Osnovna škola Grigora Viteza Zagreb

Mi smo bili najmlađa skupina koja je tog dana razgledala knjižnicu uz stručno vodstvo. Okupili smo se u velikom predvorju. Tamo nam se pridružila vrlo ljubazna gospođa koja nam se predstavila kao naš stručni vodič. U očima su joj se pojavile suze pa nam je odmah objasnila zašto:

- Vi ste mi najdraža skupina koju sam u životu vodila! Još nikad nisam gledala tako dragu djecu.

Zatim smo obilazili razne odjele te velike ustanove koja ima četrnaest katova, a n ijedan nije ispod razine tla. Vidjeli smo zbirku najstarijih tiskanih i pisanih knjiga na hrvatskoj glagoljici, kao što je Hrvojev misal, koje se čuvaju u posebnim trezorima. Posjetili smo čitaonicu u kojoj se nalaze mikrofilmovi svih dnevnih listova i časopisa. Ti se mikrofilmovi čitaju na posebnim uređajima – mikročitačima, premda je većina mikročitača izvan pogona jer je sva knjižnična građa danas dostupna u digitaliziranom obliku.

Posebno su nam zanimljivi bili „vlakići“ koje smo vidjeli na najnižim razinama knjižnice, gdje se nalaze golema skladišta knjiga koja nisu otvorena za korisnike Knjižnice. U „vagončiće“ tih „vlakića“ umeću se naručene knjige koje se zatim prenose gore u velike i svijetle čitaonice, gdje ih već čekaju korisnici koji su ih naručili. Popeli smo se i u jednu čitaonicu i vidjeli kako knjige dolaze.

Naše mlade školske knjižničarke nisu bile sigurne koja knjižnica ima više knjiga – naša školska ili ova Nacionalna i sveučilišna.

A vrlo ljubazna voditeljica izdržala je s nama do kraja i rekla nam je da nije o nama promijenila svoje mišljenje!