"Trebaš pomoć i podršku? Događa ti se nešto loše u obitelji ili školi, a čini ti se da se nemaš kome povjeriti? Hrabri telefon pomoć i podršku nudi i putem CHAT-a svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
Razgovor sa savjetovateljem Hrabrog telefona je potpuno anoniman te je dostupan putem web stranice www.hrabritelefon.hr.
Nemoj šutjeti o tome, potraži pomoć !"
Susret i druženje s Mađarima, Slovacima, Austrijancima, Slovencima i Česima.
Dva dana u Mikulovu (Češka).
U petak 7.05.2010., u šest sati ujutro, krenuli smo iz Čakovca u Mikulov. Mikulov je češki grad poznat po vinu i pivu. Nalazi se na samoj granici Austrije i Češke.
U Češku smo putovali oko sedam sati. Kada smo stigli, u školi smo ostavili svoje stvari i otišli na ručak. Nakon ručka išli smo u razgledavanje grada. Podijelili su nas u grupe s djecom iz drugih država tako da smo se putem družili i upoznavali.
Prvo smo išli u dvorac ''Zamek'', a zatim u vinski podrum u dvorištu ispred dvorca. U tom podrumu stoji najveća bačva vina koju sam ikad vidjela. Duga je šest metara i u nju stane 135 tisuća litara vina.
Nakon kraćeg odmora popeli smo se na brdo ''Svatý kopoček'' gdje se uzdiže crkva Sv. Sebastiana. Brdo je visoko, a mi smo pješačili do crkve, pa smo se jako odmorili. Pogled na vrhu brda bio je divan. Vidjele su se oranice Austrije u raznim bojama. Svi smo bili oduševljeni. Nakon izleta u školi su nas učenici iz Mikulova, s našim imenima na papiru udomili. Bertu i mene udomila je jedna cura po imenu Keti, ali svi ju zovu Katka. Razgovarali smo na engleskom jeziku. U jutro smo se probudili u 7 i 15. Doručkovali smo, spremili svoje stvari i nakon toga krenuli u školu. Obukli smo dresove i sportske igre su počele. Dečki su igrali nogomet, a cure graničare.
Sa sucima smo se teško sporazumijevale jer nisu znali engleski pa su govorili češkim jezikom. U oba sporta II. osnovna škola Čakovec, tj. država Hrvatska, osvojila je drugo mjesto. Nakon proglašenja rezultata primili smo nagrade. Poslije ručka oprostili smo se s novim prijateljima i krenuli prema Čakovcu.
Kući smo stigli u pola deset. Bila sam sretna što smo se vratili kući, ali sam bila i pomalo tužna što smo otišli iz Češke ostavivši svoje nove prijatelje. Iako smo po zbroju bodova bili drugi, u našim srcima II. osnovna škola Čakovec je prva.
Ovi sportski susreti uvijek će mi ostati u sjećanju.
Anja Vurušić, 7.c
U petak, 07.05.2010., u 6 sati, učenici 5., 6. i 7. razreda krenuli su na put u Češku. Odredište je bio grad na samoj granici s Austrijom – Mikulov.
Vozili smo se oko 7 sati pa smo vrijeme prikratili pjesmom, pričom i smijehom. Krajolici kojima smo prolazili bili su prelijepi, žuti i zeleni, a dodatnu im je ljepotu davalo toplo prijepodnevno sunce. Kad smo stigli, ljubazni i veseli domaćini srdačno su nas dočekali, pokazali nam gdje da ostavimo stvari, održali kratak govor, pa smo, nakon upoznavanja s ostalim gostima, dakle Mađarima, Slovencima, Slovacima, Austrijancima i domaćinima Česima, otišli na ručak. Nakon dobrog ručka pošli smo razgledavati grad koji nije bio naročito velik, ali je svakako bio poseban. Sve je u zelenilu, i ništa nije bilo zapušteno. Vidjeli smo predivnu kamenu palaču, jednu od najvećih bačvi za vino na svijetu, a popeli smo se i na visoku goru odakle smo vidjeli čitav grad, svaku čarobnu sitnicu, svako zlatno polje ili jezero, utvrdu, pa čak i granicu s Austrijom. Bilo je baš kao iz bajke, tako da se isplatio trud koji smo uložili da bismo stigli gore. I na kraju dana dobili smo svoje ''udomitelje'', to jest oni su dobili nas. Svima je bilo ugodno s domaćinima. Sutradan, oko 9 sati, počele su igre. Dečki su igrali nogomet, a cure graničare. Bilo je veselo i svi smo se odlično zabavili. Bili smo zadovoljni jer smo u sportskim natjecanjima osvojili drugo mjesto. Nitko od nas nije mario što nismo bili prvi jer smo svi dobili ono po što smo došli, a to je da upoznamo nove prijatelje, da se proveselimo, da nam bude ugodno i da uživamo. I na povratku, kad se očekivalo da svi budemo umorni i iscrpljeni, bilo je življe nego kad smo krenuli. Bilo je malo tužno jer smo se morali oprostiti od prijatelja koje smo upoznali, no ipak, u svima se zadržao osjećaj ushićenja tako da se ovaj predivan i nezaboravan put završio onako kako je i počeo – s velikim osmijesima na licima svih nas.
Znam da nikad neću zaboraviti osjećaj koji me obuzeo čim su se otvorila vrata autobusa kad smo stigli, a mislim da su isto to osjećali i svi ostali. Neću zaboraviti ljude koje sam upoznala ni divote koje sam vidjela. Nikad neću zaboraviti ova dva dana.
Monika Kuček 5.a
Besplatna Office365 usluga i alati koji omogućuju suradnju i komunikaciju između svih sudionika u obrazovnom sustavu.
Korisnici koji su prethodno aktivirali svoje račune putem ove stranice mogu direktno do svojih računa putem stranice portal.office.com.
« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
HIMNA
NASRED NAŠEG ČAKOVEČKOG JUGA
UZDIŽE SE OSNOVNA DRUGA
NAJLJEPŠA JE ŠKOLA
SVA U CVIJEĆU
SVAKOM DAJE I ZNANJE I SREĆU
NAJLJEPŠA JE ŠKOLA
SVA U CVIJEĆU
SVAKOM DAJE I ZNANJE I SREĆU
NAJJAČI SMO NAJBOLJI SMO
DRUGE NAŠE DJECA SVI SMO
PUNI ZNANJA PUNI SREĆE
ZAUSTAVIT NAS NITKO NEĆE
NAJJAČI SMO NAJBOLJI SMO
DRUGE NAŠE DJECA SVI SMO
PUNI ZNANJA PUNI SREĆE
ZAUSTAVIT NAS NITKO NEĆE
NAKON OSAM GODINA SREĆE
SVATKO SVOJIM PUTEM KREĆE
SJETIT ĆE SE JEDNOM STARIH DANA
I NAJLJEPŠIH ĐAČKIH USPOMENA
SJETIT ĆE SE JEDNOM STARIH DANA
I NAJLJEPŠIH ĐAČKIH USPOMENA
NAJJAČI SMO NAJBOLJI SMO
DRUGE NAŠE DJECA SVI SMO
PUNI ZNANJA PUNI SREĆE
ZAUSTAVIT NAS NITKO NEĆE
NAJJAČI SMO NAJBOLJI SMO
DRUGE NAŠE DJECA SVI SMO
PUNI ZNANJA PUNI SREĆE
ZAUSTAVIT NAS NITKO NEĆE
PUNI ZNANJA PUNI SREĆE
ZAUSTAVIT NAS NITKO NEĆE