Osnovna škola Grigora Viteza Zagreb

U travnju 2015. posjetili su nas umirovljenici, bivši ravnatelji osnovnih zagrebačkih škola. Članovi su Kluba prosvjetnih djelatnika Grada Zagreba. Bave se različitim aktivnostima: planinare, posjećuju izložbe, sudjeluju na različitim tribinama te odlaze u osnovne škole i prenose svoja bogata iskustva. U pratnji ravnateljice naše škole, mr. sc. Vlatke Kovač, obišli su nekoliko redovnih razrednih odjela, a poseban su interes pokazali za odjele s učenicima koji sporije napreduju zbog svojih problema u ponašanju, hiperaktivnosti, poremećaja pažnje i koncentracije te smanjenih kognitivnih sposobnosti. „Male skupine učenika u razrednoj nastavi podučavaju edukacijski rehabilitatori, a u višim odjelima nastavu provode predmetni učitelji koji prlagođavaju programe za svakog pojedinog učenika“, objašnjavala je ravnateljica.

Bivši ravnatelji u muzeju Duh starih vremena

Posjet muzeju starina

U to je vrijeme učiteljica Lidija Iveković, prof. defektolog, u svom razredu (3.e) otvorila muzej starih predmeta iz prošlog stoljeća, a neki sežu i u 19. stoljeće. Muzej su posjetili svi učenici škole, a danas su došli i bivši ravnatelji koji su se oduševili idejom o otvaranju muzeja starina u jednoj običnoj učionici.

Obitelj Iveković

Voditeljica muzeja predstavila je zbirku predmeta i objasnila nam da većina izložaka pripada obitelji Iveković. Tom rodoslovnom stablu pripada i naš poznati slikar Oton Iveković. „Ivekovići su se doselili iz sela Ripič, nedaleko Bihaća u Bosni. Pred najezdom Turaka Ivekovići se naseljavaju u Hrvatskom zagorju te su dobili nadimak Repec, prema selu odakle su došli“, objašnjava nam prof. Lidija.

Eksponati za gospodu i seljake

Fini porculan i uporabni predmeti od tankog stakla

Porculanski tanjuri i srebrno suđe

Cijela učionica bila je puna raznovrsnih predmeta. Bilo je tu svega i svačega: od ukrasnih i uporabnih predmeta do starih osobnih dokumenata kao što su putovnice, vojne knjižice, stare svjedodžbe iz 1900. godine i crteža obiteljskog stabla na pergamentu. Mi mladi novinari gledali smo u čudu predmete i pitali se čemu služe i koliko su stari. Objašnjavala nam je prof. Lidija te učitelji ravnatelji koji su s nama razgledavali izložbu. Stari satovi, stare knjige i stripovi, kristalne čaše, servis Rosental od porculana, odjeća i modni dodaci koju je nosila aristokracija; napr. monokli, naočale koje su se koristile u kazalištu, cilindri za muškarce koji je nosila samo gospoda, damske torbice i rukavice do lakta za posjet operi i kazalištu, nakit i škrinjice za nakit. Vidjeli smo stare fotoaparate, telefone, spomenare iz 1945., herbarij iz 1964., prekrasan srebrni čajnik i ruski samovar.

Folkloristika

Na drugom kraju učionice bili su izloženi predmeti koji je koristio puk. Narodne nošnje, izvezeni ručnici s crvenim i zelenim koncem na ručno tkanom platnu, kačkani stolnjaci, kape i ženske marame, stare kuhinjske krpe koje su nekada stajale iznad štednjaka na drva i na kojima je pisalo izvezenim slovima:

Bijeli golub Pepeljugi priča da će skoro vidjet kraljevića

Ptičice poleti brzo dragom mom i reci mu da ga ljubim dušom svom

Neobične stvari nepoznate namjene

Među metalnim tanjurima, loncima koji su služili za iskuhavanje bijelog rublja ugledali smo drvenu dasku s naboranim limom. „Što je to?“ pitali smo se. Naravno, u to doba nije bilo perilica rublja; za pranje rublja služila je upravo ta daska s limenom naboranom pločom po kojoj se trljalo rublje. Bake su govorile: “Idem izrifljati veš“ i zato se zvala rifljača, a prale su sapunom koji se radio od svinjske masti i pepela. Prepoznali smo peglu, ali nismo znali kako može peglati. Jedna bivša umirovljena profesorica rekla nam je da se unutra stavljao žar koji je ugrijao peglu.

A tek igračke! Drvene i obojane živopisnim bojama: ptičica na kotačima koja se kotura i pritom otvara krila, drveni vlakić i drvena dječja kolica i platneni medvjedić ispunjen starim krpama. Zanimljivo je bilo gledati školski pribor: nalivpera, guščja pera, debele olovke iz Tvornice olovaka Zagreb (TOZ), daščica na kojoj se pisalo kredom; nešto kao današnji tablet ili „preteča“ tableta. Pozornost su nam privukli albumi sa značkama i poštanskim markama, stari novac i zbirke salveta te gomila crno-bijelih fotografija.

Na kraju posjeta, profesorica Lidija na gramofonu iz pedesetih godina prošlog stoljeća pustila nam je ploču Miše Kovača sa Splitskog festivala 1964. „O draga nemoj plakati!“ Svi ravnatelji glasno su zapjevali i sjetili se svoje mladosti.

Dojmovi

„Izložba je izvanredna; nas starije vraća u prošlost, a mlade uči na primjerima kako svijet i ljudi stare, ali se istodobno mijenja i napreduje.“ Izdvojili smo riječi predsjednika Udruge bivših ravnatelja osnovnih škola jer su nam se činile kao najljepši zaključak ovog susreta: „Na sljedećem sastanku Vijeća Udruge bivših ravnatelja izvijestit ćemo sve članove što smo vidjeli i kako smo uživali u muzeju uspomena i sjećanja u OŠ Grigora Viteza te predložiti da i mi pomognemo u prikupljanju starina jer kulturu i povijest čine upravo ti mali predmeti iz prošlosti. Oni su naša baština. Time pokazujemo koliko volimo i poštujemo našu tradiciju i da svatko od nas može biti ponosni baštinik hrvatske kulture i njezine povijesti.“

Učiteljica Lidija u razgovoru s učenicima

Učenici 6.a, novinari OŠ Grigora Viteza