližnji otok Visovac na kojem nam je ispričana legenda o tamošnjem samostanu. Domaćin, koji je ujedno i turistički vodič, ispripovijedao nam je da je fasada franjevačke zgrade napravljena od nekoliko tisuća žumanjaka.
O HOTELSKIM SOBAMA
Zbog tzv. ''zaštitnih mjera'' u hotelu, izgubili smo pravo na balkone, pa smo se navečer zadržavali u sobama. Kartanje, snimanje nisko budžetnih filmova, mazanje kvaka pastama, tučnjave jastucima i izležavanje iz svoji soba u sitne noćne sate, cijeli su hotel doslovno ''digli na noge''.
POZDRAV SUNCU ''MORSKE ORGULJE''
Treći nas se dan dojmio najviše od svih. Svo slobodno vrijeme proveli smo na plaži stotinjak metara udaljenoj od hotela, dok smo navečer posjetili Zadar. Pozdrav Suncu, morske orgulje i brojni kulturni spomenici bili su tek dio razloga zbog kojih nam je taj grad ostao u zbilja lijepom sjećanju.
Na maturalac smo krenuli u srijedu te smo boravili do subote. Stoga je zadnji spomenuti dan obilježio pakiranje i putovanje za Čakovec. No, ni sam put nije prošao bez zanimljive anegdote. Ovaj put bili su to problemi s autobusom na benzinskoj crpki te pomalo nervozno čekanje drugog da nas odveze kući.

Priče s putovanja još se uvijek prepričavaju s oduševljenjem na licu. Stoga sami možete zaključiti kako smo se proveli. 

Ida Ivek 8.a