Osnovna škola Mate Lovraka Kutina

U pratnji učenika bile su još tri nstavnice: Marija Roško, Tanja Adamović i Marina Sabljak.

Učenici su krenuli u 8:00 sati u autobusu na kat koji ih je veoma obradovao.

Po dolasku u mjesto Marija Bistrica učenici su posjetili Karmelićanke čiji je samostan u sklopu Svetišta Majke Božje Bistričke.

U sjeni velikog događaja – dolaska Svetog Oca Ivana Pavla II. u Mariju Bistricu - 25. listopada 1998. doselilo se devet sestara bosonogih karmelićanki iz prvog hrvatskog Karmela u Brezovici u novi, još nedovršeni, samostan. Tako je započela život jedna oaza molitve, šutnje, sabranosti i predanja Bogu u neposrednoj blizini našeg Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke s druge strane Kalvarije.

Bosonoge karmelićanke žive čisto kontemplativni stil života, bez aktivnog apostolata. Njihov je apostolat molitva. Sestre žive u omeđenom, ograničenom prostoru - klauzuri, a glavna osobitost njihova života jest da provode jednu vrstu pustinjaštva u maloj zajednici. Molitva i rad i odvijaju se u samoći, šutnji, a vrijeme za razgovore i druženje predviđeno je dva puta u danu oko dva sata.

Učenici su slušali, postavljali pitanja i marljivo zapisivali podatke koje im je govorila sestra Karmelićanka.

Na kraju druženja s učenicima sestra im je dala koristan savjet: „Ono što se sramiš ispovjediti nemoj ni činiti“. 

Nakon nesvakidašnjeg razgovora sa sestrom Karmelićankom uputili su se u SvetišteMajke Božje Bistričke. Pohodili su baziliku Majke Božje Bistričke. Učenike je unutar crkve dočekao svećenik. Rekao im je kako se u ovom hrvatskom Marijanskom svetištu i prošteništu štuje  čudotvorni kip Majke Božje s Djetetom u naručju, najveća svetinja našega hrvatskog naroda. Pred njim su tijekom stoljeća milijuni pobožnih hodočasnika klečali i molili i od nebeske Majke dobivali pomoć i uslišenje.

Također, upoznao ih je i s povijesti samo kipa. Mogli su čuti kako je kip kroz svoju povijest nekoliko puta bio skrivan od opasnosti koje su mu prijetile, posljednji je puta pronađen i postavljen na oltar u srpnju godine 1684., od kada i počinju hodočašća u ovo svetište.

Zapisana su i mnoga milosna uslišanja kroz povijest Svetišta već od 1688. godine pa sve do danas, a to dokazuje veliku ljubav i vjernost naroda prema Majci Božjoj.

Svetište u Mariji Bistrici postalo je nacionalno svetište još 1715. godine, kada je Hrvatski sabor podigao veliki zavjetni oltar. Time je Hrvatski sabor odobrio pobožnost hrvatskoga naroda prema Majci Božjoj Bistričkoj.

Nakon zanimljivog predavanja učenici su imali slobodno vrijeme kako bi mogli ručati i razgledati svetište.

Nakon ručka uputili su se u Kloštar Ivanić u razgledavanje Franjevačkog samostana i crkve. Dočekale su ih ljubazne sestre i svećenik.  Svećenik im je pričao o crkvi i franjevcima.

Franjevci smatraju da Krista možemo upoznati i prihvatiti ako se klonimo grijeha, držimo zapovijedi, osobito zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu, i ne povodimo se za svijetom (Usp. 1 Iv 1-2). Pravilo i život Manje braće jest, dakle, Evanđelje. Sve druge stvarnosti dobivaju svoju vrijednost od Evanđelja i od Isusa Krista za kojega Evanđelje svjedoči. Evanđelje je temelj i norma cjelokupnog franjevačkog života i djelovanja.

U unutrašnjosti crkve mogli su vidjeti mnoge zanimljivosti; ostatke sv. Viktorijana, prikaz Božjeg groba, te bogatu riznicu. Riznica sadržava vrijedne predmete.

Nakon ugodnog boravka u Kloštru Ivaniću uputili su se u Kutinu. Atmosfera do

Kutine bila je vesela, a glazba se puštala na originalan  način (vidi sliku :-D ).