Osnovna škola Milna Brač

Djetetovi osjećaji izdvojenosti i nesposobnosti mogu se promijeniti samo ako unutar obitelji postoji otvorena komunikacija. No mnoge obitelji ne dijele lako svoje misli i osjećaje. Svaki član obitelji zadržava svoje osjećaje za sebe, razmjenjujući s obitelji tijekom dana tek par riječi koje se odnose na tehničke stvari: „Odi u krevet“, „Vrijeme je za večeru“ ili „Jesi li napravila zadaću?“

Držeći djetetove poteškoće s učenjem u tajnosti, samo se povećava misterija za dijete i osnažuje ideja da je problem pregrozan da bi se o njemu pričalo. Zato dijete osjeća sram zbog svog problema umjesto da ga prihvati kao životnu činjenicu s kojom se može nositi i otvoreno o njoj pričati s obitelji.

Jednom kada roditelji prepoznaju djetetove probleme i kada postanu sposobni shvatiti kako se osjećaju u vezi s tim, što iskrenijim razgovorom mogu uvelike smanjiti brige svoga djeteta. Djeca trebaju znati istinu, objašnjenu na način prikladan njihovim godinama i zrelosti. Time što će djetetove poteškoće postati otvorena tema za razgovor, roditelji mogu pomoći umanjiti djetetovu grižnju savjesti koja proizlazi iz toga da se ne osjeća pametno i da zato razočarava obitelj. Ipak, uz prihvaćanje i potporu kod kuće, djete će znati da njegovi problemi nisu toliko grozni da se o njima ne može pričati i manja je šansa da će izmisliti zastrašujuća opravdanja za svoje poteškoće.

Kada se unutar obitelji otvoreno govori o djetetovim poteškoćama u učenju, dijete osjeća potporu i lakše mu je nositi taj teret. Znat će da njegovi problemi s učenjem nisu razlog srama i lakše će napraviti nužan napor da nadiđe, prebrodi svoje poteškoće.

Osim objašnjavanja problema djetetu, postoje i drugi načini da roditelji podupru dijete. Evo nekoliko prijedloga: