Osnovna škola Grigora Viteza Zagreb

Priredba za buduće generacije

Grigorovo sijelo za predškolce

Prvog travnja 2019. u školskoj športskoj dvorani održana je priredba posvećena budućim školarcima. Priredbu su pratili predškolci i njihovi roditelji iz obližnjih dječjih vrtića.

Priredba se sastojala od 18 točaka koje su pripremili učenici nižih razreda. Na pozornici su pjevali, plesali i glumili. Priredba je, već tradicionalno, počela uvodnim govorom ravnateljice i pjesmom „Škola je kažu“.

Isticala se Dramska skupina posebnih odjela s predstavom „Maca papučarica“. Dramska skupina 3. i 4. razreda izvela je igrokaz „Gljiva“, a dramska skupina 1. i 2. razreda izvela je „Mudrost za budućnost“. Učenici 3.b razreda razveselili su nas igrokazom „Mačka Ica“.

Bilo je nekoliko recitacija i pjesama malog zbora. Folklorna skupina 4.a izvela je narodne plesove „Miš posije proju“ i „Grizlica“.

 Grigorovo sijelo je završilo već poznatom pjesmom koju su svi pjevali, „Kad bi svi ljudi na svijetu“ Arsena Dedića u izvedbi Malog zbora.

Napisali novinari

6. Županijska smotra projekata iz područja Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo za Grad Zagreb

Građanski odgoj 2019.

Naša škola je već četvrti put zaredom domaćin županijske razine Građanskog odgoja za Grad Zagreb.

I ove godine učenici i njihovi mentori iz Zagreba posjetili su našu školu i prezentirali projekte kojima rješavaju neke od problema u široj zajednici. Smotra se održala 22. ožujka 2019. u učionicama naše škole. Svečano otvorenje smotre predvodio je pozdravni govor naše ravnateljice, dok je samo smotru otvorila gđa Katarina Milković ispred Gradskog ureda za obrazovanje.  

Smotra je otvorena kratkom priredbom u kojoj su sudjelovali naši učenici.

Organizacija smotre

 Učenici su bili podijeljeni u tri kategorije: učenici razredne i predmetne nastave (od osnovnih škola)  te srednje škole. Sveukupno, bilo je predstavljeno 14 projekata, 11 projekata osnovnih i tri projekta srednjih škola. Sve škole su imale zanimljive i aktualne projekte koje se bave problemima današnjice i društvenih zbivanja. Nakon završetka svih prezentacija suci su dali svoje mišljenje i razgovarali sa sudionicima. Svi učenici su dobili pohvalnice, a mentori zahvalnice.

Projekt naše škole - „Odijelo (ne)čini čovjeka“

Učenici osmih razreda naše škole prezentirali su projekt pod nazivom „Odijelo (ne)čini čovjeka“.Cilj projekta je bio upoznati zajednicu s problemom neprihvaćanja drugih zbog izgleda.

Učenici su istraživali taj problem na internetu, u trgovini odjeće i razgovorom s psihologinjom naše škole. Na tu temu proveli su i anketu u svim višim razredima.

Napisali novinari

Božićna priredba

Ovogodišnja priredba povodom nadolazećih bladgana Božića i Nove godine održana je 20. prosinca 2018. u školskoj sportskoj dvorani.

Od 17.00 do 18.00 sati mogao se obići božićni sajam u hodniku škole gdje su bili izloženi ručno izrađeni proizvodi, jestivi i nejestivi, koje su izradili i prodavali učenici. Bilo je tu svega, od toplog čaja pa do vješalica za ključeve.   

Nakon božićnog sajma, s početkom u 18.00 sati bila je priredba. Sudjelovali su učenici od prvog do osmog razreda u, pripremljenih, 17 točaka. Ove godine bilo je više novih točaka; umjesto uobičajenih igrokaza, ove je godine bilo više plesnih točaka i onih u kojima se pjeva uz pratnju dobro nam poznatih božićnih pjesama. Dokaz da su svi bili oduševljeni je bio i taj da su se morale, naknadno, unositi dodatne klupe kako bi ljudi mogli sjediti. Sva mjesta u dvorani su bila popunjena.

Čestit Božić i sretna Nova godina!

Napisali novinari

Učenici 5.-ih I 6.-ih razreda bili su u kazalištu Žar ptica

 Režija: Saša Broz, scenografkinje Ana Martina Bakić i Ivana Knez, kostimografkinja Marita Ćopo

Učenici su gledali predstavu Indijanska priča koja govori o sjevernoameričkim Indijancima koji su živjeli u prirodi. Poglavica je djeci pričao priče o svojim bogovima. U prvoj priči priča se o bogu Zime koji je htio zavladati. U drugoj priči se govorilo o dječaku Skakavcu koji je bio veoma neposlušan. Njegov neposluh ga je doveo do toga da su ga htjeli ubiti. U trećoj priči glumila su dva brata. Kada je stariji otišao po strijelu, uhvatio ga je zli čarobnjak koji je jako mrzio ljude. Htjedoše ga ubiti no, srećom, mlada djevojka ga je upozorila. Mladić se izvukao, oteo brod te se vratio po brata i djevojku, pa su otišli žvjeti u sretnu zemlju. Zbog radoznalosti, gdje se nalazi sretna zemlja poglavica im je sve ispričao o tome i rekao: ,, Ponašajte se dobro prema Zemlji, nju niste nasljedili  od roditelja, nego ste je posudili od vaše djece.”

A, legendarni poglavica Seattle poručio je svijetu: ,, Što god snađe Zemlju, snaći će i njene sinove.”

                                                                                                                                        Lana Sušec i Lara Vukelić

Večer matematike, priredba Ruđer Bošković i školski ples

Dana 6. prosinca 2018. g. u školi su bila događanja od 17.30, pa sve do 22 sata. Kao prvo događanje obilježili smo večer matematike, pa priredbu o Ruđeru Boškoviću i na kraju je školski ples.

Večer matematike

Posljednjih šest godina obilježavamo večer matematike, događaj na kojemu riješavamo matematičke zadatke i igre, a pritom se zabavljamo. Svaki razred u svojoj je učionici rješavao zadatke. Zadatci su se mogli rješavati od 17.30- 18.30.

Priredba Ruđer Bošković

Nakon večeri matematike u školskoj sportskoj dvorani bila je priredba o hrvatskom znanstveniku Ruđeru Josipu Boškoviću u kojoj se dočarao i pobliže opisao njegov životi te zašto i kako je utjecao na razvoj hrvatske i svjetske znanosti. Priredba je trajala od 18.30-19.30.

Školski ples

Posljednje događanje bio je prvi školski ples u našoj školi. Svaki učenik koji je htio doći sa sobom je ponio vrećicu nekog pića ili hrane koje se konzumirala u stankama izmeđe pjesama za vrijeme školskog plesa. Svi su se dobro zabavili i otišli kući raspjevani i rasplesani.

Ples je trajao od 20.00-22.00 sata.

Napisali novinari

Osmaši posjetili Vukovar

Posjet Vukovaru

Vukovar

Vukovar je grad u hrvatskom dijelu Srijema, obrazovno, gospodarsko i kulturno središte Vukovarsko-srijemske županije te najveća hrvatska luka, smještena na Dunavu. S površinom od 100,26 km2 i nešto malo više od 27 000 stanovnika on je 20. najveći grad u Hrvatskoj, odmah poslije Đakova. Najpoznatiji je po strašnim razaranjima iz Domovinskog rata.

Posjet Vukovaru

Učenici 8.a i 8.b razreda 3. i 4. prosinca 2018. g. posjetili su Vukovar u sklopu „Posjet učenika osmih razreda Vukovaru“ koje organizira i u potpunosti financira Ministarstvo hrvatskih branitelja.

Krenuli smo u 7.30 iz Zagreba, vozeći se cestom 293km stigli smo oko podne. Nakon ručka imali smo dva predavanja o Domovinskom ratu, pa šetnju gradom i navečer plesnu zabavu.

Slijedeći dan posjetili smo : Franjevački samostan i crkvu, vukovarsku bolnicu, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, Spomen-dom Ovčaru, spomen-dom koji su napravili branitelji te Memorijalni centar Domovinskog rata. Prije povratka u Zagreb imali smo kviz na koje smo bili osvojili četvrto mjesto.

Napisali novinari

Naši učenici posjetili Austriju

Terenska nastava-Salzburg i Hallein

Učenici viših razreda redovne nastave 19. listopada 2018. posjetili su grad Salzburg i obližnji Hallein u kojem su obišli najstariji rudnik soli na svijetu.

Prvo su obišli rudnik soli i rekonstrukciju keltskog sela Salina, u Halleinu, koje datira još iz 6. st.pr.Kr. Nakon obilaska rudnika prošetali su gradom Salzburgom uz pratnju vodiča i vidjeli: glavni trg koji je pod zaštitom UNESCO-a i rodnu kuću A. W. Mozarta.

Salzburg

Salzburg je mali grad u Austriji, četvrti grad po veličini, a nalazi se na granici s Njemačkom.

U okolici Salzburga, u gradiću Halleinu, nalazi se  najstariji rudnik soli na svijetu, kojeg su eksploatirali do 1989., kada je zatvoren. Oni su danas jedna od turističkih atrakcija grada Halleina. Ime grada Salzburga u doslovnom prijevodu znači "dvorac ili tvrđava od soli".

Stari grad Salzburg (Altstadt), u svijetu poznat po svojoj baroknoj arhitekturi, smatra se jednim od najbolje očuvanih gradova sjeverno od Alpa. Od 1996. stari dio Salzburga upisan je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi. Salzburg su zbog arhitekture u prošlosti često nazivali i njemačkim Rimom. Današnji izgled grada datira iz 16., 17. i 18. stoljeća kad je započeta transformacija iz srednjovjekovnog u barokni grad. Salzburg je ujedno i rodni grad W. A. Mozarta i grad u kojemu je proveo svoje rano djetinjstvo. Dana 27. siječnja 2006. grad je obilježio 250 godina od rođenja W. A. Mozarta zvonjavom svih 35 crkvenih tornjeva točno u 8 sati, a proslava se nastavila cijele godine.

Prošetali smo Salzburgom uz pratnju vodiča i vidjeli glavni trg koji je pod zaštitom UNESCO-a i rodnu kuću W.A. Mozarta.

Dan učitelja obilježava se 5. listopada

Biti učitelj -Teško zanimanje ili ne?

Svako je zanimanje teško na svoj način, ima svoje dobre i loše strane.

Posao učitelja je složen, zahtijeva visoko obrazovanje, stalne edukacije, sudjelovanje u brojnim projektima i programima, sudjelovanje na stručnim skupovima i aktivima. Taj posao je nezamjenjiv u podučavanju djece svih uzrasta. Naši učitelji moraju pisati programe za učenike redovnih odjela, prilagođene programe i induvidualizirane odgojno-obrazovne programe.

Zašto je teško biti učitelj

Razgovarali smo s nekolicinom učitelja i učenika kako bismo dobili bolju sliku njihovog zanimanja. Čuli smo pozitivne i negativne strane tog posla.

 Učitelji često žele kreativno koristiti posebne materijale u radu s učenicima kako bi im lakše prezentirali gradivo, na lakši i zabavniji način i približili temu o kojoj je riječ. No, rade u neprikladnim uvjetima, nemaju dovoljno sredstava za rad, pa ih učitelji često financiraju iz svojih džepova. Osim što su na pozornici, svaki u svom razrednom odjelu, često su izloženi kritici.

To je jedna strana ovog zanimanja, druga strana govori da je biti učitelj plemenito zanimanje koje učitelji rade iz ideala i želje da i druge mlade privuku u to uzbudljivo zanimanje. Mnogi mladi ljudi prisjećaju se svojih učitelja i svih lijepih uspomena koje su stekli u školi. Očito je da učitelji vole svoj posao i rad s djecom, imaju veliki entuzijazam i ne rade svoj posao samo zbog plaće. Učitelji se stalno usavršavaju, često žrtvuju svoje slobodno vrijeme, a taj rad nikakva plaća ne može nadoknaditi.

Sve u svemu, učiteljski posao je uzbudljiv, požrtvovan i zabavan jer raditi s mladima znači biti vječno u tijeku novih tehnologija i programa. 

Napisali: Novinari

Hrvatska gospodarska komora svake godine organizira manifestaciju „Kupujmo hrvatsko“

Kupujmo hrvatsko

Svake godine nalazimo se na Trgu bana Josipa Jelačića da bi obilježili kupovinu hrvatskih proizvoda. Mali folklor 4. razreda plesao je i pjevao na pozornici. Dramska skupina nižih razreda sudjelovala je u igrokazima i recitalima. Folklorni ansambl „Lado“ pjevao je hrvatske pjesme. Priredbu su uveličali i Zagrebačke mažoretkinje koje su plesale i stupale u ritmu. Bile su obučene u plave uniforme, vrtjele su štapove i bacale ih visoko u zrak. Svi su oduševljeno pljeskali. Na Trgu su bila i djeca iz vrtića DV „Bukovac“. Njihova grupa „Kornjače“ izvela je igrokaz i recitirala pjesmice. Jednu pjesmu smo zapamtili: Lepe ti je, lepe ti je Zagorje zelene.

Bilo je mnogo stranaca koji su nas htjeli fotografirati jer smo mi bili u narodnim nošnjama.

Na kraju manifestacije dobili smo majice s naslikanim srcem i natpisom „Kupujmo hrvatsko“

Poklonili su nam hrvatske proizvode: čokoladno mlijeko, Linoladu i čokoladne pahuljice.

Voditelji priredbe bili su Darko Janeš i Doriš Pinčić Rogoznica.

U priredbi je sudjelovao super junak koji je vozio bicikl, ugurao se međe mažoretkinje i umjesto štapa bacao kišobran.

Bilo je vrlo zabavno!

Napisali: Marko Kovač 4.a i Ivana Šapina 4.a

PROLJEĆU  USUSRET

Proljeće sada je kod nas
I zima prošla je za čas.
Suncu se možemo radovati
Cvijeće promatrati, trčati i skakati.
U parkovima cvijeće nek’ nastavi rasti
Jer im sunce nitko neće krasti.

Anđelina Alerić, 5.a

HAIKU

Proljeće je tu,
Sretni smo i veseli
Jer grm nije gol.                      

Tvrtko Šapina. 5.a

Proljeće leži
u travi i čeka da
mu sunce dođe.

Anđelina Alerić, 5.a

PROLJEĆE

Nakon duge, hladne zime pojavio se tračak sunca. Jeli to bio znak da je počelo proljeće? Cvatu vjesnici proljeća,  trava raste, a jedan se ježić probudio iz zimskog sna. Na drveću se vide pupovi koji se sramežljivo okreću suncu, traže toplinu da pokažu svoje blijedo zelene listiće. Rane voćke ukrašene su bijelim i ružičastim cvjetovima. Prelijepa magnolija pružila nam je čudesan prizor raskošnih bijelo-ljubičastih cvjetova. Šire se opojni mirisi. O, kako uživamo!

Bruna Cvetković, 5.a

Novinari Anđelina i Tvrtko

Lidrano 2015./2016.

Sudjelovali smo 12. veljače na Lidranu 2015./2016. na općinskoj razini u OŠ Trnjanska. Predstavili smo se recitacijom „Se tvoje lepe reči“ koju je recitirao učenik 3.a razreda Filip Panijan. Učenica 1.a razreda Ema Đuričković najmlađa je sudionica Lidrana i recitirala je pjesmicu „Pejzaž“, Vladimira Vidrića. Mentorice su Natalija Stanić i Jasna Kunac.

U kategoriji literarnih radova sudjelovali su Iva Klobučar učenica 8.a s literarnim radom „Božićna ludnica“.

Nika Čajić predstavila se pismenim sastavkom „Odlazim dalje“. Njihova mentorica je Laila Brezak.

U dramsko-scenskom izrazu sudjelovali su učenici 4. razreda mentorice Dubravke Kosier Čakarun sa predstavom - scenskom igrom G. Viteza „Zekin san“.

Dramsko-scensku igru „Ruski je u modi“ izveli su učenici 8.a razreda. Mentorica je Laila Brezak.

Lutkarsku predstavu „Baltazar-Leteći Fabijan“ izveli su učenici od 1.c-4.c razreda. Za svoju scenografiju i kostime dobili su puno pohvala. Njihove mentorice bile su dvije učiteljice: Jasna Romih Jurički i Jasna Guliš.

U kategoriji novinarskih radova sudjelovali su Anđelina Alerić i Bruna Cvetković s obavijestima, a Tvrtko Šapina s intervjuom. Njihova je mentorica profesorica Elida Trusić.

Svi su dobili zahvalnice za sudjelovanje, a učenik Tvrtko Šapina prošao je općinsku razinu te će se natjecati na županijskoj razini za svoj novinarski uradak-intervju: „I psi mogu liječiti“.

Novinari: Anđelina Alerić, Bruna Cvetković i Tvrtko Šapina.

KUPUJMO HRVATSKO

U srijedu 21. listopada, na glavnom zagrebačkom trgu 3.a razred imao je čast prisustvovati najpoznatijoj nacionalnoj akciji Hrvatske gospodarske komore “Kupujmo hrvatsko“. Mnoge tvrtke, obrti, obiteljska i poljoprivredna gospodarstva, udruge i zadruge izložile su svoje kvalitetne proizvode te je na taj način podignuta svijest o važnosti proizvodnje i kupnje domaćih proizvoda.

Akciju su  obišli zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, koja nam je nakon obilaska štandova nesebično podijelila autograme.

Vidjeli smo mnoštvo hrvatskih proizvoda, a neke smo i od njih kupili pa smo tako poticali hrvatsko gospodarstvo.

Pucala sam od sreće kada smo se slikali s našom predsjednicom i kada nam je podijelila autograme.

           Petra Kostelić 3.a

KUPUJEM, A I TI KUPI HRVATSKO!
JEDEMO HRVATSKO

Naši obroci obiluju hrvatskim proizvodima. 

ZA DORUČAK volimo jesti mlijeko i sir od Veronike, Dukata ili Vindije, vrhunska peciva poznatih pekara iz Mlinara, Klare, Dubravice , Pan-Peka i drugih manjih pekara. Na kruh često mažemo  Dukatov ABC sir, margarin i maslac od Zvijezde ili Dukata, a najslađa nam je Linolada od Podravke. Tko voli žitne i kukuruzne pahuljice može probati proizvode Encijana i Podravke.

ZA RUČAK jedemo Vindija piletinu, domaće meso naših mesara u mesnicama „Pivac“,     „Pešun“, Barmes“, „Ravlić“, Gavrilović“, PIK Vrbovec, PIK Belje. Povrće i voće nam dolazi iz hrvatskih toplijih krajeva s juga: iz Imotskog, s Ravnih kotara i doline Neretve; krumpir i zelje iz Varaždina i Međimurske županije te iz Ogulina u Gorskom kotaru. Pri kuhanju i pečenju koristimo hrvatske začine: Vegetu, crvenu papriku i brojne druge začine tvornice Šafran, a sol proizvodimo na otoku Pagu.

A što reći o našim morskim specijalitetima uz koje se odlično slaže hrvatsko maslinovo ulje? Ribe se prerađuju u tvornicama na otoku Braču, u Rovinju, a svježe ribe kao što su orade brancini, srdele, lokarde i druge brojne vrste prava su delicija na našim tanjurima. Sve je to prava poslastica uz račiće i školjke koje se sviđaju i našim turistima iz europskih zemalja i iz cijelog svijeta.

HRVATSKA HRANA KAO MARKA

Neka naša domaća jela zaštitila je Europska komisija za hranu, a među njima su: drniški i istarski pršut, paški sir, istarski sir s tartufima, slavonski i baranjski kulen, cresko, istarsko i dalmatinsko maslinovo ulje, neretvanska mandarina, ogulinsko kiselo zelje, varaždinsko zelje, paška janjetina, lički krumpir blatska rajčica, zagorski puran…

VOLIMO SLATKO.

„Meni je najbolja Zvečevo“ čokolada“, reče profesor hrvatskog.

 „A meni je Kandit čokolada s bombonima top“, kaže Ozana.

„Ja volim “ Čoksu“, iz Kraša“,  vikne Mirta. Tihani se sviđaju Jadro keksi, bananko i tortice.

Izbor je velik, poslužite se hrvatskim slasticama!

ZAŠTO VOLIMO HRVATSKU HRANU?

ZATO JER…  

…zato jer je fina, ukusna, svježa, s najmanje konzervansa i različitih kemijskih dodataka.

…zato jer kupujući hrvatsko pomažemo hrvatsko gospodarstvo. Omogućujemo brži izlazak iz gospodarske krize.

ZATO ŠTO…

…zato što time pokazujemo ljubav prema domovini i brigu o ljudima koji proizvode našu hranu

…zato što volimo hrvatsko,

 …zato što što je zdravo i naše, a u te proizvode možemo imati povjerenja jer su prirodnog podrijetla.

Dakle, vidimo da se hrana ne mora uvoziti jer je mi imamo dovoljno u našoj Hrvatskoj.

Želimo kupovati kvalitetne , zdrave i svježe hrvatske proizvode jer znamo da na taj način doprinosimo razvoju svoje zemlje koje je mala ali bogata prirodnim izvorima za zdravu hranu.

Kupujem hrvatsko, a i ti kupi hrvatsko!

Učenica: Ozana Matošin, 6.razred

OŠ Grigora Viteza

Kruge 46

Zagreb

SUSRET S GLUMCEM

Sijači sreće

Glumac Dubravko Sidor donio nam je lijepu predstavu u kojoj glumi samo on. Učenici nižih razreda pažljivo su slušali i pljeskali svakoj šali i komentaru našeg glumca.

Što znamo o poznatom glumcu

Glumac

Bio je 19 godina glumac; u kazalištu Kerempuh 17 godina do 1990., a zatim je glumio u mnogim drugim kazalištima: Dubrovačkom, Pionirskom, Dubrovačkim ljetnim igrama. Čak je osnovao vlastito malo kazalište „Svarog.“

Radio spiker

Radi kao spiker u mnogim radijskim informativnim emisijama, radi za radio „Sljeme“ sve i svašta, na trećem programu Radia Zagreb čitao drame, ulomke iz romana, eseje i pripovjetke. Kada je shvatio da neće biti, kako on kaže,“Hamlet“ uključio se u razne aktivnosti: za Savez slijepih čitao je knjige, časopise koji su se onda snimali na druge tvrde diskove.

Sve je za mene kazalište, gluma. I spikerski je posao dio glume. Moraš uvjerljivo

prenositi vijesti, inače ti ljudi neće vjerovati. -

 -Svašta sam radio, bio sam kao ona čarobna krpa za brisanje, - rekao nam je glumac.

Recitator

Dubravko Sidor nije prvi puta u našoj školi. Kada je škola Grigora Viteza slavila 50.- tu obljetnicu svog postojanja ili ljepše, slavila svoj pedeseti rođendan, Dubravko je glumio G. Viteza, zamišljenog pjesnika i krasnoslovio brojne pjesme i pjesmice.

KNJIŽEVNI SUSRET S PISCEM RATKOM BJELČIĆEM U POVODU SVJETSKOG DANA KNJIGE

 23. travnja 2015. Učenici od 5.-8. razreda sudjelovali su u razgovoru s književnikom Ratkom Bjelčićem. Pisac Ratko Bjelčić predstavio nam je svoje novu knjigu                                                                                                                                             „Bez memorije“. U toj knjizi priča o svom prijatelju i njegovim dogodovštinama.

Dosada je pisac napisao tridesetak knjiga za djecu i odrasle kao na primjer „Siva boja tuge“ , „Švedski stol“ , „Tajna nestalih eura“ , a za knjigu „Stari grafiti“ dobio je nagradu „Mato Lovrak“ 2006. godine.

Najpoznatiji dječji romani su: „Izdajica“ , „Što radiš danas poslijepodne?“ , „Turbo pametan pas“ i mnogi drugi. Prve su mu knjige tiskane 2004.godine, a zatim su ga objavljivali različiti izdavači: iz Hrvatske,Slovenije i BiH.

Učenici naše škole postavljali su mu brojna pitanja na koja je pisac strpljivo odgovarao.

Ratko Bjelčić završio je Osnovnu školu Grigora Viteza koju polazimo i mi. Pitali su ga je li imao curu u osnovnoj školi, u koga je bio zaljubljen, koliko je knjiga napisao, je li pisao o prijateljima iz srednje škole i fakulteta. Njegovi su odgovori bili ozbiljni ali kada je  učenik 8. razreda, Stjepan Gašparić pročitao ulomak iz priče „S Mašom na slatkaču“ iz romana „Bez memorije“ svi smo se slatko nasmijali.

Jako nam se svidio susret, razgovor s piscem, a mi učenici smo ponosni što je završio baš našu osnovnu školu.

NOVINAR:  Karlo Babić, uč. 6.a               

DAN  PLANETA  ZEMLJE

Kao i svake godine 22. travnja obilježavamo dan našeg jedinog planeta.

Kad kažem jedinog, mislim na jedino mjesto na kojem živimo mi ljudi, a to je Zemlja. Ako je uništimo, zagadimo i otrujemo nećemo moći živjeti. Drugo rješenje, bar zasada, nemamo. Našu smo Zemlju preplavili smećem, radioaktivnim otpadom, ugljičnim dioksidom, zagadili rijeke, uništili smo šume, džungle i ugrozili biljke i životinje. Na takav način buduće generacije neće imati što naslijediti.

 Ekolozi nam govore: zaštiti prirodu, razvrstaj otpad, recikliraj sirovine, koristi obnovljive izvore energije i to će biti spas za našu Zemlju. Ako ih poslušamo još uvijek ima šanse za bolji život. Ali u toj odluci moramo sudjelovati svi, ama baš svi.

Učenici naše škole pisali su poruke svijetu i ljudima o našem dragocjenom životu na planetu Zemlji.

Novinar: Karlo Babić

Izložba starih predmeta „Dašak starih vremena“, 9. travnja, Lidija Iveković, u njezinoj učionici!

Lidrano je natjecanje iz literarnih, novinarskih radova te scenskog-dramskog izričaja. Na županjiskom   natjecanje plasirao se učenik drugog razreda Tin Magdić, mentorice Natalije Stanić. Također, dramska skupina učenika 7. i 8. voditeljice Lajle Brezak plasirala se na županijsku razinu predstavom:“ Svako nekom negdje pripada“.

Prvi puta, učenici 3b razreda sa svojim učiteljicama Spomenkom Horvat i Antonijom Radoš napravili su radio emisiju: „ Putujemo i upoznajemo Hrvatsku“. Na županijskom natjecanju emisija je pohvaljena.

Učenici naše škole sudjelovali su na školskom natjecanju iz: hrvatskog, matematike, kemije, biologije, geografije, vjeronauka i  povijesti. Ove su godine nešto skromniji rezultati. Najbolji rezultat postigli su Ladana Glavinić i Vik Bubaš iz hrvatskog jezika. Oni će sudjelovati na županijskom natjecanju početkom ožujka 2015.

Izvješće pripremio: Bruno Pintarić

Jedanaestogodišnja djevojčica Magdalena Vidas učenica je 5.a razreda, odlikašica, izvrsna plesačica športskih plesova.

Krhka vitka, dugonoga i za svoju jedanaestogodišnju dob visoka djevojčica kreće se poput gazele, trči leteći poput leptira, govori o svom plesu kao o nečem uobičajenom. Osebujna plesačica, prava je poslastica na školskim priredbama. Svojom točkom plesa osvaja publiku, plijeni pozornost i otkriva koliko hobi može biti naporan i zahtjevan da bi se postigle takve vještine. Ukratko, Magdalena je točka na „i“ svake svečanosti i priredbe u našoj školi. 

Magdalena, baviš se športskim plesom. Nije baš popularan hobi među tvojim vršnjacima zar ne? Tko ti je otkrio taj hobi?

- Zavoljela sam ples sa 7 godina kada su mi roditelji pokazali svoj hobi. To je malo drugačiji hobi ali ga jako volim baš zbog njegove posebnosti. Taj hobi ujedinjuje pokret tijela u ritmu glazbe i točnost izvođenja pokreta. To je malo drugačiji hobi od onih kojim se bave moji vršnjaci. Drugačija sam, otkrila sam sebe u tom plesu i htjela bih biti svjetska prvakinja.

Što je ustvari športski ples?

- Šporstki ples je niz standardnih plesova kao npr. engleski i bečki valcer, tango, slowfox, quickstep i latino-američki plesovi: samba, cha-cha-cha, rumba, passo doble i jive. 

Kada si počela trenirati i koliko često treniraš?

- Plešem i treniram već četvrtu godinu športski ples: standardne i latino-američke plesove. Dvije sam godine stjecala plesno umijeće u plesnom centru „Zagreb“ pod vodstvom vrhunskih trenera Ksenije i Nicolasa Qesnoita te Nykolaya Romanova.  

Tko je tvoj plesni partner?  Vrlo je elegantan i siguran u plesu.

- Od studenog 2013. članica sam športskog plesnog kluba „Petrinia“. Tu sam upoznala Jakova Bjelca, svog plesnog partnera koji također pohađa peti razred ali u Petrinji.  On je već tada imao nekoliko odličja u športskom plesu. Pod vodstvom profesora Matije Novosela, vrhunskog plesnog pedagoga,  Jakov i ja smo svakodnevno naporno trenirali u Petrinji, Zagrebu i Ljubljani.

                                                                                                                                                                                         Baš svaki dan trenirate?

- Da svaki dan jer bez stalnog treniranja ne bismo uspjeli postići taj veliki rezultat. Mi smo trostruki državni prvaci za 2014. godinu.

25. siječnja 2014. Magdalena i Jakov nastupili su i natjecali se na prvenstvu Republike Hrvatske u standardnim plesovima.

- Plesali smo engleski valcer, tango, bečki valcer, slow fox i quick step. Uspjeli smo! Pobjedili  smo u našoj kategoriji-osnovci, osvojivši prvo mjesto i tako postali prvaci Hrvatske. U ožujku iste godine bili smo prvaci u latino-američkim plesovima. U mješovitoj kombinaciji standardnih i latino-američkih plesova također smo bili prvi. 

Uz plesni podij ova uporna djevojčica otkriva da u životu ima različite interese i male stvari koje ju vesele, a posebna su joj strast, kaže, putovanja na skijanje i igre sa starijim bratom. Budući da se približava novo natjecanje, ovaj put pred publikom u Varaždinu, pitam je budi li se u njoj strah, ili neki poseban osjećaj.

- Nemam više tremu jer svaki vikend imam turnire i stalno nastupam pred publikom.

Što ti znači ples, možeš li se uopće opustiti u takvom hobiju koji traži puno vježbanja i odricanja?

- Taj športski ples je za mene i Jakova najljepši šport na svijetu, možda zato jer ujedinjuje pokret i glazbu, jer volimo plesati i oboje uživamo u plesu. Uz naše redovne školske obveze nastavljamo trenirati za naše sljedeće nastupe u Sloveniji, Italiji, Češkoj, Mađarskoj i Njemačkoj.

Intervjuirao: Borna Rebić, 6.a

Od 1. rujna 2014. u školu nam je došla nova ravnateljica Vlatka Kovač. Posjetila je sve učenike od 1. do 8. razreda i predstavila se.

-Dobar dan djeco ja sam vaša nova ravnateljica. Nadam se da će mi biti ugodno u vašoj školi i da ćemo se bolje upoznati tijekom školske godine.

Zanimalo me kako se naša ravnateljica snašla u novom okruženju.

NOVA SREDINA

• Vi ste naša nova ravnateljica od 2014/2015 zar ne?

-Da, od prvog rujna 2014 od kad je bivša ravnateljica otišla u zasluženu mirovinu nakon dugogodišnjeg rada,u školi je raspisan natječaj i evo ja sam primljena na mjesto ravnateljice.

• Gdje ste radili prije nego što ste došli u našu školu?

-Radila sam u Oš Mladost.

• Ima li razlike između naše šole i škole u kojoj ste prije radili?

-Sigurno ima razlike jer je svaka škola različita i drugačije živi i radi, ima drugačije učitelje, učenike, prioritete, želje, od smještaja školske zgrade do onih dječaka i djevojčica koji ovdje žive. Sve je pomalo drugačije.

PRVA MEĐU JEDNAKIMA

• Sada ste vi prva među jednakima u našoj školi.

-Pa lijepo si to rekao da sam prva među jednakima, jako je važno da smo svi jednaki i da svatko radi odgovorno svoj dio posla, a uloga ravnatelja je da prepozna tko što jako dobro radi, te onda ravnatelj odluči tko će na čemu dati najveći doprinos svima nama zajedno.

NOVI KOLEKTIV

• Koliko Vam je vremena trebalo da upoznate i da se naviknete na novi kolektiv?

-Pa, obzirom da sam počela raditi od 1.rujna 2014., nisam imala baš puno vremena za privikavanje, nastava je trebala početi 8. rujna. Morala sam odmah početi s ozbiljnim radom. Navikavala sam se u hodu svakoga dana. Relativno brzo sam se privikla, a tako me i nova sredina prilično brzo prihvatila.

BITI RAVNATELJICA

• Kakav je to posao biti ravnateljica?

-Biti ravnateljica je jako zahtjevno, dinamično, zanimljivo. Svaki je dan drugačiji. Vrlo često dan je jako, jako izazovan; moram odgovoriti na stotinu pitanja, ali je dobar osjećaj kada se izazovi dobro riješe i kada se iza nekog problema nazire rješenje s kojim smo svi zadovoljni.

• Što Vas u tom poslu najviše privlači?

-Upravo mi taj posao omogućuje da sve ono što sam godinama stjecala kao znanje i iskustvo danas mogu primijeniti na školu i pokušati se truditi da pomognem toj školi u razvoju i da učenici u toj školi budu zadovoljni, sretni i uspješni.

• Kako ste napredovali do položaja ravnateljice?

-To nije napredovanje koje se stječe samo radom. Zapravo, put do ravnatelja vodi preko natječaja, a da bi netko odlučio biti ravnatelj treba proći dug profesionalni i osobni razvoj; znači morate jako puno učiti, stalno učiti i opet učiti, steći dosta iskustva u radu s djecom i ljudima i onda tek pristupiti formalnom dijelu: pristupiti natječaju i biti izabrana za ravnateljicu.

BIVŠA ŠKOLA

• Rekli ste da ste došli iz OŠ Mladost (škola u Novom Zagrebu-Utrine, op. a.) Koji ste posao tamo radili? Što ste po struci?

-Učiteljica sam razredne nastave i diplomirani socijalni pedagog. Bila sam učiteljica u jednom drugom razredu u školi „Mladost“.

• Jesu li učenici bili tužni kad ste otišli?

Pa jesu, ali početak nove školske godine donosi nove priče pa i nove učiteljice. Djeca su prilagodljiva, uvijek usmjerena na nešto drugo i novo i to je dobro. S nekom djecom i roditeljima sam još uvijek u kontaktu, povremeno se čujemo ili sretnemo.

Ravnateljica Vlatka Kovač u razgovoru s novinarima u svom uredu

E-UČENJE

• Podržavate li E-učenje?

-Da, svakako podržavam zato što mislim da je 21. stoljeće vrijeme globalnog, svjetskog napretka i povezivanja ljudi preko društvenih mreža čini nas povezanijima. Ništa se više ne može sakriti. Ne možemo se praviti da to ne postoji. Moramo biti u trendu sa svjetskim dostignućima.

Na kraju, vi danas učite i odgajaju vas u svijetu u kojem je e-učenje jako prisutno i mislim da nove tehnologije moramo prihvatiti da bismo bili suvremeni stanovnici naše domovine ali i cijelog svijeta.

Sven, Borna, Edi i Bruno razgovaraju s ravnateljicom

VIZIJA MODERNE ŠKOLE

• Koja je Vaša vizije moderne škole?

Škola kao zajednica učenika, učitelja i roditelja dio je šire zajednice gdje učenici uče za život, gdje znaju i razumiju o onom što govore, gdje uče sa zanimanjem, veseljem. Radoznalo i kreativno istražuju stvarnost i svaki dan dolaze u školu te jedva čekaju novi dan u školi.

• Što biste promijenili u školi?

Velike promjene nikad nisu dobre jer je škola živi organizam, no ono što mislim da je moguće promijeniti jest malo više živosti u okružju i malo bolja opremljenost škole, kako bismo uživali u ambijentu, a s novom informatičkom tehnologijom bili u skladu s vremenom.

Sven Severec, 6.a

Irena Stanić-Rašin 8. prosinca 2014. posjetila je našu školu. Predstavila je sebe i svoju novu knjigu „A DA SE TO DOGODI TEBI“, priručnik za odrastanje namijenjen tinejdžerima. Razgovarala je s učenicima sedmih i osmih razreda i grupom novinara šestog a razreda. Ovu knjigu je napisala kao uspomenu na svoje djetinjstvo i s namjerom da pomogne djeci u pubertetu, u njihovim problemima u svakodnevnom životu.

Gotovo nepoznata u dječjoj kniževnosti dokazuje kako nikad nije kasno postati spisateljicom. Slušajući neke priče iz novoobjavljene knjige željeli smo napraviti intervju s autoricom i saznati nešto više o njoj.

• Što Vas je nadahnulo da napišete ovu knjigu?

-Željela sam pisati o svom djetinjstvu i o problemima mladih tinejdžera i tako im pomoći u pronalaženju pravog puta. Svako od nas odrastajući pokušava pronaći sebe, svoje mjesto u društvu, prvo u onom uskom krugu obitelji i škole, pa napokon u okruženju odraslih koji svakodnevno rade i unapređuju zajednicu u kojoj žive.

 Ova knjiga je ustvari zbirka priča s jednim glavnim likom, djevojkom Mirnom i njezinim problemima koje ona pokušava riješiti na različite načine.

ČITANJE PRIČE

Spisateljica nam je pročitala jednu od dvadeset priča: „Najbolji šalabahter na svijetu“. U toj priči Mirna želi prepisati rješenja testa sa svog šalabahtera kod profesorice iz povijesti koja je užasno stroga i koju nitko nije uspio prevariti. Njoj za inat Mirna je odlučila napraviti super

šalabahter da bi sebi podigla ugled na ljestvici popularnosti u svom razredu. Uspjela je, ali na testu je dobila samo 3. Potrošila je puno vremena na pisanje šalabahtera umjesto da je učila. Psihologinja je u komentarima napisala:

„Bilo bi bolje da se Mirna trudila i učila nego da je trošila vrijeme za šalabahter u kojem nije bilo sve što je bilo u testu.“

• Iz ove priče shvatili smo poruku. Imaju li i druge priče poruku?

-Sve su priče iz života, uče mlade ljude promišljanju, uče kako učiti iz tuđih iskustava i ne pogriješiti ponovo. Na kraju svake priče psihologinja Latinka Basara piše komentare kojoj su poznati problemi i nedoumice djece u pubertetskoj dobi. Zahvaljujući njezinim komentarima i Mirna je spoznala u čemu je pogriješila.  

MOŽDA ĆEŠ SE PREPOZNATI U MIRNI

• Vaša knjiga je u stvari skup priča u kojima je uvijek jedan glavni lik. Kako biste opisali glavni lik, djevojčicu Mirnu u pričama?

-Opisujući Mirnu ja u biti opisujem sebe u svom djetinjstvu: kako sam izgledala i kakva sam bila kao osoba. Sada razmišljam kako sam se iz godine u godinu mijenjala i odrastala uz obitelj i prijatelje. Mirna je u dobi kada joj sve ide na živce, poneki prijatelji koje je nehotice uvrijedila, a posebno joj idu na živce starci i profači koji stalno nešto zapovijedaju i traže nemoguće: “Daj više uči! Makni se s mobitela! Mislim da previše gledaš TV i visiš na Faceu! Želi se dopasti prijateljima u školi, pa ponekad reagira sasvim suprotno od očekivanja, iznenađujući pritom i roditelje, i svoje školske prijatelje, a i samu sebe. Mirna se susreće s raznim problemima. Često je previše sramežljiva i povučena pa se ne snalazi baš najbolje u situacijama kada treba istog časa reagirati, već reagira ili pet minuta prerano ili pet minuta prekasno.“

MIRNA SAZRIJEVA NA DUGOM PUTU ODRASTANJA

• Tko Mirni pomaže riješiti probleme?

-Djeca Mirnine dobi često misle da je odraslima teško razumjeti probleme djetinjstva i rane mladosti, da se uvijek prave pametniji i da lako zaborave kako im je bilo kad su i sami bili u tim godinama. No, odrasli imaju jednu važnu prednost – iskustvo, a time i znanje o stvarima i situacijama koje su mladima nove i nepoznate. Ona počinje razmišljati o riječima roditelja i učitelja.

Kroz ovu knjigu Mirna sazrijeva i shvaća da su neodlučnost i neustrajnost njezinih postupaka dio odrastanja, da je svijet sačinjen od lijepih i manje lijepih trenutaka i da postoje neke životne vrijednosti koje treba slijediti kako ne bismo naudili sebi i drugima.

FILM O MIRNI

• Po mnogim knjigama za djecu snimaju se i filmovi. Gotovo svi filmovi za djecu predstavljaju ekranizaciju dječjih priča i romana. Bi li se Vama svidjelo da se po Vašoj knjizi napiše scenarij za film?

-Nikada nisam razmišljala o tome, no dali ste mi ideju. To bi bilo lijepo, no više bih voljela da se napiše scenarij po kojima bi se odglumile priče na pozornici. Bio bi to možda zanimljiv igrokaz. Što predlažete kakav bi bio naslov igrokaza?

• „Odrasti već jednom!“ čuo se glas jedne naše novinarke.

-Naslov nije loš. Jako dobar!

• Kako ste se sjetili svih pojedinosti iz svog djetinjstva?

-Nešto po vlastitom sjećanju, pisala sam dnevnik kao djevojčica u osnovnoj školi, bilo je tu dosta fotografija, a na nešto su me podsjetile i kćeri.

• Znamo da dobro govorite engleski, čak i živite u Americi. Pišete li na engleskom?

-Ne, hrvatski je moj materinji jezik koji najbolje poznajem, a moja kći prevodi knjigu koju sam napisala.

NIKAD NIJE KASNO POSTATI SPISATELJICOM

• Je li Vam to prva knjiga?

Da, to mi je prva knjiga ali imam dosta materijala za drugu knjigu u kojoj će glavni lik biti dječak. Napisala sam puno pjesama koje nisam objavila. Nikad nije kasno pisati ako znaš o čemu i zašto to pišeš.

• Kako to da ste pisali o mobitelima i „Facebooku“ kada to u Vašem djetinjstvu nije postojalo?

-Moje su mi kćeri pomogle i rekle da moderniziram priče kako bi današnjoj djeci bile zanimljivije.

A DA SE TO DOGODI TEBI…

-Mnoge situacije u kojima se Mirna našla bit će sigurno i vama poznate i njezine doživljaje najbolje ćete razumjeti baš vi. U nekim se situacijama nikada nećete naći, ali molim vas, razmislite: Što bi ti učinio ili učinila na Mirninom mjestu, da se to dogodi tebi ili… tebi?         

Novinari šestog razreda, spisateljica Irena Stanić i učiteljica njemačkog jezika.                                                                     

Bruno Pintarić, 6.a