MOJ GRAD ZAGREB
U Zagrebu sam se rodio i tamo rastem, ali ga baš dobro ne poznajem. Kao mali sam se pitao zašto Zagrepčani govore „kaj“, a kada sam odrastao i sam sam počeo „kajkati“. Kada sam bio mali isto sam se pitao zašto Zagreb nema toliko nebodera kao Amerika (New York), a polije sam sa tim bio zadovoljan jer kuće troše manje energije. Zagreb se promijenio. Više ljudi ne govore često „kaj“ i danas su pametniji. Poslije sam shvatio kako se Zagreb mijenja tako se mijenjam i ja.
Gabriel Falica, 3. A
Moj Zagreb
Smjestio se na dva brežuljka Gradecu i Kaptolu . Dijelio ih je potok Medvešćak . Na Kaptolu su živjeli svećenici , a na Gradecu građani . Prvo spominjanje Zagreba bilo je 1134. godine.
O imenu Zagreb ima puno legendi , a najpoznatija je o Manduševcu. Grič i Kaptol bili su opasani zidinama i kulama u kojima su bila vrata kroz koja se prolazilo. Bogati građani živjeli su u palačama , a ostali u drvenim kućicama u uskim i mračnim ulicama. Izvan gradskih zidina živjeli su seljaci i kmetovi.
U 13. Stoljeću Zagreb su napali Tatari. Bježeći pred Tatarima kralj Bela IV dao je 1242. Zlatnu bulu Gradecu jer su ga građani spasili .Na Kaptolu su živjeli svećenici i gradili crkve. Gradec je bio grad trgovaca i zanatlija. Razlika između njih dovela je do sukoba u 14 . stoljeću. Ime današnje ulice Krvavi most podsjeća na borbe ta dva susjeda .
U 15. stoljeću Gradecu i Kaptolu prijete Turci koji nisu nikada ušli u Zagreb.
Karla Puntarić 3.a
Čudno putovanje
Išla sam u muzej na izlet s razredom. Vidjela sam čudan stroj. Ušuljala sam se u mali crveni prozorčić.
Stisnulala sam gumb i proletjela u prošlost, u 13. st. Vidjela sam kako ljudi bježe od čudnih Tatara. Bježali su u šumu pa sam i ja. Nisam znala da je s ljudima Bela IV. Sakrili smo se u zidine dalje od Tatara ali su otišli. Bela IV. dao je Zlatnu Bulu i zapečatio je sa zlatnim pečatom. Par sati sam bila s ljudima u dubokim zidinama.
Odjednom sam se vratila u muzej. Učenici i učiteljica su me tražili i zabrinuli su se za mene. Ispričala sam im gdje sam bila, ali mi nisu vjerovali. Pa što ako mi nisu vjerovali, doći ću opet. Nisam ništa naučila u muzeju ali sam imala lijepu pustolovinu.
Tina Tomašić, 3.a
Moje putovanje u prošlost
Jednog lijepog dana ja, Ruta išla sam malo zaviriti u djedovu garažu i pogledati kakvih sve stvariima, zato što moj djed svašta popravlja, izrađuje i izumljuje. Kada sam malo zavirilaiza kutija vidjela sam vremenski stroj koji ide u prošlost. Očito da je ovaj stroj bioza prošlost i to daleku, kad još nije postajao Isus.Odveo me u vrijeme dinosaurusa.Skoro me je jedan zgrabio i pojeo, ali sam se sakrila iza grma, a on je brzo otišao. Vratila sam se do vremenskog stroja i brzinom svjetlosti nestala. Od tada više nikada nisam isprobavala vremenski stroj za prošlost.
Ruta 3.a
Moje putovanje u prošlost
Jedne godine sam tako želio ići u prošlost. A jednog dana u toj godini sam našao mali satić na podu. Bio je čudan. I bilo je puno gumbića na njemu. Kliknuo sam jedan. Kazaljke su se brzo vrtile i sve oko mene se isto brzo vrtilo. Na satu se pojavila brojka 1272. Vidio sam dva grada jedan je bio uništen, a drugi je bio sa zidinama. Jedan sam sat razmišljao što se dogodilo. Zaključio sam da je taj mali sat vremeplov. Klikao sam sve gumbiće i svašta sam vidio. I konačno sam se vratio. Razbio sam vremeplov i bacio sam ga na pod. Zato što sam zaključio da je vremeplov opasan.
Jagor 3.a
Moje putovanje u prošlost
Jednoga dana kada se tata vratio s posla rekao je da je izmislio vremenski stroj. Skočila sam i potrčala sa tatom u labaratori. Kada sam vidjela stroj uskočila sam u njega. Tata me je vratio u 13.st. Kada sam sletila skužila sam da se nalazim u Gradecu. Otišla sam do Kamenitih i Mesničkih vrata. Onda sam otišla do Bele IV on mi je pokazao Zlatnu bulu. Poslije sam otišla prošetati Gradecom. A poslije sam došla do Vremenskog stroja i pošla kući. Sada prepričavam mami i tati kako je bilo u 13.st.
Iskra Car 3.a
MOJE PUTOVANJE U PROŠLOST
Probudio sam se. Ispred mene je bio vremeplov. Zanimalo me što će se dogoditi ako uđem, pa sam ušao. Namjestio sam godinu i stisnuo crveni gumb. Na tren me zaboljela glava i izašao sam. Bilo je čudno. Ljudi su radili i radili. U tačkama su nosili pijesak i pomagali. Ja sam im pomagao u njihovom radu. Bilo je jaaaaako naporno. Zvala me mama i zaželjela mi je dobro jutro. Pio sam kakao. Sve ovo sa vremeplovom sam samo sanjao. ☺
Gabriel Falica, 3.a
Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb! - bile su riječi koje je izgovorila spikerica Božena Begović 1926. godine kada je u Zagrebu radio krenuo s emitiranjem svog programa. Upravo je radio bio tema radionice koju je za naše trećaše održala ekipa Hrvatskog radija, povodom Svjetskog dana radija, koji se obilježava na današnji dan. Svjetski dan radija koji se ove godine po drugi puta obilježava, znak je sjećanja na 1946. kada je osnovan radio Ujedinjenih naroda.
Nakon kratkog predavanja "Kako radi radio?", učenici su imali prilike aktivno sudjelovati u montaži zvukova, glazbe i glasa. To ih je zainteresiralo za stvaranje vlastite radioemisije. Možda će u budućnosti baš netko od njih biti onaj čiji ćemo glas slušati dok slušamo radio.
Učenici 1.a i 3.a naše škole sudjelovali su u prezentaciji kuharice Snježane Krpes „Za prste polizati“ u organizaciji Saveza društava Naša djeca Hrvatske. Prvi smo imali priliku izraditi i isprobati zdrava i jednostavna jela namijenjena djeci. Radionicu su popratile i kamere Hrvatske radio televizije, pa smo kulinarske sposobnosti naših malih učenika mogli vidjeti u emisiji Dobro jutro Hrvatska u srijedu 11. veljače 2015. Da su jela iz ove kuharice ukusna mogli smo vidjeti na zadovoljnim dječjim licima.
PRIČA JEDNE PAHULJICE
Jedna pahuljica padala je i padala i padala. Maštala je o planeti Zemlji. Pitala se gdje će pasti. Zvala se Peni. Bila je jako uzbuđena sto će sve vidjeti i gdje će pasti .Bila je jako nestašna,draga i vesela. Nadala se da će pasti na kišobran, ali na žalost nije pala na kišobran, nego na štand sa sladoledima. Nije znala gdje je. Ali kad je pahuljica Peni vidjela naslov Super sladoledi odmah je shvatila gdje je. Zamolila je jedan sladoled.Vdjela je cijenu , deset kn. Nakon toga vidjela je još jednu pahuljicu.Pitala ju je gdje može naći novce. Pahuljica joj je rekla na bankomatu. Ona je odmah otišla do bankomata i zahvalila se pahuljici. Vratila se kod štanda sa sladoledima i kupila sladoled. Pojela je sladoled i smrznula se. Nakon pet minuta odmrznula se i bila je jako vesela. KRAJ!!!
Sara, 3.a
Priča jedne pahuljice
Ja, mala snježna pahuljica pala sam na mali nos djevojčice Dore. Dok sam tamo sjedila vjetar me odvukao na prozor. Tamo sam razmišljala gdje će me vjetar još odnijeti . Možda na vrh kuće, na čizmu,rukavicu ili na Cvjetni trg. Baš u tom trenu me jedna djevojčica pogledala. Krenula me detaljno gledati. Onda je potrčala za tatom. Tada sam skliznula s prozora i pala u dvorište. Tamo ima još puno pahuljica. Ali sve baš sve su različite. Došao je gospodin iz te kuće i s lopatom je zgrabio hrpu pahuljica, a i mene. Sada sam na hrpi i razmišljam gdje sam sve bila. Ali tko zna možda odletim još negdje i doživim još nešto prije nego se otopim.
Iskra, 3.a
Priča jedne pahuljice
Ja, jedna mala znatiželjna pahuljica uvijek sam bila na istom mjestu. Nikada nisamnigdje putovala. Jako sam bila znatiželjna, a zanimala me cijela Zemlja. Uvijek mezanimao život ljudi i životinja, a u zadnje vrijeme nema niti malo vjetrića da me otpuhne.Za nekoliko minuta čula sam da netko plače, a to je bio vjetrić. Sjedio je na panju i plakao.Pitala sam ga zašto tako jako plače i on se odjednom razveselio. Pitala sam ga ponovno,ali ovaj put zašto je jako sretan. Prvo se zamislio, a onda odgovorio da je bio nesretan zato štou zadnjih nekoliko dana nije vidio niti jednu pahuljicu da ju otpuhne. Pahuljica je isto reklakalo je razmišljala da ovih nekoliko dana uopće nema vjetrića, koji bi ju mogao otpuhati.Napokon se meni, pahuljici ostvarilo ono što sam htjela, i tako vjetrić više nikada nije nestajao.
Ruta, 3.a
Priča jedne pahuljice
Ja sam pahuljica . Zovem se Bjelka. Ispustio me snježni oblak i sad ne znam gdje sam. Možete li mi molim vas reći? Dobro ako ne znate, ne ljutim se . Blistam od sreće jer sam jedva spuštena na tlo.Također sam bijela i zbog toga se zovem Bjelka. Još čekam da se spustim na Zemlju. Zabrinuta sam gdje ću sletjeti . O gle, evo Hrvatske , ispred mene je Zagreb. Sigurno je jako hladno. Gledam djecu kako se igraju i grudaju. Ali jedno je samo, jadno dijete , idem ga pozdraviti. Bok! Ja sam Bjelka pahuljica . Hej! Zašto me ne čuje ! Pa joj prava sam smotanka, još nisam sletjela na njega. Moram još čekati. Evo približavam se! Gle pala sam na dlan djeteta. O joj otopiti ću se! No ipak vrijedi se rastopiti nakon tolikog puta. Ipak sam sretna.
Tina, 3.a
Dijete
Dijete je kao pjesmica
puna zvjezdica.
Rađa se kao rječica,
a malen kao cjevčica.
Nikada nije zločest
jer svijetli kao svjećica.
U početku je lagan kao vjetrić,
a u budućnosti visok kao
oblačić.
Gabriel, 3.a
Učenici 1.a i 3.a naše škole sudjelovali su u prezentaciji kuharice Snježane Krpes „Za prste polizati“ u organizaciji Saveza društava Naša djeca Hrvatske. Prvi smo imali priliku izraditi i isprobati zdrava i jednostavna jela namijenjena djeci. Radionicu su popratile i kamere Hrvatske radio televizije, pa smo kulinarske sposobnosti naših malih učenika mogli vidjeti u emisiji Dobro jutro Hrvatska u srijedu 11. veljače 2015. Da su jela iz ove kuharice ukusna mogli smo vidjeti na zadovoljnim dječjim licima.
Vanessa Golubić, učiteljica
Božićna maštaonica 3.a
Kažu da je u vrijeme Božića duh zajedništva najjači, pa smo i mi mali, družeći se, odlučili taj osjećaj zadržati što duže. 12. prosinca održali smo likovnu radionicu u našem razredu. Koristeći se različitim tehnikama, uz pomoć učiteljice Vanesse, pokušali smo u našu učionicu unijeti dašak Božića. Jesmo li uspjeli, pogledajte sami!
DA SE NE ZABORAVI…VUKOVAR
Dana 18.11.2014. išli smo u Vukovarsku ulicu. Tamo smo krenuli zapaliti lampione na spomen Vukovaru. Išla je cijela škola. Iz škole smo krenuli pješice, jer je Vukovarska ulica blizu. Kada smo stigli stali smo u polukrug pokraj ceste. Svatko je pripremio svoj lampion i stao u red da ga učiteljica zapali. Zapaljene lampione stavili smo na rubnik ceste.Tada smo pogledali sve te lampione i vidjeli smo lijep prizor. Također smo vidjeli i druge ljude koji pale lampione.
Karla 3.a
Danas 18.11.2014. išli smo s našom učiteljicom Vanessom do Vukovarske ulice. Ona je u blizini naše škole. Tamo smo išli zapaliti svijeće u spomen na grad Vukovar, grad heroj. Prije nisam shvaćala zašto ga ljudi tako zovu. Mama mi je često pričala o tome što se tamo desilo, jer je i moja kuma Zrinka rođena tamo. I njena obitelj je tamo u ratu doživjela veliku tugu. Izgubila je nekoliko članova obitelji i zapalili su njihovu kuću. Ona je morala pobjeći sa svojima, sa samo par najdražih sitnica. Tata je morao ostati u Vukovaru. Svi su bili jako tužni i razdvojeni. A stara baka i djed su bili dugo godina smješteni u jednom starom hotelu u Opatiji na moru. Djed je samo želio još jednom vidjeti svoj dom u Lovasu pored Vukovara da može uživati i mirno spavati u svojoj staroj kući. To je i doživio ,ali njegove kuće više nije bilo. Sagradili su mu novu i manju kuću, ali on i baka su bili presretni što su se vratili napokon svojoj kući. Svake godine u kući i na Vukovarskoj moja obitelj zapali svijeće i mislimo i na našu Zrinku i na njezinu obitelj i sve ljude koji su tamo poginuli.
Ana 3.a
Jučer su moji prijatelji palili svijeće u Vukovarskoj ulici u spomen na Dan pada Vukovara. Nažalost, ja tada nisam bio, ali zato sam zapalio svijeću doma. Tata mi je pričao što se događalo u Vukovaru za vrijeme Domovinskog rata. Tamo je počinjen najveći zločin u Europi poslije 2. svjetskog rata. Od tada, svake godine 18. studenoga svi palimo svijeće na sjećanje na heroje Vukovara. Moj tata, na taj dan, svake godine posjećuje Vukovar. Nadam se da će jednom povesti i mene.
Željko 3.a
MOJE PUTOVANJE - BARCELONA
Prvi puta letim avionom,u Španjolsku, u Barcelonu. Čim smo stigli prvo smo išli posjetiti Čarobne fontane koje se nalaze ispod Nacionalne palače . Te fontane prskaju vodu u ritmu glazbe i svjetla. Tamo ima jako puno turista iz cijelog svijeta. Barcelona ima prekrasnu pješčanu plažu, gdje smo proveli jedno cijelo popodne, uživajući. Crkva Sagrada Familia vrlo je posebna i zato je zaštitni znak Barcelone. Započela je s gradnjom1883.g, osmislio ju je Gaudi. To je njegovo najveće djelo. U zidovima su prikazani likovi i priče iz Biblije. Iako se gradi preko130 godina, još nije gotova ni ne zna se kada će biti. Meni je u Barceloni bio najljepši park Guell. Njega je isto uredio Gaudi. Najviše su mi se svidjeli mozaici od razbijenih, raznobojnih pločica. Iz parka Guell pruža se divan pogled na cijeli gradi i luku. Bili smo i na Flamengu to je nacionalni Španjolski ples. Vidjeli smo još puno lijepih mjesta . Svakome bi preporučila odlazak u Barcelonu.
Iskra Car, 3.a
MALE MISLI O PRIJATELJSTVU
Prijateljstvo je kada si s nekim dobar i blizak pa ti pomaže u nevolji. Kad si tužan tješi te i u dosta se stvari slažete. Da bi imao prijatelja i stvorio prijateljstvo trebaš biti dobar, pomagati drugima i prijateljstvo će se odmah stvoriti i tako ćeš dobiti mnogo prijatelja.
Iskra 3.a
Prijatelji kada treba odmahuskaču u pomoć. Pomažu oko zadaće i brižni su. Prijateljstvo jesreća... Obožavam biti nekome prijatelj, a također obožavam prijateljstvo.
Gabriel 3.a
Prijateljstvo dolazi iz srca. Sretna sam što imampuno prijateljica.Igra jeisto dio prijateljstva.
Sara 3.a
Prijateljstvo je najbolje na svijetu. Bez prijatelja bi bio sebičan i grub. Nikoga ne bi volio. A kad bi odrastao živio bi sam i bio bi usamljen.
Tina 3.a
Prijateljstvo jenajljepša stvar koju čovjek može imati. Ja, da imam prijatelja, vjerojatno bi bila najsretnija djevojčica na cijelom svijetu.
Greta 3.a
Prijateljstvo je kada se ljudi sprijatelje. Postanu ti najbolji prijatelji i kada si pomažu oko nekih stvari. Prijateljstvo se mora poštivati i ne proizvesti svađu.
Ruta 3.a
Prijatelji trebaju biti dobri, brižni...Trebali bi pomagati, a ne biti pohlepni. Prijateljstvo je važno. Neki ljudi nemaju prijatelja, pa im ne ide od ruke. A oni koji imaju prijatelje njima je lakše u životu. Prijatelji uskaču u nevolju i ne varaju. Neka se zna, prijateljstvo je budućnost svijeta.
Melanie 3.a
ŠTO JE VAŽNIJE- HRANA, NOVAC, LJUBAV ILI ZNANJE?
Izabrala sam hranu. Bez nje ne bi mogli živjeti i odmah bi umrli.
Karla 3.a
Odabrala sam znanje jer mislim da ako imaš znanje, dobiš novac, a od novca kupiš hranu i više znaš!
Iskra 3.a
Ja sam odabrala znanje jer iz znanja možeš puno postići. Od znanja dobiš novac, a onda kupiš stvari koje su ti potrebne za život.
Ana 3.a
Odabrao sam znanje zato što se od znanja puno zna i puno se dobrih stvari nauči.
Kristian 3.a
Izabrao sam hranu. Zato što ako ne bi jeli hranu 2 mjeseca umrli bi, a ako je jedemo bit ćemo jaki.
Ivan 3.a
Izrada štrudle
Danas smo radili štrudle. Donijeli smo ribež i gulilice. Jedni su gulili jabuke, a drugi ih ribali. Kad smo to napravili učiteljica je na tijesto stavila vrhnje za kuhanje, ribane jabuke, šećer i cimet. Ivan i ja štrudle smo odnijeli kod teta kuharica. One su nam ih ispekle i donijele u razred. Svi smo jeli. Bilo je jako ukusno.
Željko Magdić, 3.a
Svjetski dan školskog mlijeka
24. 9. 2014. na Bundeku se održavao Svjetski dan školskog mlijeka. Učenici Osnovne škole Grigora Viteza išli su tamo predstaviti svoju školu. Najljepše su nas predstavili Mak i Melanie svojom recitacijom.
Tina Tomašić, 3.a
Na obilježavanju Svjetskog dana mlijeka najviše mi se svidio Melanin i Makov nastup.
Ivan Brnjac, 3.a
Najviše mi se svidjelo mnoštvo učenika koji su nastupali na pozornici.
Greta Šukurma, 3.a
Na Bundeku mi se najviše svidjelo predstavljanje uzgoja telića.
Ana Budimlija, 3.a
sat
|
početak - završetak
|
0.
|
7.10 - 7.55
|
1.
|
8.00 - 8.45
|
2.
|
8.55 - 9.40
|
3.
|
9.50 - 10.35
|
4.
|
10.40 - 11.25
|
5.
|
11.30 - 12.15
|
6.
|
12.30 - 13.15
|
7.
|
13.20 - 14.05
|
8.
|
14.10 - 14.55
|
9.
|
15.00 - 15.45
|
10.
|
15.50 - 16.35
|
« Lipanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |