Osnovna škola Milna Brač

Na močvare se dugo gledalo kao na beskorisne površine štetne za čovjeka. Mnoge države pokušavale su se riješiti močvara i pretvoriti ih u poljoprivredne, korisne površine. No, u isto vrijeme tekli su suprotni procesi koji su imali za cilj zaštititi močvare, kao vrijedne prirodne ekološke sustave.

Močvare su plitke vode stajaćice, odnosno tlo natopljeno najčešće slatkom vodom, koje se odlikuje niskom pH vrijednošću (odnosno kiselošću) i bioraznolikošću staništa za mnoge biljne i životinjske vrste, kao što su vodozemci, ribe, ptice, kukci, gmazovi i sisavci.

Močvaru kao čest oblik voda stajaćica treba razlikovati od

• a) lokve, plitke udubine sa vodom koja presušuje tijekom sušnog razdoblja
• b) bare, plitka vodena masa kojoj sunce dopire do dna i odlikuje se bujnim biljnim raslinjem
• c) jezera, koja na zemlji nastaju tek nakon ledenog doba i u pravilu se razlikuje eufotički i afotički sloj.

Močvare se najčešće nalaze u riječnim nizinama ili uz jezera, odnosno u reljefnim depresijama s intenzivnom vegetacijom. U močvarama se, za razliku od tresetišta, ne stvara treset.

Prema porijeklu i načinu dotoka vode močvare se dijele na:

• niske, koje se "hrane" samo izdanskom podzemnom vodom; kod ovih močvara, vegetacijski sloj je deblji
• visoke, koje se "hrane" samo površinskom vodom, praktično jedino oborinskim vodama; ovdje je sloj vegetacije tanak
• mješovite, koje se prihranjuju iz oba izvora; ovaj tip je najčešći.

Isušivanje močvara vrši se melioracijom pomoću drenažnih kanala i nasipa.