Osnovna škola Milna Brač

Transsibirska željeznička pruga, skraćeno Transsib, transibírka- mreža željezničkih pruga kroz Euroazijski kontinent, spaja europski dio Ruske Federacije, glavna industrijska područja i prijestolnicu sa središnjim i istočnim krajevima, Mongolijom, Kinom i Japanskim morem.

Duljina glavnog pravca od Moskve do Vladivostoka iznosi 9288,2 km, prolazi kroz osam vremenskih zona i najduža je željeznička pruga na svijetu.

Od 2002. godine u potpunosti je elektrificirana.

Glavnim pravcem se drži Transsibirska linija, koja prolazi od Moskve do Vladivostoka kroz Nižnji Novgorod, Omsk, Krasnojarsk i Irkutsk. Oko 30% cijelog ruskog izvoza prolazi ovim putem.

Drugi pravac je Transmandžurska linija, koja se podudara s Transsibirskom sve do mjesta Tarskaya, oko 1000 km istočno od Bajkalskog jezera. Odavde pruga dalje nastavlja jugoistočno prema Kini i završava u Pekingu.

Treći pravac je Transmongolska linija koja se podudara s Transsibirskom do grada Ulan Ude na istočnoj obali Bajkalskog jezera. Od Ulan Ude, pruga nastavlja dalje prema glavnom mongolskom gradu Ulan Batoru, a svoj put završava kao i Transmandžurska linija u Pekingu.

Prvotna Transsibirska pruga je zapravo samo istočni dio magistrale, od Čeljabinska (Južni Ural) do Vladivostoka. Ta je dionica duga oko 7000 km i upravo je taj dio prvi izgrađen u razdoblju od 1891. do 1916.

Iskustvo ljudi koji su putovali ovom prugom:

"Putne se karte rezerviraju rano, čak nekoliko tjedana prije samog početka putovanja, jer ljeti vlak popune obitelji koje posjećuju rođake, a tu su i radnici iz Kine koji „zarobe“ cijeli vlak na ruti do Pekinga. Zbog toga je transsibirskom prugom najbolje putovati etapu po etapu. Prva postaja, od Moskve udaljena 5200 kilometara, bio je Irkutsk. Odavno sam htio posjetiti grad na vratima moćnog Bajkalskog jezera. Čim je vlak negdje oko Jekaterinburga zagrebao Aziju, osjetio sam da se zbilja krećemo. Smjestio sam se na svoj ležaj dok se u vagonu miješao žamor 40-ak ljudi. Svi oni prolaze vam pred očima dok se miču, odlaze, dolaze, premještaju. Svaka nova stanica donosi i novog gosta. Može to biti pijanac koji bazdi na votku i pije je cijelim putem, ponekad je to tih čovjek koji vrijeme provodi čitajući knjige. Najčešće se ipak dogodi da vam je suputnik ugodan sugovornik koji vas počasti šalicom čaja i keksima. Kako je vrijeme prolazilo, putnici su se opraštali jedni od drugih, razmjenjivali telefonske brojeve, pokazivali fotografije svoje djece i dijelili obroke…. To je ono što putovanje transsibirskom čini vrijednim i velikim iskustvom."