Osnovna škola Grigora Viteza Zagreb

Jedanaestogodišnja djevojčica Magdalena Vidas učenica je 5.a razreda, odlikašica, izvrsna plesačica športskih plesova.

Krhka vitka, dugonoga i za svoju jedanaestogodišnju dob visoka djevojčica kreće se poput gazele, trči leteći poput leptira, govori o svom plesu kao o nečem uobičajenom. Osebujna plesačica, prava je poslastica na školskim priredbama. Svojom točkom plesa osvaja publiku, plijeni pozornost i otkriva koliko hobi može biti naporan i zahtjevan da bi se postigle takve vještine. Ukratko, Magdalena je točka na „i“ svake svečanosti i priredbe u našoj školi. 

Magdalena, baviš se športskim plesom. Nije baš popularan hobi među tvojim vršnjacima zar ne? Tko ti je otkrio taj hobi?

- Zavoljela sam ples sa 7 godina kada su mi roditelji pokazali svoj hobi. To je malo drugačiji hobi ali ga jako volim baš zbog njegove posebnosti. Taj hobi ujedinjuje pokret tijela u ritmu glazbe i točnost izvođenja pokreta. To je malo drugačiji hobi od onih kojim se bave moji vršnjaci. Drugačija sam, otkrila sam sebe u tom plesu i htjela bih biti svjetska prvakinja.

Što je ustvari športski ples?

- Šporstki ples je niz standardnih plesova kao npr. engleski i bečki valcer, tango, slowfox, quickstep i latino-američki plesovi: samba, cha-cha-cha, rumba, passo doble i jive. 

Kada si počela trenirati i koliko često treniraš?

- Plešem i treniram već četvrtu godinu športski ples: standardne i latino-američke plesove. Dvije sam godine stjecala plesno umijeće u plesnom centru „Zagreb“ pod vodstvom vrhunskih trenera Ksenije i Nicolasa Qesnoita te Nykolaya Romanova.  

Tko je tvoj plesni partner?  Vrlo je elegantan i siguran u plesu.

- Od studenog 2013. članica sam športskog plesnog kluba „Petrinia“. Tu sam upoznala Jakova Bjelca, svog plesnog partnera koji također pohađa peti razred ali u Petrinji.  On je već tada imao nekoliko odličja u športskom plesu. Pod vodstvom profesora Matije Novosela, vrhunskog plesnog pedagoga,  Jakov i ja smo svakodnevno naporno trenirali u Petrinji, Zagrebu i Ljubljani.

                                                                                                                                                                                         Baš svaki dan trenirate?

- Da svaki dan jer bez stalnog treniranja ne bismo uspjeli postići taj veliki rezultat. Mi smo trostruki državni prvaci za 2014. godinu.

25. siječnja 2014. Magdalena i Jakov nastupili su i natjecali se na prvenstvu Republike Hrvatske u standardnim plesovima.

- Plesali smo engleski valcer, tango, bečki valcer, slow fox i quick step. Uspjeli smo! Pobjedili  smo u našoj kategoriji-osnovci, osvojivši prvo mjesto i tako postali prvaci Hrvatske. U ožujku iste godine bili smo prvaci u latino-američkim plesovima. U mješovitoj kombinaciji standardnih i latino-američkih plesova također smo bili prvi. 

Uz plesni podij ova uporna djevojčica otkriva da u životu ima različite interese i male stvari koje ju vesele, a posebna su joj strast, kaže, putovanja na skijanje i igre sa starijim bratom. Budući da se približava novo natjecanje, ovaj put pred publikom u Varaždinu, pitam je budi li se u njoj strah, ili neki poseban osjećaj.

- Nemam više tremu jer svaki vikend imam turnire i stalno nastupam pred publikom.

Što ti znači ples, možeš li se uopće opustiti u takvom hobiju koji traži puno vježbanja i odricanja?

- Taj športski ples je za mene i Jakova najljepši šport na svijetu, možda zato jer ujedinjuje pokret i glazbu, jer volimo plesati i oboje uživamo u plesu. Uz naše redovne školske obveze nastavljamo trenirati za naše sljedeće nastupe u Sloveniji, Italiji, Češkoj, Mađarskoj i Njemačkoj.

Intervjuirao: Borna Rebić, 6.a

Lara Jarki je učenica 3.b razreda. Posebna je po tome jer je dio ekipe koja je ove godine osvojila 1.mjesto na državnom natjecanju u ritmičkoj gimnastici.

 Kako si se odlučila baviti ritmičkom gimnastikom?
- Pa kao mala sam bila jako zaigrana, i htjela sam ići na neki sport, pa mi je mama preporučila ritmičku gimnastiku.

 Je li ti teško na ritmičkoj gimnastici?
- Pa...je. Trebaš znati puno elemenata, i trebaš biti jako zategnut i rastegnut.

Koliko puta tjedno imaš trening?
- Trening imam četiri puta tjedno.

Koliko dugo već treniraš ritmičku gimnastiku?
- Trenirala sam i u Dugom Selu, a ovdje treniram negdje oko dvije godine.

Želiš li se i u budućnosti baviti ritmičkom gimnastikom?
- Pa...s roditeljima sam se dogovorila da ću trenirati još dvije godine. U budućnosti bih na ritmičkoj gimnastici željela vježbati i izvoditi točke s čunjevima. Jako mi je zanimljivo kako to izgleda.

Bila si dio tima koji je osvojio 1.mjesto na državnom natjecanju u ritmičkoj gimnastici. Je li to tvoje najveće dostignuće?
- Je, naravno.

Ideš li na još neku izvanškolsku aktivnost?
- Da, naravno, idem na tenis. Obožavam tenis i njime bih se u budućnosti htjela baviti. Trenutno mi je tenis draži od ritmičke gimnastike.

Saznali smo da dosta putuješ. Možeš li nam reći gdje si dosad bila?

- Za Božić sam bila u Kanadi kod seke. Jako mi se sviđa u Kanadi. Probala sam drugačiju hranu, klizali smo se, upoznala sam različite ljude i bila sam u velikom akvariju. U 9.mjesecu sam bila u Poljskoj. Tamo sam čak malo letjela u balonu na vrući zrak. To je bilo super. Želja mi je da otputujem u Pariz i u Dubrovnik.

Što te opušta? Što voliš raditi?

- U školi volim likovni, hrvatski i glazbeni. Posebno volim kad radimo projekte. Željela bih da stalno radimo projekte. Ponekad volim čitati. Upravo sam pročitala knjigu Dnevnik Pauline P. I Drugi dnevnik Pauline P. Obje knjige su odlične. Zabavne su, poučne i duhovite. Voljela bih da su sve lektire ovakve.

 Imaš li simpatiju?

- Imam u snovima. Dvaput sam ga sanjala. To je neki zamišljeni dječak. Obučen je u crno i ima super frizuru.

Što bi željela biti kad odrasteš?

- Željela bih biti restaurator ili arheolog. Sviđa mi se takva vrsta poslova. Obnavljati stare stvari i istraživati što je bilo u prošlosti.

Intervjuirala: Marijeta Hrstić, 4.a

Predstavljamo učenika 8.a razreda Stjepana Gašparića koji glumi u aktualnoj predstavi Gradskog kazališta Trešnja - Anđeli imaju krila, zar ne?, koju su gledali i učenici naše škole.

Koliko dugo se već baviš glumom?

Stjepan: Već sedam godina, ali pohađam dramske radionice dvije godine.

Na kojim predstavama si do sada radio?

Stjepan: Frankenstein, Još jedna priča iz susjedstva, Ne ulazi, „radioaktivno“, Put u Raj i na aktualnoj Anđeli imaju krila,zar ne?

Kako se osjećaš na pozornici?

Stjepan: Super je, ako te nešto boli ili muči, na sceni sve to zaboraviš pa makar na sat vremena.

Reci nam nešto o predstavi Anđeli imaju krila, zar ne? Koliko dugo si se pripremao i koja je tvoja uloga u njoj?

Stjepan: Predstava je za djecu ali mislim da je i odraslima zanimljiva jer ima puno pjesme, plesa i zabave. Za predstavu sam se pripremao dva mjeseca i moje uloge su: anđeo, mafijaš, siroče i vojnik.

Kako su stariji glumci, kolege iz predstave reagirali na vas školarce? Jesu li imali živaca na probama s vama?

Stjepan: Većina glumaca nas voli i dragi smo im zato što smo prije radili s njima, ali ima pojedinaca kojima idemo na živce.

Kako si dobio ulogu u predstavi Anđeli imaju krila, zar ne?

Stjepan: Dobio sam ulogu kao i za svaku predstavu, otišao sam na audiciju i molio Boga da prođem.

Imaš li tremu na pozornici?

Stjepan: Tremu više i nemam ali sve ovisi tko gleda predstavu.

Imaš li neki ritual prije izlaska na pozornicu?

Stjepan: Imam, odem u garderobu i razgibam se, te prije samog izlaska na scenu obavezno počnem plesat i skakat.

Jesi li radio s nekim poznatim ljudima?

Stjepan: Radio sam sa Sašom Anočićem koji je režirao predstavu Kauboji po kojoj je snimljen film koji je predložen za Oscara, zatim su tu Hrvoje Barišić, Krunoslav Klabučar, Rakan Rushaidat, Vili Matula, Marijana Mikulić, Ladislav Vindakijević, Ivana Bakarić, Sanja Hrenar, Tvrtko Jurić, Jadran Grubišić i drugi.

Da li bi više volio biti kazališni ili filmski glumac?

Stjepan: Htio bih oboje ali prije filmski jer mi se čini puno lakše. U kazalištu glumac ne smije pogriješiti, dok se u filmu pogreška ponovo snimi.

Tko ti je najdraži glumac?

Stjepan: Matthew Perry, Johnny Depp i Orlando Bloom a od hrvatskih Rakan Rushaidat.

Koji ti je najdraži film i predstava?

Stjepan: Najdraži film mi je Gospodar Prstenova, a predstava Kauboji.

Čime se baviš u slobodno vrijeme, osim naravno glumom?

Stjepan: Igram igrice na kompjuteru i družim se s prijateljima.

Uspijevaš li uskladiti školske obveze s kazališnim? Imaju li profesori razumijevanja prema tebi?

Stjepan: Uspijevam, koliko toliko. Pojedini profesori imaju razumijevanja i oni su mi najveća podrška i pomoć.

Kakvi su ti planovi za budućnost, koju školu planiraš upisati?

Stjepan: Trenutni plan mi je napraviti predstavu za ovogodišnji Lidrano u suradnji s prof. Brezak, a dalje gdje me voda odnese.

Želimo ti puno sreće u budućim projektima!

Intervjuirao: Ivan Benčić, 8.a