Osnovna škola Grigora Viteza Zagreb

Popis učenika:

1. IVA BABIĆ

2. MATEJ BEDENIC

3. LUNA CULJAK

4. MARTA ĆAVAR

5. SVEN JANČI

6. MARKO JANKOVIĆ

7. LARA JARKI

8. ANTUN JURIŠA

9. ALEN KEJIĆ

10. MARKO NOVAK

11. ALMA ORLIĆ

12. MORANA SVETINA

13. MAK TERBOVC

Učiteljica: ANTONIJA RADOŠ

Razredni projekti:

1. Nastava izvan škole – cilj projekta je izaći iz školskih učionica jer se učiti može na puno zanimljivijim mjestima. Imamo sreću što stanujemo u Zagrebu koji nudi brojne radionice u muzejima, knjižnicama, kazalištima i sl.

Trajanje projekta je cijela školska godina 2015./2016.

2. Prezentacije - cilj projekta je vježbati javni nastup korišteći suvremene tehnologije. Učenici prezentiraju svoje uratke na pametnoj ploči. Teme prezentacija su interesi učenika iz područja: umjetnosti, kulture, tehnologije, znanosti, sporta, zabave i sl.

Prezentacije možete pogledati niže u priloženim dokumentima. Uživajte!

O svojim doživljajima na radionicama pišu sami učenici 4.b:

POSJET ŠKOLSKOM MUZEJU

Dana 24.9.2015. u 9:25 h učenici 4.b i 4.a razreda išli su u posjet Školskom muzeju. Išli su tramvajem uz pratnju učiteljica.Tamo su sudjelovali na radionici glagoljice. Pisali su glagoljicom i izrađivali slova glagoljice od kartona i papira. Bilo je jako zabavno, a učenici su svoje radove mogli ponijeti kući. Vratili su se u školu u 12:45 h.

Sven Janči

                                                               Gdje sam

Bio je utorak, išla sam spavati. Zaspala sam i došla u 19.stoljeće. Tamo sam sve poznavala, bila sam obučena u bijelu  košulju i pregaču. Prvi sat igrali smo srcohvat, to je ono kada pokušaš otkriti što drugi osjeća. Drugi sat hrvatski. Bio je čudan, sjedili smo u malim klupama i imali pločicu i kredu. Treći sat priroda. Radili smo sliku kralja Tomislava i čitali o njemu. Škola je gotova, zazvonilo je zvono. Ivana moja prijateljica je sa mnom išla kući da mi pokaže gdje živim, jer sam joj sve ispričala. Živjela sam u kolibici u selu. Unutra je mama kuhala ručak, tata nije bio na mobitelu vec je čitao novine, a ja sam u maloj sobici pisala zadaću.

Odjednom se samo čulo muuuuuu, prepala sam se. Mislila sam da je počeo rat. Pogledala sam kroz prozor, a to je bila samo krava. Mama ju je muzla. Zatim mi je tata javio da me Ivan, Lorena i Sara traže, pitaju me hoću li ići van. Pristala sam. Kada sam otišla počeli smo se igrati i raditi nered. Zatim sam se vratila kući, jeli smo umjesto kineske hrane puricu i mlince. Onda sam išla ubrati par jagoda za desert. Zatim smo išli na Šodericu da ulovimo ribu za sutra. Nakon takvih putovanja shvatila sam da je na selu jako lijepo.

Zatim sam išla spavati, sljedećeg jutra sve je bilo isto. Pa opet noć, zapravo dan, sad me mama iz sna probudila i samo rekla „škola“!

                 Lara Jarki

Posjet  Hrvatskom  narodnom  kazalištu

U  petak  13.11.2015. posjetili smo HNK.  Bili smo u svim prostorijama koje inače gledatelji ne mogu vidjeti. Zgrada je izgrađena prije 120 godina  (1895. godine) koju je otvorio car Franjo  Josip I, a Stjepan  Miletić je bio intendant kazališta.  Kazalište je staro, ali lijepo i očuvano.  Najviše mi se svidjelo kada smo bili u kraljevskoj ložnici i na balkonu i kada smo išli podzemnim tunelom do ostalih prostorija. Vidjeli smo i stari lijepi očuvani kineski wc. Gledali smo baletnu probu. Obišli smo prostorije gdje rade odjeću i obuću za glumce i glumice.  Iznenadila sam se kada su rekli da je potrebno 60 sati za izradu jedne baletne haljine, ali to je ipak normalno jer ju rade najviše ručno, a ne šivaćim strojem. Vidjeli smo veliku prostoriju s odjećom i bilo je tako šareno da sam si ja sve to poželjela. U kazalištu nam je vrijeme brzo prošlo jer je bilo jako zanimljivo i zabavno.

                                                                                                  Iva Babić

...Vidjeli smo balerine i baletane, krojače i krojačice, koji za 60 sati
naprave odjeću. Vidjeli smo i one koje rade obuću, postolara i postolaricu.
Išli smo u kraljevsku lozu, gdje su sjedili kraljevi i carevi.Na kraju smo
se vraćali kroz tunel koji je ispod zelenog vala!!!Poslije smo išli u Muzej
Mimara koji je bio 10 minuta udaljen od HNK.Tamo smo vidjeli skulpture
većinom iz Japana i Kine, te slike koje su većinom bile kršćanske.
Počastili su nas sokom i krenuli smo dalje. Bili smo umorni jer su i HNK i
Muzej Mimara bili veliki.Na kraju su učiteljice odlučile da natrag idemo
tramvajem.U školi nam učiteljica nije dala zadaću, sve dok nisam pogledao
Viber i vidio da imamo zadaću napisati sastavak i izvješće.

Mak Terbovc

M.A.H. 1 - POLICIJSKA POSTAJA TRNJE

16.11.2015.

Danas smo posjetili policijsku postaju Trnje, koja se nalazi u blizini naše škole.

Dva policajca u uniformama s pištoljima, lisičinama i pendrecima, odveli su nas u učionicu gdje su nam održali predavanje o policijskom poslu i o ovisnostima. Govorili su nam što je ovisnost o alkoholu i drogi i upozorili su na opasnosti za zdravlje.

Na kraju smo postavljali puno pitanja o policijskom poslu, zatvoru i alkoholu, a policajci su nam na njih odgovarali. Rekli su nam da ćemo sljedeće godine kad im dođemo u posjet možda razgledati zatvor.

Sven Janči

Bili smo u 8. Policijskoj stanici na predavanju MAH (Mogu,ako hoću).Policajci su nas učili o tome što oni rade.Kontakt policajci su policajci koji su u blizini policijske postaje.Oni nam pomažu preći preko ceste i sl.Rekli su nam da se nemoramo bojati reći policiji da nam netko prijeti,traži nas novac...Naučili su nas i o onome što nam nije dobro za zdravlje (cigarete,droga,alkohol).Sve te stvari nas čine bolesnima,ovisnima i kradljivcima,a kazne su za konzumiranje droge od 1do10 godina.Govorili su nam o vandalizmu.Pisanje ružnih,a i lijepih grafita je vandalizam,osim ako nemaš dopuštenje.Kad nešto ocrtaš grafitima tvoji roditelji moraju platiti obnovu,ili ako si punoljetan plaćaš sam.Policajci su nam još rekli da mlađi od 16 godina ne smijemo biti sami na ulici od 23 do 5h,a ako se to dogodi prva dva puta policajci nas odvedu u postaju i nazovu naše roditelje,ako roditelji ne žele doći po nas idemo u popravni dom.Kad nas policija treći put vidi naši roditelji dobivaju kaznenu prijavu,a kad se to dogodi četvrti put obavezno odlazimo u popravni dom.Usput su nam rekli da je čovjek koji se zove Ivan Vučetić znanstveno dokazao da čovjek od rođenja do smrti ima isti otisak prsta.Bilo mi je zanimljivo jer su nas puno toga naučili,pa bih opet htio otići tamo

Antun Juriša 4.b

Pismo gradu heroju

Dragi moj gradu,htjeli su te srušiti,uništiti,sebi uzeti,al ti se nisi dao,mi te nismo dali.Iz pepela si se uzdignuo usprkos onima koji su te uništili.Na svakom tvom uglu,svakoj stazici,na svakoj izgrađenoj kućici uklesane su duše i imena,koji su život za tvoju slobodu dali.Ti si grad heroj o kojem ću i svojim unucima pričat,da se nikad ne zaboravi tvoja muka i hrabrost.Živio mi zauvijek,gradu hrabri moj i nek ti se ime vječno HRVATSKIM PISMOM piše!

Antun Juriša

... Poslije toga smo išli u kino. Dan mi je bio jako ispunjen.
 Dobar početak tjedna!

Marta Ćavar

Dragi grade Vukovaru,

poznajem te samo sa slika i iz priča. Svake se godine na današnji dan podsjetim na ratna razaranja i brojne živote koji su zauvjek izgubljeni.

Danas, kao i svake godine u znak sjećanja na te tužne ratne događaje tata na balkonu upali svijeću.

Želim ti da u budućnosti budeš do kraja obnovljen i da u tebi žive sretni ljudi.

Tvoj Sven 

                                  Da sam ja netko

                          Da sam ja netko, učinio bih sve za dobro,

                                               prekinuo bih rat i svake svađe,

                                               tako što bih uništio sve oružje,

                                               a sve u vezi  novca bih poništio.

                          Pozvao bih sve ljude,

                                               da im objavim mir i svaki dio njihove slobode,

                                                i svakom živom biću bih pomogao da netko bude,

                                                i sve bih to naravno napravio,

                                               da sam ja netko.

                                               Svakom bih djetetu sve na svijetu dopustio,

                                               i svaku bih opasnost maknuo,

                                               da bi se to što lakše ispunilo,

                                               i naravno,to bi lako bilo,

                                               da sam ja netko.

                                               Zbog toga bi svima ljepše bilo,

                                               samo kad bi se to dogodilo,

                                               no i dalje stojim kod svoje riječi,

                                               sve bih to drugima obistinio,

                                               da sam naravno netko.

                                       Antun

Da  sam  ja  znanstvenik  u  kojeg  nitko  ne  vjeruje, a  Zemlja  je  na  rubu  uništenja,  ja  bih  izmislio  vremeplov  koji  će mi  pomoći. S  njim  bih  vidio  koja  opasnost  dolazi  iz  svemira. Opasnost  je  bila  tako  brza  i  vruća  da je  uništila  satelit. Opasnost  ne  bih  mogao  nazvati  meteorom  jer  je  bilo  veće. Bez  uništenog  više  nije  bilo  signala. Odlučio  sam  sagraditi  računalo  kojem  ne  treba  signal  nego  samo  struja. Nakon  svog  izuma  postao  sam  poznat.

                                                                 Matej

Da sam ja netko, rekao bi dečkima da na školsko idemo igrati nogomet. Sve youtubere bi pozvao na Infogamer  po cijeloj Hrvatskoj.

          Organizirao bi dan koji se zove Životinjo dan,to je dan kad se po  zoološkom vrtu gledaju ne samo neke životinje već sve životinje  svijeta. Da sam ja netko igrao bi cijeli dan s dečkima   PS4. Da sam ja netko napravio bi  500 000 tona sladoleda  za cijeli svijet.

          Da sam ja netko radio bi sve što mogu zamisliti…

                                                                             Marko Novak

Da sam ja netko ,

Nitko se ne bi pitao tko je tko.

Svi bi se ponašali kao djeca

I zabavljali bez stresa.

Ah , ti blagadani!

Da sam ja netko ,

Svi blagadani dva puta godišnje bi bili

I svi slatkiša bili bi siti.

Joj , bilo bi divno ,

Da sam ja netko!

Ali ja sam jedno obično malao dijete

Koje s još pita tko je tko.

                                   Luna

Da sam ja netko djeca bi išla u školu sa kućnim ljubimcima. Učila bi kroz igru i škola bi im počinjala u deset a završavala u podne. U svim razredima bi bile pametne ploče. Da sam ja netko svi ljudi bi u svojim domovima imali robote koji bi radili kućanske poslove. Da sam ja netko nitko ne bi bio gladan i žedan.

Iva

Da sam ja netko svijet bi bio ljepši. Auti bi letjeli,a djeca bi se samo igrala i riječ škola ne bi ni

postojala.  Škole bi bile predivne igraonice s automatima u kojima bi bili slatkiši. Roditelji ne bi imali

problema jer ne bih postojao navac. Po cijelom gradu nalazili bi se lunaparci. Pri moru po zimi more

bi bilo led pa bih se mogli klizati od Hrvatske do Italije. Sve to bilo bi tako lijepo, samo da sam ja

 netko.

                Marta

Dana 19.4.2016 4.a i 4.b razred OŠ Grigora Viteza išli su u Kino Europa. Gledali su film Oddball. Film je trajao oko sat i pol. Poslije filma su se vratili u školu.

                                                                     Oddball

Godina proizvodnje:2015

Originalni naziv filma:Oddball

Dječji i obiteljski igrani film

Režiser:Stuart McDonald

Glavni likovi:Oddball,Olivia (Coco Jack Gillies),Swampy (Shane Jacobson)

Na otoku Middle Island živjeli su pingvini. Jedni su ih zvali „mali pingvini“,a drugi „vilinski pingvini“. Do tog se otoka po danu, kad nije bila plima, moglo doći hodajući, bez ikakvog čamca ili broda. Jednoga dana i lisice su shvatile kako mogu doći na otok, došle su i počele loviti i jesti pingvine.Pingvini su počeli nestajati. Na otoku se trebao napraviti rezervat, ali za to je bilo potrebno da na otoku živi minimalno deset pingvina. Djevojčica Olivia i njezin djed Swampy su sa Swampyevim psom Oddballom spašavali pingvine. Swampy je pronašao jednog pingvina s ozlijeđenim  krilom. Izliječio ga je i ostavio u svojoj kupaoni preko noći. Te noći je lisica pokušala uzeti tog pingvina, ali ju je spriječio Oddball. Swampy se tako dosjetio kako bi Oddball tako mogao spasiti i druge pingvine. Swampy je pingvina pokazao svojoj unuci Olivii. Ona je pingvina nazvala Pocket. Tako su oni krenuli u avanturu spašavanja pingvina. Vratili su Pocketa na otok. Oddball je preko noći ostajao na otoku. Tako je tjerao lisicu koja bi dolazila na otok po pingvine. No netko im je pokvario plan i uspavao Oddballa. Zbog toga je s petnaest došlo na devet pingvina. Tada ih je spasilo jaje koje je Pocket dobio s jednom pingvinkom. Jaje se brojalo kao jedan pingvin pa je tako na kraju ipak zbrojeno deset pingvina. Zato što je na otoku bilo deset pingvina otok je dobio rezervat. I tako je ova priča sretno završila.

Dojmovi: Meni se u filmu jako svidio Oddball i baš mi je bilo tužno što su lisice jele pingvine jer su u priči bili tako slatki i zanimljivi. Oddball mi je bio jako zabavan i smiješan. I ja bih volio imati tako brižnog i hrabrog psa.

Preporuka:  Ja film preporučujem svakome zato što je baš obiteljski i dječiji. Film je jako zanimljiv. Ima puno smiješnih, a i zabavnih dijelova. U filmu se vidi velika hrabrost i brižnost jednog psa, a i djevojčice i njenog djeda.

Antun Juriša, 4.b