Osnovna škola Grigora Viteza Zagreb

Na Smotri su sudjelovali i učenici PB 2.a i 3.a, učenici 3. skupine PSP-a i učenici 1.,2. i 3.c s projektom „Znam, hoću, mogu biti … prijatelj“. 

Projekt su predstavljali učenici: Sara Krpina, Mare Čuraković, Emma Jurašić i Borna Sučić.

Cilj predstavljenog projekta je osvijestiti problematiku osoba s invaliditetom, upoznati različite vrste invaliditeta, upoznati i usvojiti norme pravilnog i prihvatljivog ponašanja prema osobama s invaliditetom, poticati prijateljsko ponašanje, međusobnu komunikaciju, razumijevanje, uvažavanje i toleranciju, razvijati empatiju prema osobama s teškoćama, uključivanje osoba s teškoćama u zajedničke aktivnosti.

Slika 1: predstavljanje projekta učenicima 4.a razreda

Izbor i istraživanje problema:

U našoj smo školi svakodnevno u mogućnosti vidjeti i kontaktirati s učenicima s teškoćama u razvoju. Povremeno smo bili i svjedoci situacija u kojima drugi učenici  izbjegavaju učenike s teškoćama ili im se neprimjereno obraćaju. U takvim situacijama nismo znali kako postupati. Željeli smo promijeniti ili bar utjecati na neka ponašanja i stavove. Željeli smo ostvariti bolje kontakte i družiti se više s učenicima s teškoćama naše škole. Istraživali smo Konvenciju o pravima djeteta i Kurikulum, temeljni dokument naše škole koji nam govori o uključivanju svih učenika u sve aktivnosti u školi. Međusobno smo razgovarali i raspravljali o problemu, razgovarali s učenicima čija braća imaju teškoće i s odraslima i njihovim iskustvima. Sve što smo istraživali, vidjeli i čuli vodilo je jednom cilju, a taj je da želimo biti prijatelji s učenicima s teškoćama. Radionica je dobila i ime Znam, hoću, mogu biti… prijatelj.

Moguća rješenja problema:

U međusobnim razgovorima zaključili smo da se moramo dodatno informirati, ispitati stavove učenika, upoznati specifičnosti učenika s teškoćama, ostvariti suradnju s učiteljicama i aktivno uključiti naše učenike s teškoćama u zajedničke aktivnosti (od učenja, pomoći u učenju, kretanju, druženju u što više situacija i aktivnosti u školi pa sve do zajedničke igre).

Slika 2: predstavljanje projekta Aktivu defektologa

Najbolji pristup rješenju problema:

Za ostvarenje cilja našeg projekta bila nam je potrebna pomoć odraslih i učiteljica koje rade s učenicima s teškoćama. Početni dogovor s učiteljicama lako smo ostvarili. Dogovorili smo suradnju s učenicima kroz zabavne i poučne aktivnosti,  radionice i svakodnevno druženje u prostorima škole.

Plan djelovanja:

Nakon promišljanja, razgovora i diskutiranja dogovorili smo i planirali sljedeće aktivnosti:

• istražiti o vrstama teškoća razgovorom s učenicima i učiteljima
• zainteresirati ostale učenike i djelatnike škole
• provesti anketu o stavovima prema osobama s teškoćama
• provesti radionice u kojima će sudjelovati i učenici s teškoćama
• svakodnevno zajedno sudjelovati u aktivnostima u školi
• nastaviti s aktivnostima i nakon projekta
• predstaviti projekt u razredima, učiteljima, na web stranici škole i u školskom listu

Slika 3: predstavljanje projekta na Smotri građanskog odgoja

Ostvareni rezultati:

Nakon uočavanja problema, istraživanja, razgovora i promišljanja krenuli smo u osmišljanje i provedbu projekta. Započeli smo postavljanjem plakata s upitnicima u prostorima škole, a kasnije smo ih zamijenili simbolima za pojedine teškoće. Kroz anketu smo ispitali stavove. S učiteljima smo dogovorili radionice na kojima bi sudjelovali i učenici s teškoćama. Proveli smo dvije poučne radionice. One su nam pomogle u razumijevanju osjećaja i načina postupanja prema osobama s teškoćama u razvoju i kako im možemo pomoći. Evaluacije su nam dale smjernice u pronalaženju najboljih rješenja i planiranju aktivnosti u budućnosti. 

Mentori učenicima bile su učiteljica: Jasna Romich Jurički, Spomenka Horvat i Jasna Guliš.

Prije same smotre Projekt „ Znam hoću, mogu biti… prijatelj „ predstavljen je učenicima 4.a razreda i Aktivu defektologa

                                                                                  Jasna Romich Jurički