Osnovna škola Grigora Viteza Zagreb

Dana 19.10., oko 14:00 sati, bili smo ispred aeodroma Franje Tuđmana. Svi smo bili jako uzbuđeni, jer je većini nas ovo bio prvi put da idemo u Dubrovnik. Nakon kraćeg čekanja, krenuli smo prema avionu. Bio je lijep i sunčan dan. Nitko se nije bojao ići avionom, zato što nikom od nas ovo nije bio prvi put. Kad smo sletjeli, otišli smo autobusom do našeg hotela "Adriatic". Ispred hotela dočekali su nas ljudi u majicama na kojima piše DUFF, što je naziv ovog festivala, skraćeno od Dubrovnik film festival. Dali su nam vrećice u kojima su se nalazili: bonovi za restorane, Dubrovnik card za razgledavanje Dubrovnika, karta za žičaru, karta za zidine, karte za autobus, mala maketa jedrilice, majica na kojoj piše DUFF. Nakon toga smo otišli na recepciju, uzeli smo ključeve i krenuli prema sobama. Sobe su bile ugodne. Malo smo ostali u njima, no uskoro smo krenuli na otvaranje festivala. Nakon otvaranja, krenuli smo na večeru. Usput smo vidjeli Stradun i par crkvica. Nakon večere, polagano smo krenuli prema svojim sobama. Drugi dan smo se probudili u sedam ujutro i nismo se baš naspavali, barem smo tako mislili. Otišli smo na doručak. Za doručak imali smo veliku ponudu hrane. Nakon toga, krenuli smo na prvu projekciju. Filmovi su bili dobri, no svejedno smo uzbuđeno čekali kraj, jer smo se nakon toga išli kupati. Kad smo prvi put, prvi dan, probali s vrhom prsta vodu, shvatili smo da nije topla kao što smo i mislili. Bili smo spremni utrčati u vodu, no tu sekundu kad nam je voda došla do koljena, sledili smo se. Neki od nas su ušli, no neki nisu. Nakon kupanja smo cijeli ostatak dana proveli šetajući se tim prelijepim gradom, Dubrovnikom. Kada smo se drugi dan probudili, mislili smo da smo umorni, no u srijedu je bilo još gore. Nakon doručka smo krenuli na projekciju. Odmah nakon projekcije krenuli smo do jednog mola, do broda koji nas je vodio do jednog otoka, jako blizu Dubrovnika, pod nazivom Lokrum. Kratko smo se vozili, i kad smo stigli, mi smo odmah krenuli prema "Mrtvom moru", koje je bilo zapravo samo jako slano jezero. No voda ovdje je bila još hladnija, i još manje nas je pokušalo ući. Na otoku su bili paunovi i zečevi, koji su samo trkčarali svuda okolo. Čudili smo se što se neki zečevi nisu bojali i nisu bježali. Slikali smo se i u pravoj stolici "Igre Prijestolja", u kojoj se snimala serija. Nismo baš jako puno obilazili Lokrum, većinom smo se zadržali kod "Mrtvog mora". Vratili smo se, pogledali smo projekciju, pričekali drugu, pogledali smo i nju i krenuli smo dalje. Ove zadnje dvije činile su nam se zanimljivijima nego prethodne. Navečer smo proslavili moj rođendan i zabavili smo se. Profesorice su nam rekle da se četvrti, ujedno i zadnji dan, dignemo u 6:00, i da budemo na doručku u 6:30. Svi smo se ujutro probudili kasnije, pa smo se užurbano spremili. Na doručak smo došli oko 6:50. Nakon brzo pojedenog doručka, krenuli smo na Dubrovačke zidine. Cijele smo ih obišle, bilo nam je jako lijepo, no malo smo se umorili. Na zidinama je bio Pomorski muzej, u kojem smo vidjeli razne makete velikih brodova. Nakon zidina, krenuli smo na zatvaranje festivala. Na festivalu naš film Jorum nije dobio nagradu, no svejedno smo bili sretni što je film uopće došao na festival. Mislili smo posjetiti puno muzeja, no većina je bila zatvorena, pa smo obišli samo kuću Marina Držića. Posjetili smo "Buža bar", koji je bio na rubu stijena. Nakon toga smo žičarom krenuli prema vrhu Srđa. Kad smo stigli, bili smo očarani pogledom. Bio je jako lijep, i skoro pa cijeli Dubrovnik se vidio. Vidio se i Lokrum, a more je bilo neopisivo. No kad smo se vraćali žičarom, svi smo znali da sljedeće na redu je vožnja autobusom do aeodroma. Bili smo jako tužni zato što trebamo otići, no bili smo i malo sretni, zato što se vraćamo doma. U aeodromu, prije vožnje, više puta smo se slikali. Kad smo ušli u avion, bio je mrak i kiša je padala. Neki su se bojali da ćemo pasti. No sletjeli smo sigurno, i sad smo ovdje, u Zagrebu.