Osnovna škola Grigora Viteza Zagreb

Kada smo stigli u džamiju ondje su postojala određena pravila vezana za poštivanje njihove religije. Trebali smo izuti cipele kako ne bismo zaprljali tepihe kojima je cijeli prostor za molitvu, a djevojke su trebale nositi marame iz poštovanja. Kada smo ušli u centar džamije imali smo priliku gledati kako izleda muslimanska molitva. Njihov način molitve razlikuje se od našega. Imaju poziv na molitvu koji zvuči poput pjevačkog recitiranja. Po istom principu čitaju svoju svetu knjigu, Kuran. Kako bi odali čast svome Bogu, Alahu, klanjaju se i izvode niz pokreta. Kada su završili s molitvom mogli smo razgledati prostoriju za molitvu na donjem katu namjenjenu muškarcima. Žene se nalaze na gornjem katu iz praktičnih razloga, da im bude ugodno. Ubrzo je došla draga gospođa koja je bila spremna odgovoriti na sva naša pitanja. Ona je također nosila maramu, to jest hijab (hidžab). Neka od pitanja bila su: zašto žene moraju nositi marame, imaju li oni nešto poput hostije i pričesti, pošto se oni klanjaju, što s onima koji se zbog zdravstvenih razloga ne mogu sagnuti, koju simboliku ima ono što nas okružuje i mnoga druga pitanja. Dobili smo odgovore i gospođa nam je sve lijepo objesnila. Hijab nose žene kao zaštita kako bi poručile drugima da u slučaju da žele reći ili napraviti nešto loše ne rade to u njihovoj blizini. Podosta je praktično i kako oni kažu za njihovu dobrobit. Džamija kao takva nema posebnu simboliku što se tiče stupova ili vanjštine, no na zidovima su ispisana slova koja su iz Kurana kao i na mihrabu za kojeg možemo reći da je njihov “oltar”. Oni u razdoblju od 12-14 godina imaju posebnu ceremoniju u kojoj citiraju neke tekstove iz Kurana i na taj način prihvaćaju svoju vjeru. Nešto što mnogi ne znaju je da cijeli jedan mjesec u godini muslimani poste. Taj mjesec zove se ramazan. Većini je dobro poznato da ne piju alkohol ili jedu svinjetinu, no tu ima toga više. Ne smiju jesti ni piti poslije izlaska sunca i prije zalaska. Manja djeca mogu jesti i piti tijekom dana, no treba ih se navikavati da poste barem dva sata na dan. Oni koji se ne mogu saginjati mogu pokušati sjedeći, ležeći ili kraće to raditi, a ako ni to ne mogu onda mogu to raditi u mislima. Nakon što smo završili s pitanjima imali smo priliku razgledati gornji kat i sve fotografirati. Pri odlasku djevojke su skinule marame i svi smo obuli cipele pazeći da ne gazimo tepih s njima.

Ubrzo smo krenuli prema školi po stvari pa onda svatko svojim putem. Da ne postoji kršćanstvo možda bi čak bile muslimanke. Jako nam se svidjelo u džamiji i jedva čekamo posjetiti sinagogu, židovsku crkvu te otkriti mnogo o drugim religijama.

Lucija Graovac, 6.b