Osnovna škola Milna Brač

Dragi roditelji,

većina školskih aktivnosti uključuju govorenje, pisanje i čitanje. O njima znatno ovisi uspješnost školske djece, a time i njihova slika o sebi.

Zašto je važno čitanje?

Čitanje je glavno sredstvo učenja. Bez čitanja dijete ne može usvajati nova znanja niti napredovati. Isto kao i kod drugih vještina poput plivanja, vožnje biciklom i slično, čitanje se usavršava vježbanjem. Dijete bi trebalo čitati što više, a manje vremena besciljno lutati na računalu i internetu. Naravno, bilo bi dobro kada bi roditelji od malih nogu djeci čitali priče, i nudili im slikovnice, časopise. Osobito je lijepa navika uspavljivanja čitanjem i razgovorom sa djetetom koje im jamči lijep i miran san.

Što to znači dobro čitanje?

Nakon što su savladala glasovnu analizu i sintezu, djeca uče pravilno čitati i pritom poštuju rečenične znakove. Važno je ne samo imati dobru tehniku čitanja, već i misliti na ono što čitamo te, ono najvažnije, razumjeti što smo pročitali. Učenici za potrebe učenja čitaju tiho (u sebi) i glasno (izražajno). U radu kod kuće slijedite upute učiteljice.

Kako postati dobar čitač?

Nakon savladavanja čitanja i pisanja dijete polako napreduje i usvaja sve više znanja. Nastavni sadržaji su često bogati ilustracijama, ali i popratnim tekstom kojega je opsegom sve više.

Prva i najvažnija stvar je koncentracija! Nije dobro prepustiti se mislima na igru, televizijski program, razonodu, a istovremeno čitati i učiti. Važno je dijete upozoriti na usmjerenost na čitanje i učenje. Kod većeg teksta, prvo čitamo tekst u cijelosti kako bi shvatili bit, a potom pažljivo čitamo dio po dio. Vrlo je važno da dijete istakne ono što ne razumije!

Nikako nije dobro učiti napamet, pomognite djeci i objasnite im ono što ne razumiju sami.

S vremenom i sazrijevanjem, djeca polako uče podcrtavajući glavne misli iz teksta, te mogu odrediti što je u pročitanom tekstu glavno, a što sporedno (ovo je jedna od najvažnijih strategija učenja!). Dobra je strategija i prepričavanje pročitanog svojim riječima, u kojem slučaju bi djeca trebala shvatiti pouku i uzročno-posljedičnu povezanost naučenih činjenica.

Ne treba zanemariti ni uvjete učenja: prostor za učenje bi trebao biti dovoljno svijetao, prozračan i ugodan za boravak i rad. Pripazite da dijete ima svoj mir, da ga ne ometaju ukućani. Dugo učenje i čitanje umara pa smo i manje uspješni. Vrijeme je tada za odmor i predah - u igri i opuštanju!

Što znamo o djeci sa teškoćama u čitanju i pisanju?

Unatoč mnogim pretpostavkama uspješnog početnog čitanja i pisanja, problemi se ipak relativno često primjećuju u školske djece. Kada dijete ima teškoća u usvajanju čitanja i pisanja, te teškoće postaju više primjetne u starijoj dobi. Nažalost mnogi tu činjenicu pripisuju ili nedovoljnom učenju ili lijenosti djeteta! Roditeljima se često čini da takvo dijete nije niti zainteresirano za školu.

Međutim, radi se o tome da djetetu radni zadaci postaju teški do te mjere da tek prividno gubi interes, učenje izbjegava jer uviđa da ne može pratiti određeni tempo, a dijete ni samo ne zna što ili kako nešto napraviti. Naravno, za razvijanje pravilnog stava prema problemu treba dobro razlučiti radi li se uistinu o specifičnim teškoćama ili imamo tek početne teškoće i još donekle nezrelo dijete kojem možda treba malo više vremena i vježbe.

Specifične teškoće u učenju

Specifične teškoće pisanja (disgrafija) i čitanja (disleksija) - nemogućnost djeteta da savlada vještinu pisanja i čitanja prema uopćenim načelima, uz prisutnost tipičnih pogreški - nikako nisu rezultat smanjene inteligencije. Događa se da dijete sa svim svojim mogućnostima, urednim sluhom i vidom ne uspijeva pravilno ovladati čitanjem i pisanjem zbog nezrelosti dijelova mozga koji su odgovorni za finu motoriku ruke, slušnu pažnju te vizualno-prostornu orijentaciju. Takva djeca se rano uočavaju na nastavi, međutim tek stručnjak može nakon praćenja djeteta reći radi li se o specifičnim teškoćama.

Neki od primjera sumnjivih pogreški bili bi:

• zamjena slova (b-d, b-l, n-m, a-u, ..), premještanje slogova
• izostavljanje ili dodavanje slova, nedovršene riječi, propuštanje slogova
• zrcalno pisanje slova (okretanje slova na drugu stranu)
• nema razmaka između riječi i rečenica, nepridržavanje margina u bilježnici
• nečitak rukopis, naglo kolebanje rukopisa od sitnog prema krupnom

Sve ovo, može ali i ne mora biti siguran znak da vaše dijete ima specifične teškoće. Zato je važno surađivati sa učiteljicom i stručnjacima na koje vas možemo uputiti kako bi učinili najbolje za vaše dijete! Uz pravilan stav, vježbu i podršku, dijete sazrijeva i napreduje, i nema razloga da ne bude odličan đak!

Što možemo učiniti?

Kada primijetimo da dijete ima moguće specifične teškoće, tada je najvažnije na vrijeme se obratiti stručnjaku. Čekajući da “sve dođe na svoje mjesto” neće pomoći.

• učenici bi svakodnevno trebali čitati 10 – 15 minuta
• slikovnice će dobro poslužiti za početak jer imaju kratak, jednostavan tekst koji je blisko povezan s ilustracijom na istoj stranici
• sjednite dijete pokraj sebe i ohrabrite ga
• pročitajte mu cijelu slikovnicu, a zatim od njega tražite da samo naglas pročita rečenicu po rečenicu, stranicu po stranicu
• nastojte da dijete uoči i zapamti koja je pisana riječ povezana s kojom sličicom
• postavite mu pitanja kako biste provjerili razumije li dijete smisao priče
• nagradite dijete za uloženi napor, a ne rezultat
• nemojte uspoređivati vaše dijete sa drugom djecom i načinom na koji ta djeca napreduju, radije obratite pažnju na sve male korake vašeg djeteta koji će dovesti do uspjeha