4.a Lukas Sekačić: "Rimljanin"

4.b Melita Sandrin: "Ptica Rio"

5.a Noa Jalšovec: "Mimičar"

5.b David Taradi: "Mladenka"

6.a Oto Kos: "Otmjena žena"

6.b Magdalena Mesarić: "Baka Anka"

7.a Petra Grašić i Nina Drk: "Seoski i gradski čovjek"

7.b Stela Šarić: "Odvjetnica"

8.a Manuela Hajdinjak: "Gejša"

8.b Mario Borko: "Suvremeni umjetnik"

Maškare u našoj školi

        Učenici i nastavnici naše škole kreativnim su maskama i kostimima obilježili maškare, a nastavnici su birali najbolje maske među učenicima. Vesele maske zauzele su prostor naše do tada mirne škole.

        Cijeli moj razred zasjao je pod maskama. Dorotea je predstavljala gusaricu, Noa pantomimičara, Luka G. Stevea Earlsena, Sebastian H. modnog mačka, Matej Nindžu, Filip spider-mana, Robert smješka, Luka Š. čovjeka s očima na federe, Antonio šegrta Hlapića, Romeo kartaša, Magdalena M. Papu Štrumfa,a Magdalena C. Štrumfetu.

        Na satu hrvatskoga jezika također nas je dočekalo iznenađenje. I to pozitivno. Naša je učiteljica iznenada promijenila svoju boju kose. Čak i frizuru. Ali moram Vam priznati, dobro joj je stajalo.

        Učitelj iz matematike napravio je veliku promjenu. Više nije bio učitelj, već kuharica kojoj su preko noći izrasla veeelika prsa, koja je neprestano poravnavao kuhačom. A svi smo dobro znali čemu služi kuhača. Za kuhanje, a ne za poravnavanje.

        Nakon kratke nastave okupili smo se u dvorani naše škole. Tek sad je nastala prava ludorija pod maskama. Neki učenici su imali više sreće, a neki manje. Birala se najbolja maska. I ove godine, kao i svih proteklih, u našem je razredu najbolju masku nosio Noa. Imao je masku pantomimičara. Za nagradu je dobio veliku čokoladu. Sad, kad malo bolje razmislim,ipak mi nešto u ovoj cijeloj priči nedostaje. Krafne.

        Nadam se da će ih druge godine biti. A da mene pitate… maskenbal bi mogao biti svaki dan…

Lana Mađar 5.a

Maškare u našoj školi

Bio je to veseo dan

20.2.2012., u ponedjeljak, u našoj školi održale su se maškare. Bilo je svakakvih kostima:šarenih, bijelih, crnih, a bilo je i puno klauna, vojnika, nindža,vještica, vila i princeza. Kostimi su bili lijepi, prostrani,bogato okićeni. Maškare  su vladale školom. Svi su bili uzbuđeni. Bla-bla… Svi su se derali. Kad su ušli u dvoranu, zavladao je smijeh i veselje. Maškare su hodale i trčale. Komentatori su bili: Nikola Mihinjač i Stela Kuhanec. Naš razred se grupno maskirao u vjenčanje. Neven je bio meksički gost, Marta i Karmen su bile kolegice, Lovro je nosio vino, Darko je nosio zastavu, Silvestar je bio svećenik, a neki su bili svirači i gosti. Tomislav je nosio konfete i bio takozvani „hižni japica“ ili otac mlade. Mladenca nismo imali. To je trebala biti naša razrednica, no nije se pojavila. Ja sam bila vjenčana kuma. Što je bilo najvažnije, mlada je bila David. Sara je nosila prstenje. Tako kako smo svi imali ulogu, u razredu je vladala  buka, veselje i smijeh. Dečki su svi manje-više imali sakoe i to crne. Neki se nisu maskirali s nama grupno. Leon je bio nindža. Marta Marđetko je bila žuto-crni tigar. Ena je bila strašan vampir u kratkih plavim traper hlačicama. Jana je također bila vampir. I tako je u našoj školi bio veseo dan koji će, nadam se, vladati i druge godine. Kad proljetna svježina uleti u atmosferu u zimsko vrijeme, nekad smo tmurni, nekad veseli, ali za maškare uvijek raspoloženi. David je dobio nagradu. To je bila velika čokolada od riže, no ja bih izabrala Denisa koji je bio osamdesetogodišnjak s štapom i brkovima. Imao je i pričvršćeno zvono i pivo za štap. Pivo nije bilo pravo, to je bio sok od zelene jabuke. Pobrinuli smo se i za bombone, i tortu, i prstenje, i buket. Bilo je veselo i lijepo. Bez obzira na zimu, će se i pravo proljeće probuditi i nadam se da će biti još puno veselih dana kao što su bile naše maškare.

Kaja Haček 5.b

Maškare za dobro jutro

Budim se. Sunce mi daje snage da ustanem iz kreveta. Brzo jurim da se zamaskiram. Danas je 21. veljače, dan kada se u našoj školi održavaju maškare. Na taj se dan djeca zamaskiraju te u školskoj dvorani imamo natječaj za najbolje maske. „Samo da se našminkam!“, vičem po kući iz sveg glasa. Spremna sam i krećem u školu. Već izdaleka vidim zamaskirane učenike. Ulazim u školu i osluškujem vesele glasove djece i učitelja. Ovo je jedan od dana kad je cijela atmosfera potpuno opuštena. Jedva čekam da uđem u razred i vidim u što su se moji prijatelji odlučili maskirati. Nisam se najugodnije iznenadila. Bila sam među prvima u razredu te nije bilo nikog zamaskiranog. „Doći će i ostali, a možda će se i kasnije zamaskirati.“, pomišljala sam u sebi. Nakon prva tri sata otišla sam u dvoranu te čula kako netko doziva moje ime.  To su bile djevojke iz mog razreda. Stvarno sam se iznenadila kad sam ih ugledala. Bile su odjevene od vračare do Egipćanke. Uživale smo gledajući druge zamaskirane učenike te njihove maštovite maske. Došlo je vrijeme na nas, 8. b razred. „Tko će predvoditi razred? Ja ne ću. Ne mogu ja to.“, dovikivali smo. Na kraju je ipak odlučeno da ću ja sa svojom prijateljicom predvoditi naš razred. Tako je i bilo. Pomalo nespretno, ali odlučno dovukle smo se do žirija koji nas je pomno promatrao. Po završetku smo krenuli na početne pozicije.  Vrijeme je za proglašenje pobjednika 8. b razreda. „Samo da me ne prozovu.“, pomišljala sam u sebi. Nekako nisam željela pobijediti, to mi nije bilo nimalo važno. Željela sam samo dobro se zabaviti. Moje molbe bile su ispunjenje. Nisam pobijedila, ali zato moja sestra jest i zato sam vrlo ponosna. Uskoro je slijedio ples za sve. Svi smo bili vrlo opušteni pa čak i učitelji. „Kad b i samo učitelji svaki dan bili takvi.“, mislila sam, ali ipak sam shvatila da oni i jesu takvi, samo što ih mi ne vidimo.

Veronika Mesarić, 8. b