Govorila nam je o životu ljudi ispod egzistencijalnog minimuma, ispod uvjeta za dostojanstvo čovjeka. U pojedinim dijelovima Afrike svakodnevno umire velik broj ljudi, osobito djece, zbog nedostatka hrane, higijene i velikog siromaštva.
     Gotovo svaki Afrikanac koji živi u uvjetima ispod minimuma potrebnog za preživljavanje, boluje od neke zarazne bolesti kao što su TBC i AIDS. Kroz svojih pet godina provedenih u Nigeriji misionarka Josipa Šprajc svjedočila je potresnim stradanjima bespomoćnih ljudi kojima je, zajedno s ostalima misionarkama, pokušala pomoći u borbi za život. Ponekad je bilo prekasno za ikakvu pomoć preslabašnoj djeci koja su im gotovo umirala na rukama.
     Osobito su ugrožene  velike obitelji s petnaestero djece u kojima bi osmero možda preživjelo, a ostali bi poumirali od gladi. U tim zabitima Nigerije bez struje i vode djeca pješače do 4 km udaljene rijeke kako bi došli do vode. Rijetke su obitelji s mogućnostima da naprave limeni krov s okapnicom za skupljanje kišnice.
     U Nigeriji se sve plaća, počevši od kojekakvih lijekova pa do škole. Zbog siromaštva roditelji nemaju mogućnost školovati djecu. Kao najveći problem misionarka Šprajc istakla je neznanje, nepismenost. Nepismeni ljudi nisu prihvaćeni u zajednicu. Umjesto da im se pomogne, njih se izolira i odbacuje, neovisno radi li se o djeci ili odraslima. Misionari su, zajedno s liječnicima, uz financijsku pomoć dobrih ljudi iz mnogih zemalja, uspjeli sagraditi skroman dom gdje su primili djecu, nahranili ih, naučili osnovama pismenosti i komunikacije te ih tako osposobili za život.
     Misionarka Šprajc uskoro odlazi u Kamerun gdje će nastaviti humanitarna djela. Dodala je kako je uvijek iznova iznenadi tužna slika Afrike. Savjetovala nam je da budemo zahvalni na životu kakav imamo. Djeca Afrike zahvale Bogu za svaki dan koji su proživjela. Na nama je da razmislimo kako pomoći djeci Afrike koja svakodnevno umiru zbog nedostatka hrane i loših uvjeta života.

Monika Ludaš 7.a, Bruno Blažeka 7.a