Osnovna škola Juršići

„Rover(i)ja“ naziv je projekta zavičajne nastave u školskoj godini 2019./2020.
 

Osnovna škola Juršići nalazi se na području koje se naziva Roverija. Rover je naziv za hrast. Tijekom školske godine u sklopu projekta zavičajne nastave istražit ćemo vrste hrastova na području Roverije, te hrast kao graničnu oznaku. Sakupljat će se plodovi hrasta i pripremati brašno i napitci od žira, te saznati ljekovitost hrasta i njegovu upotrebu. Izrađivat će se ukrasi, likovni i literarni radovi na temu hrasta. Izrađivat će se herbarij. Učenici će posaditi hrast u okolici škole te pratiti njegov rast. Posjetit će PP Učka. Slušat će predavanja djelatnika Hrvatskih šuma i sudjelovati u njihovoj edukativnoj radionici u Šijanskoj šumi. Istražit će porijeklo riječi i toponima roverskih šuma.

Izradit će kartu Roverije, glavne putove i četiri šume oko Juršića iz kojih su feudalci prodavali hrastove u Veneciju.

Projekt ćemo predstaviti na Festivalu zavičajnosti, a aktivnosti i materijali prikupljeni tijekom projekta bit će otisnuti u brošuri ROVER(i)ja i prezentirani na završnoj priredbi škole.

Kruh u obliku žira
 

Učenici nižih razreda su, povodom Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, mijesili tijesto u obliku žira i hrastovog lista. Peciva smo izložili na dan obilježavanja Dana kruha, 17. listopada 2019. g., s ostali pekarskim proizvodima, a mogu se još uvijek razgledati u školskom hodniku. Također, učenici su sakupljali žirove kako bi od njih napravili brašno i napitak, te razne ukrase u sklopu projekta.

Što znači dub?
 

U utorak, 22. listopada 2019. g., četvrtaši su na satu hrvatskog jezika, s knjižničarkom Gordanom Rupena Stančić, učili čemu služe rječnik i pravopis i kako se pretražuju riječi. Učenici su dobili zadatak pronaći kako se hrast i žir kažu na talijanskom i engleskom jeziku te značenje riječi hrast, dub… Aktivnost su povezali s projektom zavičajne nastave „Rover(i)ja“.

Zasadi drvo, ne budi panj
 

Oš Juršići uključila se u građansku inicijativu "Zasadi drvo, ne budi panj" te smo u dvorištu škole 24. listopada posadili sadnicu hrasta medunca (quercus pubescens). Odlučili smo se upravo na sadnju hrasta, jer je medunac - rover autohtona sorta po kojem je cijelo područje gdje se Osnovna škola  Juršići nalazi dobilo ime Roverija. Učenici 4. razreda redovito će zalijevati sadnicu te pratiti njezin rast i razvoj.

Sadnjom hrasta pridonijeti smo ozelenjivanju školskog okoliša te istaknuli važnost i dobrobit drveća i ujedno dali svoj doprinos i u borbi protiv klimatskih promjena.

Sadnica je donacija Hrvatskih šuma kojima zahvaljujemo.

Posjet Šijanskoj šumi
 

Učenici od 1. do 8. r.  bili su, 29.10.2019. godine, na izvanučioničkoj nastavi u Šijanskoj šumi. Posjet je dogovoren kako bismo saznali više podataka o šumama, odnosno o hrastu, u sklopu projekta zavičajne nastave Rover(i)ja. Tamo nas je dočekala gđa Irena Mišković, dipl.ing. šumarstva i djelatnica Hrvatskih šuma koja je učenike podijelila u dvije grupe. U prvoj grupi bili su učenici viših razreda i prvi su sudjelovali u edukativnoj radionici „Škola u šumi, šuma u školi“ koju provode djelatnici Hrvatskih šuma. Prije radionice gđa Irena učenike je upoznala s pravilima ponašanja u šumi, a zatim ih je poučila kako se određuje starost stabala. Učenici su naučili i kako, osim prema lišću, stabla mogu razlikovati i prema njegovoj kori, saznali su razliku između hrasta, graba i jasena. Kako bi utvrdili gradivo, učenici su s povezom preko očiju, prema opipu kore, morali utvrditi o kojem je stablu riječ. Uslijedilo je imenovanje dijela stabla, a potom i igra u kojoj učenici po grupama pronalaze cvjetove, listove, grančice, češere, mahovinu, koru stabla nakon čega ih smještaju na veliku sliku stabla. Učenici su imitirali glasanje i kretanje životinja koje žive u hrvatskim šumama, promatrali njihove otiske te saznali razne zanimljivosti vezane uz šumske životinje. Za kraj su s povezom preko očiju odigrali igru šišmiša i leptira kako bi učenicima dočarali lov slijepog šišmiša na leptire. S osmijesima na licima vratili smo se kućama.

Straničnici putuju u Indiju
 

Ove školske godine u Bookmark projectu sudjelovali su učenici prvog razreda i izrađivali straničnike za vršnjake iz Indije. Knjižničarka Gordana Rupena Stančić prijavila je prvašiće koji su, u suradnji s njihovom učiteljicom Suzanom Šegota, izrađivali straničnike u obliku hrastovog lista.

U sklopu projekta zavičajne nastave ove godina provodimo projekt „Rover(i)ja“, a kako se škola nalazi na području Roverije, a rover je naziv za hrast, došli smo na ideju da list hrasta bude središnji motiv na našim straničnicima. Učenici su ubrali, zatim osušili lišće hrasta koje su potom otisnuli na deblji papir u jesenjim bojama.

Cilj projekta je promicanje multikulturalnosti kod učenika, upoznavanje drugih kultura i naroda te osvijestiti učenike o važnosti školske knjižnice kao informacijskog i kulturnog središta škole.

Straničnicima u obliku hrasta povezali smo Bookmark project i projekt Rover(i)ja.

Učenici nestrpljivo čekaju njihove straničnika iz Indije.

Šume, hrastovi i kamenje kao granične oznake u Istarskom razvodu, najvažnijem dokumentu srednjovjekovne Istre

Hrvatskoglagoljski spomenik, koji je u našu književnost ušao pod imenom Istarski razvod, opsežan je spis kojim se uređuju međe, "termeni i kunfini" između pojedinih istarskih seoskih općina, komuna, njihovih feudalnih gospodara i Mletačke Republike. Napisan je kao javnopravna isprava na hrvatskom jeziku, u obliku notarskoga instrumenta.

Tekst Istarskog razvoda pisan je glagoljicom

Sl. 10.  Kamen-graničnik s ucrtanim križem- obilježje južne Istre

( „Od tu na jedan veliki cer i v njem najdoše jedno zlamenje i jedan križ na kamiki visečen…“)

     Istarski razvod spominje tri zlamenja, odnosno međe, granice seoskih općina i komuna: Barbana, Gočana (staro srednjovjekovno naselje, više ne postoji, danas između Barbana i Žminja) i Savičente. Granica se nalazila uz izvor vode blizu sela Butkovići gdje se gospoda dogovorila da se, prema starim listinama i dokumentima, međe trebaju poštivati kako među njima ne bi bilo razmirica.

     (Deseti dan)- počeo je misom u crkvi sv. Duniža, odakle je razvodna komisija krenula prema Filipani gdje se završavaju kunfini Pule s Mutvoranom, barbanski i vodnjanski s Guranom.

U prijevodu s izvornog teksta spominju se kunfini u okolici sela Butkovići:

Od te glavi Zatki i zlameniji idoše nad Dol Butkov. Tu najdoše tri zlamenja. I tu se svršuju tri termeni i razvod od kunfini: barbanski, golčanski i savičenski: ondi je zgora jedan vrutak kadi malo voda izvira v jednoj rupi ka se govori Pačul, ki je na stran barbansku, ke vose vsa ta gospoda i komuni i deželani piše. I g(ospo)d(i)n Filip Macić govoraše od strani gospode komunu barbanskomu i golčanskomu i S(ve)toga Vicenca: Aku bi ondi imili ku zmutnju ali aku bi ondi bili pravi termeni i razvodi od kunfini meju njimi?

Ali neki rekoše da ne. I na to imaju jedna i druga stran listi ke ondi pokazaše da se ondi svršuju meju njimi tri termeni, ki biše pisan na prveh razvodeh, na let Božjih 1220.

U Istarskom razvodu stranke ujutro prisustvuju misi, nose se križevi, pale se svijeće, sastanci se održavaju oko crkve ili na groblju, ili u samom mjestu, pred crkvom ili u njoj, pod ladonjon... Na svršetku razvoda stranke se obvezuju da će poštovati dogovor. Pošto bude uspostavljen mir i sklopljeno prijateljstvo, priređuje se gozba.

     Kultni karakter starih razvoda ogleda se i u štovanju prirodnih fenomena kao graničnih označnica. To odražava staro slavensko shvaćanje o zemlji kao majci i hraniteljici. Kasniji razvodi ne poštuju prirodne znakove i konfiguraciju tla na razvodnoj liniji. Komisija sama postavlja nove znakove, učinjene ljudskom rukom, i to na različitim mjestima i izvan prirodne zemljišne konfiguracije. U tim kasnijim razvodima, uz činovnike u komisijama sudjeluju župani, ali ne više cijeli narod, starci ni djeca. Ti razvodi više nemaju kultnoga značenja, jer je i proces raslojavanja seoske zajednica uznapredovao, a urbari su zadužili pojedinu obitelj na feudalna podavanja, dok je prije feudalni obveznik bila cijela seoska zajednica. Onaj sporni teritorij koji su jednom općine uživale dogovorno, postao je "deferencija", oko koje se često spore komuni, i na kojima je proliveno mnogo krvi u sukobima i obračunima.

Ta granična područja, udaljena od naselja, u prošlosti su služila gotovo jedino za ispašu. Razumljivo, udaljena područja bijahu nepogodna za intenzivniju obradu i osjetljive kulture, a nesigurna zbog mogućih krađa uroda ili šteta na njima. Zato su se u razvodima pomno razgraničavala upravo pasišta, pojilišta i šume.

     U podatcima je razgovijetan gotovo potpuno raster naselja kakav se čuvao od prapovijesti sve do pogubnih ratova početkom 17. stoljeća: razmak među većim naseljima iznosi oko 6 kilometara. To je razdaljina koja omogućuje potpuno ekonomsko iskorištavanje obradivog zemljišta; na tri kilometra od naseljenog mjesta isplati se s oraćom stokom, volovima, kravama ili magarcima ići do oranice, i tamo ostati dok se stoka ne umori od puta i rada. Tolik je put i za povratak kući, nakon dugoga radnog dana. Ono što je više od toga, dalje od tri kilometra, namijenjeno je paši, odnosno tamo su šume ili zajedničko zemljište komuna. Takva struktura naseljenosti ostala je u Istri do danas – ondje gdje je razdaljina veća od 6 ili 7 kilometara (obično 12 kilometara) naselje je propalo zbog nezdrava terena, kuge ili ratova. Naravno, konfiguracija u brdovitim dijelovima Istre donekle pomiče tu granicu jer su naselja bila smještena na vrhuncima radi bolje obrane, odnosno radi zaštite stočnoga fonda.

Sl. 5. Granice među naseljima (shematski rad)

      Istarski razvod dragocjen je spomenik hrvatskoga jezika i hrvatske srednjovjekovne književnosti; on je originalan tekst i po postanku i po prikazivanju svijeta i stvarnosti. Svjetovnoga je sadržaja, pisan za selo, za domaće ljude i prikazuje društvene i gospodarske prilike na selu u srednjem vijeku. On je pouzdan povijesni izvor za proučavanje života istarske seoske općine, ali i političkih prilika u Istri. Izvor je za povijest jezika, povijest književnosti i povijest pravnih ustanova, jednako kao i za povijest društva u našem srednjovjekovlju, gdje su u središtu promatranja ljudi, puk, a ne feudalci. U naše vrijeme postao je odlično vrelo za proučavanje bogate slojevitosti našega srednjeg vijeka.

Tekst napisala Svjetlana Milotić

Izvor: Bratulić, Josip. 1989. Istarski razvod. Čakavski sabor – Istarska književna kolonija Grozd. Pula.

Festival zavičajnosti 2021.

Ovogodišnji Festivala zavičajnosti održao se u nešto drugačijem obliku. Naime, zbog epidemioloških razloga nije bilo štandova s učeničkim radovima već samo program škole domaćina i podjela zahvalnica školama sudionicima. Program se odvijao ispred Osnovne škole Vladimira Gortana Žminj. Našu školu predstavljao je učenik 2. r. Mauro Racan u pratnji koordinatorice projekta Roverija Gordane Rupena Stančić.

Pozivamo vas da pogledate što smo sve radili u sklopu projekta Rover(i)ja tijekom prošle i ove školske godine.

https://www.emaze.com/@AOTQTFQRF