VII. osnovna škola Varaždin

U vrijeme države Jugoslavije, kada je naš kraj pripadao Savskoj banovini, upravitelj i prvi učitelj škole Ivan Praunsperger uredio je dvorište i okoliš škole.

U proljeće 1930. podignuta je ograda oko vrta i igrališta.

Školske godine 1933./34. ušteđenim školskim novcem uređena je školska kuhinja, dvije sobe i gospodarske zgrade.

Jak potres u ožujku 1938. godine na 6. mjestu jačine Richterove ljestvice načinio je veliku štetu na našoj školi.

2007. godine potpisali su ugovore za dogradnju škole naša ravnateljica Ruža Levatić i gradonačelnik grada Varaždina dr. Ivan Čehok.  Ubrzo je počela i gradnja...

2009. dogradnja je završena te prelazimo na jednosmjensku nastavu.

Projekt "Prehranom i kretanjem do zdravlja"

Vizija projekta:  

Provedba  ovog projekta pomoći će djeci i roditeljima da biraju one namirnice koje sadrže nutritivno vrijedne hranjive sastojke potrebne za   zdrav rast i razvoj djeteta.

Vizija projekta je da će učenici razviti sposobnosti i/ili vještine i umijeća za primjenu znanja stečenih tijekom projekta u svakodnevnim životnim navikama i da će razvijati osjećaj odgovornosti prema vlastitom zdravlju, a time i zdravlju društva.

Cilj projekta: Poboljšati prehrambene navike učenika i uvesti u školski jelovnik promjene na način da se poboljša kvaliteta obroka odabirom namirnica.

 

BROŠURA

PLAKAT

U školskoj godini 2012./2013. na školi provodimo projekt  "Ljekovito bilje"

Učenici proučavaju ljekovite biljke našeg kraja, njihovo prikupljanje, spremanje i izradu različitih pripravaka (čajeva, masti, balzama, ulja) od pojedinih biljaka.

Učenici petih, šestih, sedmih i osmih razreda na informatici izrađuju referate, filmove, prezentacije i web stranice o ljekovitom bilju.

U šk. godini 2010./2011.učenici sedmih i osmih razreda provode projekt Ruđer Bošković u sklopu predmeta: fizika, povijest, geografija, vjeronauk, hrvatski jezik, matematika i informatika.

Proučavaju njegov životni put, izume i važna postignuća za ljudski rod.

7. veljače 2011. u prostoriji knjižnice se održao okrugli stol u okviru projekata "Ruđer Bošković". Učenici 7. i 8. razreda su prezentirali svoje radove o Ruđeru Boškoviću. Uslijedila je diskusija te prijedlozi o poboljšanju učeničkih radova.

Učenici i učitelji  naše škole ove su godine odlučili provesti jedan projekat vezan za autohtoni kolač " Koščičjak". U svrhu tog projekta provedene su i neke aktivnosti.

a) prvo je provedena anketa među mještanima našeg mjesta ( anketu su proveli učenici 4.a i 1. b te njihove učiteljice. Rezultate ankete je obradila i grafički prikazala gospođa pedagog.

VII. osnovna škola Varaždin
ANKETA
 
Poštovani mještani, ove školske godine učenici i djelatnici VII. osnovne škole Varaždin provode projekt Koščičnjak pa vas molimo da sudjelujete u njemu odgovarajući na sljedeća pitanja:
 
1. Znate li što je koščičnjak?       DA    NE
2. Kako se izrađuje?                     DA    NE
3. Ako znate, jeste li voljni sudjelovati u ovom projektu?    DA    NE
 
Ako ste voljni sudjelovati u ostvarivanju ovog projekta, molimo Vas da navedete Vaše cijenjeno ime i broj telefona na koji možemo kontaktirati s Vama.
 
Ime i prezime: ___________________________                      Telefon: __________________
 
Unaprijed zahvaljujemo!
 
Molimo sve anketirane da vrate listić .
Učenici i djelatnici VII. osnovne škole Varaždinl

ANKETA

Znaju li mještani Kučana što je koščičnjak i kako se pravi?

Do odgovora smo pokušali doći provođenjem ankete koja je obuhvatila 243 ispitanika. Zanimalo nas je također koliko ljudi,

od onih koji znaju raditi koščičnjak, želi sudjelovati u ovome projektu, te tako svoje znanje prenijeti i drugima.

Nevažećih listića bilo je 20, pa su podaci obrađivani na uzorku od

223 ispitanika. Rezultati su sljedeći:

9 ispitanika zna što je koščičnjak, zna kako se izrađuje i voljno je sudjelovati u projektu.

Snježana Rusman

Josip Rusman

Veronika Keretić

Božena Berger

Štefica Vidović

Marija Beli

Marija Vrbanić

Anica Hrastovec

Nada Horvatić

 4 osobe ne znaju što je koščičnjak niti kako se izrađuje, ali su zainteresirani za projekt.

 15 ispitanika zna što je koščičnjak i kako se izrađuje, ali ne želi sudjelovati u projektu.

 56 anketiranih znaju što je koščičnjak,

ali ne znaju kako se izrađuje i ne žele sudjelovati u projektu

 139 Ne znaju što je koščičnjak

Ne žele sudjelovati u projektu

 20 neispunjenih listića

 Ukupno anketiranih  243 

Dana, 14.12.2010. održan je intervju sa gospodinom Đurom Kobal iz Zbelave o uzgoju i obradi bundeva te njihovoj preradi. Intervju su održale učenice šestih razreda Petra Košutić i Lidija Ileković dok je intervju fotografijom popratila Dorotea Zagorec, također učenica šestog razreda.

Gospodine Kobal, Vi se bavite uzgojem tikava. Možete li nam reći koje vrste tikvi uzgajate?

Postoji više vrsti tikvi koje se koriste. Postoje tikve koje se koriste za ljudsku prehranu a nekad su se koristile i za stočnu, te ukrasne tikvice. Njihovi plodovi su koštice koje služe za daljnju proizvodnju ulja, kolača. Koštice se koriste i u kozmetici ali i u zdravstvene svrhe. Najnovije, koliko sam informiran,  kažu da prva klasa koštica ide u kozmetičku industriju, druga u prehrambenu, pekarsku dok treća klasa služi za proizvodnju ulja. Tako to rade u Austriji. A kod nas se koštice još ne odvajaju tako da su naša ulja kvalitetnija, aromatičnija. Kod nas još uvijek nema tih odvajanja po masi, debljini mesa koštica, po težini, po obliku. Kod nas se najviše uzgajaju tikve golice . To su tikve čije koštice namaju lupinu tj. ljusku.

Zašto uzgajate baš tu vrstu tikvi?

Mi uzgajamo golice zbog toga jer od njih proizvodimo crno ulje.

Kada se sade tikve i na koji način?

Tikve tj. koštice se obično sadiju krajem travnja ili početkom svibnja. Negda su tikve bile popratna poljoprivredna kultura koja se uzgajala na istom polju s kuruzom ili krumpirom jer su tak ljudi na manjoj površini dobili veće prinose različitih kultura. U današnje vrijeme tikve se najviše uzgajaju u monokulturi tj. jedno polje služi samo za uzgoj tikvi. Koštice se siju. Negda su to ljudi sadili pod motikom (s motikom se podigla zemlja i sjemenke su se stavile u nju, te se natrag zagrnulo s tom zemljom). Danas se sije s pneumatskim sijačama na razmak od 1,60 m red od reda i biljka u razmaku od 20cm ali cik-cak sistem (to je već prilagodba stroja). Ako se siju ručno nebi se smele sijati na dubinu veću od 5 centimetara jer ti hibridi nemaju takvu energiju upijanja topline pa ak su preduboko u zemlji nebreju izaći van, nebreju niknuti. Dok rasteju , trebale bi se okopati, a dok su stabljike već malo veće onda se one razgranaju po tlu tak da same štite od toga da drač zraste med njima.. Dok su malo veće počne cvatnja. One dvospolci tj. za oplodnju imaju i muške i ženske cvjetove. Ako ima kakve pogreške u genetici i ne dođe do pravilne oplodnje onda zraste manje tikvi. Inače po jednoj biljki izraste otprilike 5 do 8 kvalitetnih plodova. Ima ih onda više ali nisu svi plodovi iste i dobre kvalitete. Sama berba počinje krajem kolovoza ili početkom rujna. Plodovi se pokupe s polja i onda počinje vađenje i sušenje koštica za preradu. Ljudi koji ubiru plodove strojno, tj. kombajnom najprije tikve poslože u redove a zatim traktorom na koji je priključeni kombajn odvajaju koštice od mesa tikve. Ti kombajni na sebi imaju jednog ježa (tako se zove valjak koji na sebi ima bodlje pa time podsjeća na ježa) koji svoje bodlje zapikavle v tikvu i nosi ju u taj stroj koji ju onda strga i odvoji koščice od mesa tikve. Koščice idu u spremnik dok meso ostaje na polju i posle služi kao gnojivo. Nekad se svo to meso vozilo doma jer se upotrebljavalo za stočnu prehranu (najviše za ishranu svinja), al u današnje vrijeme zbog promjena u samoj genetici svinja u većini slučajeva služi kao gnojivo na poljima. Dok se tikve skombajniraju koščice se voze u sušaru gdje se industrijski suše i spremne su za preradu.

Jesu li se oduvijek te tikve uzgajale za proizvodnju crnog ulja?

Prije su se uzgajale tikve s ljuskom. Golice su već hibrid. Ona autohtona tikva koja se najviše uzgajala na našem području bila je tikva s koščicama u ljuski. Ulje napravljeno iz takvih tikvi je kvalitetnije, intenzivnijeg mirisa i izražajnijeg okusa od ulja tikvi golici, no ipak, golice su puno jednostavnije za obradu.

Osim za crno ulje, za što su se sve koristile tikve?

Osim za proizvodnju ulja kod nas su se tikve najviše koristile za stočnu prehranu, ali i za ljudsku prehranu no to je bila posebna vrsta tikvi. To su bile one male plosnate tikvice, intenzivnije zelene ili narančaste boje s manje koštica, koje su se onda tak v zimsko doba znale narezati na šnite i peći u rolu. Bile su finog, sočnog okusa.

Što kažete o hranjivim vrijednostima tikve?

Same tikve a jelo su dobre a i njihov finalni proizvod, crno ulje, vrlo je dobro. Osim za prehranu dokazana je i njihova zdravstvena vrijednost, pa je tako znanstveno medicinski  dokazano da kod muške populacije crno ulje služi kao prevencija kod problema sa prostatom.

Znate li što je koščičnjak?

Kolač od koščic!

Da li se i u Vašoj kući radio koščičnjak?

Nije, ali pošto sad znam recept budemo i to probali.

Je li se ikako nekad crno ulje izrađivalo kod kuće, dok još nije bilo uljara?

Kad su se tikve pobrale, prvo je trebalo z njih zvaditi koščice (to su večinom bile one stare tikve čije su koščice imale lupinu). Onda su se koščice sušile i dok bi se posušile morala se ručno odvojiti ta lupina. To su ljudi rekli da luzaju koščice. To se obično delalo v zimi. To je bil zimski posel. Dok se lupina odvojila ona su se te koščice morale zmrviti. To se je delalo v stopi jer negda nije bilo mikseri. Dok su se zmrvile na jako sitno , onda su se dele v kotel v vodu kuhat. Dok su zavrele onda se je ulje počelo otpuščati z njih i zdigalo se na površinu vode.. Kak se je ulje zdigalo, tak su ljudi z žlicom grabili i metali v jednu posudu. Ak je još bilo kaj vode ona je ostala na dnu a ulje se zdiglo na površinu. Samo se je puno manje dobilo ulja od kile koščic nek se dobi ve dok se one v uljarama tiskaju pod velkim pritiskom.

Kakva je prerada koštica sada?

Sad postoji moderna prerada. Postoje uslužne uljare kam ljudi voziju posušene koščice. Dok koščice zvadimo s tikvi, one se moraju oprati, posušiti (najbolje na suncu) i onda ih vozimo na preradu u uljaru. Tam ih sa strojevima zmeljeju na jako sitno, fino mljevenje. Onda se ta masa mijesi u tijesto. Dodavle se voda koščicama i stalno se mešaju dok same ne počneju puštati ulje. Da bi se ulje moglo čim duže čuvati u tu smjesu dene se i malo soli koja onda služi ko konzervans ulju. Onda se se to dene  v zgrijani kotel. To je kotel v koji stane otprilike oko 30kg te mase i trebal bi na svim stijenkama i dnu imati istu temperaturu jer je to dobro za kvalitetu ulja. Nekad se v tim kotlima kurilo z drvima i mešalo s špahtlim, pa se znalo negda i zagoreti. V današnje vreme postoje te mašine koje v sebi imaju miksere koji celo vreme pomalem mešaju tu masu v kotlima.V tu masu se na otprilike 3 kg koščic dodaje 1 litra suncokretovog ulja. To sve se tak dugo zagrijava uz lagano mešanje dok koščice ne počneju ispuštati ulje, dok ulje samo ne počne teči. Nakon toga se to ide v preše i tam se pod velkim pritiskom od 150 bara po centimetru kvadratnom preša. To je strašno velki pritisak pod kojim od sve one mase ostane samo kolač (ostatak koji se dobiva dok se scedi sve ulje koji se dobiva prešanjem). Ulje koje ide van jako je vruće. Temperatura je nekih 70 stupnjeva Celzija. Sam taj proces prešanja zgledi tak da se v te velke mašine dene sloj te vruće mase, onda se dene lim, pa na njega opet ta vruća masa i tak se to ponovi do 9 put (ovisno o veličini mašine) i onda se to preša tak dugo dok više ulje ne teče. Taj kolač kaj se dobi je na kraju nekih 1,5 cm visok i skroz suhi. Ulje koje se dobi ljudi namečeju v velke posude, banjice i dok dopeljalju doma onda pustije ulje još kakvih 10 dana na miru da se staloži da bi se onda čisto ulje moglo pretočiti v posude ili flaše u kojima se čuva.

Hvala Vam lijepa na intervjuu! 

INTERVJU  O IZRADI KOŠČIČNJAKA SA  GOSPOĐOM  ANICOM   HRASTOVEC

(održan 10.12.2010.) Intervjuirala je učenica 6.b razreda, Lucia Nježić dok je fotografijom intervju popratio učenik 6.a razreda Marcel Hernandez-Bautista. Učenici su bili u pratnji učiteljica Zvonke Višnjić-Igrac i Ivane Kobal.

Koji su sastojci od kojih se izrađuje koščičnjak?

Hajdinska kaša, oštro brašno, hajdinsko brašno, malo vode i bijelo ulje i od toga se slaže testo. Treba deti dosta ulja jer od hajdinske melje testo dojde dosta trdo. A u nadjev ide ½ kg kaše, ½ l mljevenih koščici od tikvi i to onih koje nemaju lupinu. Po domačem ih zovemo golice. I unda treba luka, bibera, soli, klinčić i pimet. Kašu treba dobro oprati v vrućoj vodi. Onda se  jednu litru vrele vode ukuhaju te koščice. Prije se te koščice mora zmleti i onda se v toj vodi ukuhaju. Dok se malo skuhaju onda se malo vode mora odlijati i nutra se stavi kaša i malo se sve skupa promeša i prema potrebi onda dolevam to kaj sam si odlejala. I to unda pomalem kuhamo. Unda denem nuta klinčić, pimet, biber. Unda se slaže testo, pa se premaže s črnim uljem, pa ide nadjev, pa opet testo i tak dva , tri put. Testo se dela slično kak za štrukle, samo kaj ide pol oštrog a pol hajdinskog brašna. Prvo testo se napravi tak kaj uno dojde malo prek rubova pleha, kaj malo stoji vun. Na kraju se malo napikne kaj se nebi napuhnulo dok se peče. To je kolač kojega se najede. Neki ljudi deneju kuruzno brašno mesto hajdinskog. Muški to više voliju pojesti. Negda su to ljudi bolje jeli. Ništ drugo su ne meli na Badnjak neg koščičnjak.

Koliko traje proces izrade koščičnjaka?

Prvo se napravi testo. Onda se mora malo počivati. Kojih pol vure. Za to vreme si smeljem koščice i složim nadjev. Se skupa kojih vuru vremena.

U kojim se prilikama izrađival koščičnjak?

Uvijek se on slagal za Badnjak. Na Badnjak je post i onda se nesme jesti ništ od masti i mesa a črno ulje se ne smatra masnoćom. To je meni moja svekrva, koja me i navčila delati povedala da se je negda pekel navek za Badnjak. Negda se nije melo preveč mesa za jesti pa smo unda koščičnjak pekli. Ništ drugo su ne meli na Badnjak nek koščičnjak. Dok se došlo od polnoćke unda se jelo malo mesa ak je bilo.

Tko je obično izrađival taj kolač u obitelji nekad?

Od mojeg muža mama. Ona me i navčila.

Negda se tu v našem kraju bili poznati kašari. Prije neg se išlo na posel moralo se stoči kašu. To se je delalo s stopom. Hajdina se odvajala od lupine. Hajdina se požela na jesen i onda to kuhala i čistila s stopom i onda se je dobila kaša.

Hvala Vam na intervjuu! 

KOŠČIČJAK RECEPT

RECEPT (za dva pleha):

TIJESTO:

1 litra oštrog brašna

½ litre heljdinog (kukuruznog) brašna

-malo soli

-oko 2dcl bijelog ulja

-zamijesiti mlakom vodom

-razdijeli se na 6 dijelova (dva moraju biti malo veća)

NADJEV:

½ kg kaše

½ litra mljevenih koštica (na vrh)

-luk, papar, sol, ulje, klinčić, pimet

-kašu dobro opreati u vrućoj vodi

U litri vrele vode ukuhati koštice. Dok se malo skuhaju, malo vode odlijati. Unutra staviti kašu i promješati te prema potrebi dolijati vodu. U međuvremenu se ispeće luk na dosta ulja i njega se stavi također u smjesu. Dodati ostale mirodije i prema potrebi ulje.

Protvan premazati uljem (crnim i bijelim). Staviti veći mlinac ali tako da bude veći od protvana. Staviti mlinac – nadjev –mlinac – nadjev –mlinac). Svaki mlinac treba premazati uljem dok se stavlja u protvan. 

Dana 20.siječnja 2011.godine u našoj se školskoj knjižnici održao sastanak  s mještanima koji znaju što je koščičjak i  koji su voljni sudjelovati u našem projektu “Koščičjak “. Bile su to  gospođe Božena Berger, Marija Beli, Melita Beli, Anica Hrastovec, Štefica Vidović , Veronika Keretić i gospodin Josip Rusman. Na sastanku je bila i gospođa Marija Kuzminski , kuharica u hotelu  Turist, te naše učiteljice
profesorica Sanja Poljak, učiteljica Julijana Petrina i učiteljica Sminka Hanjš zajedno sa ravnateljicom Ružom Levatić.Na sastanaku smo se  se  dogovorali  oko radionica o izradi koščičjaka.Naši gosti su  sa veseljem su prihvatili sudjelovanje u projektu “ Koščičjak” u našoj školi. Došli smo do zaključka da se  dosta     djece prijavilo na radionice pa ćemo podijeliliti djecu i mještane  u desetak  grupa.
Koščičjak će se peći u veljači 2011 godine.  Nakon dogovora o koščičjaku  počele su se javljati  razne ,nove ideje.Ljudi su predložili posijati kašu na poljima, da se  napravi prava stopa ,... Sastanak je bio zanimljiv i ugodan, mještani su razmjenjivali iskustva  o izradi koščičjak jer, naravno,svaki ima svoj neki tajni sastojak. Ovo je bilo nezaboravno iskustvo  i zanimljivo druženje s mještanima i nadamo se da će se ponoviti.
 
 
                                                     Lucia Nježić VI . b

Putem naših anketa koje smo proveli u školi,saznali smo da ste vi  gospodine Rusman jedna od rijetkih obitelji koja zna za taj kolač-jelo,a ne samo da znate što je to nego da to već i znate pripremati.Mi ćemo vas sada pitati par pitanja uvezi s tim kolačem-jelom.

1.Što je koščičjak?

Koščičjak to vam je u stvari posno jelo koje se obavezno priremalo u prijašnjim vremenima kada sam ja još bio dijete. A kolač se prpremao obavezno na Badnjak. To je posno jelo u kojemu ne smije biti svinjske masti ili nekih drugih proizvoda.To je ustvari jelo koje se iz domaćih sirovina odnosno tih namirnica pripremalo.Hajdinska kaša,košćice(bundevine),mirodije,hajdinsko brašno i malo se miješa pšeničnog brašna(1/3).Obavezno koje su to žene znale raditi obavezno su ga radile.Danas rijetko koja obitelj zna to raditi otprilike 3 do 4.Moja žena i nekoliko žena u kraju to znaju raditi i napraviti i to rade one za Badnjak,prije Božića.

2.Koji su sastojci potrebni za kolač?

Glavni sastojak je hajdinska kaša,koščice(bundevine),crno ulje,mirodije,prži se luk,hajdinsko brašno i malo pšeničnog brašna.Nadjev koji  dolazi unutra naziva se gibalo.Mješa se između tri sloja mlinaca od hajdinskokog brašna, to je uglavnom glavni sastojak,a stavlja se i biber.Naziva se muški kolač jer jer se poslije njega treba i malo popiti.

3.U kojim se prigodama pripremao?

Za Sisvete,Uskrs(veliki Petak),Badnjak.Samo 4 obitelji to znaju raditi i to se drži i čuva i ljudi se i na njemu i druže.Obavezno znamo reći da idemo na koščičjak k tome i tome.

5.Svake godine ga radi druga obitelj?

Ne,svi ga prvo zajedno radimo pa zatim idemo jedan k drugome na probu.

6.Kako se taj kolač prenašao?

Ja imam recept koji je meni dala moja majka prije 40 godina.I ona i ja smo imali osjećaj da bi to moglo izumrijeti.

Hvala vam puno! 

Školska knjižnica je mjesto u kojem se pohranjuje, čuva, stručno obrađuje i daje na korištenje knjižna i neknjižna građa. Školska knjižnica sastavni je dio odgojno-obrazovnog procesa.

Knjižnična građa školske knjižnice je sva građa (sve knjige, časopisi, CD-i, DVD-i i dr.) koju knjižnica prikuplja, obrađuje i daje na korištenje svojim korisnicima.

Tko su korisnici školske knjižnice?

Korisnici školske knjižnice su svi učenici od 1. do 8. razreda naše škole, učitelji i stručni suradnici te ostali djelatnici škole.

Što se nalazi u školskoj knjižnici?

• slikovnice za najmlađe učenike
• knjige za djecu i mladež (knjige za lektiru, ali i izvanlektirne knjige)
• znanstveno-popularna literatura
• referentna (priručna) zbirka : enciklopedije, leksikoni, rječnici, pravopisi, atlasi i drugi priručnici
• časopisi
• audio-vizualna i elektronička građa (DVD, CD, CD-ROM, video kasete, audio kasete)

Što sve možeš raditi u školskoj knjižnici i čitaonici?

• posuditi odjednom dvije knjige na vrijeme do 20 dana
• prelistavati i čitati zanimljive knjige i časopise
• učiti, pisati zadaću
• služiti se enciklopedijama, rječnicima i leksikonima
• pisati referat (seminar) i istraživati literaturu koja govori o zadanoj temi:

RADNO VRIJEME ŠKOLSKE KNJIŽNICE:

UTORAK

8:00 – 14:00

ČETVRTAK

8:00 – 14:00

PETAK

8:00 – 11:00

                                       KNJIŽNIČARKA: 

                                   Vlasta Pokos

POPIS LEKTIRE:

1. razred

2. razred

3. razred

4.razred

5.a razred

5.b razred

6.a razred

6.b razred

7.a razred

7.b razred

8.a razred

8.b razred

Mi smo učenici i učenice petih i sedmih  razreda, a ujedno i urednici i urednice časopisa "Pinklec".Časopis izlazi od šk. god. 2006./2007.

Odgovorna urednica časopisa je učiteljica Nikolina Šipek Škrablin. 

Časopis izlazi jednom godišnje. Nudimo vam šaljive anegdote, viceve i priče, ozbiljne intervjue i ankete s važnim životnim pitanjima i upečatljive događaje koje nalazimo u svakodnevnom životu.

https://skolskilistpinklec.wordpress.com/

ZA IZDAVAČA:

Ruža Levatić, ravnateljica

 ODGOVORNA UREDNICA:

Nikolina Šipek Škrablin,

prof.  hrvatskoga jezika

GLAVNI UREDNIK: 

Jaša Berger, 7.a

 UREDNIŠTVO:

Jaša Berger, 7.a

Ivona Valentak, 7.a

Karlo Pretković, 7.a

Niko Vitez, 7.a

Martin Peček, 7.b

Tena Čajavec, 7.b

Lorena Bogović, 7.b

Lana Bogović, 7.b

Ivan Vranješ, 7.b

Lucija Lovrić, 5.b

Nina Horvat, 5.a

Sliku uredništva:

Međužupanijski stručni skup Učeničkog zadrugarstva

  15. ožujka 2013. godine u 15,00 sati na našoj će se školi održati mdđužupanijski stručni skup Učeničkog zadrugarstva pod pokroviteljstvom Agencije za odgoj i obrazovanje i Hrvatske udruge učeničkog zadrugarstva.

Svi zainteresirani pozvani su na ovaj zanimljiv skup na kojem će biti održane i praktične radionice.

Teme stručnog skupa:

1. Riječ predstavnika AZZO-a i HUUZ-a

2.Poticanje rada Učeničke zadruge „Pinklec“ kroz projekt „Poduzetnički impuls“ i suradnju s društvenom zajednicom – Ruža Levatić, ravnateljica VII. osnovne škole Varaždin

3.„Narodna nošnja u školi“ – predavanje prof. Ljerke Albus, kustosice etnografskog odjela Gradskog muzeja Varaždin,

4.„Tradicijsko lončarstvo sjeverozapadne Hrvatske“, predavanje i radionica, educirani gradski lončar grada Varaždina i djelatnik Gradskoga muzeja Varaždina, Jadranko Gjerek

5.„Motivi narodne nošnje u likovnom izrazu“ – radionica, Elizabeta Igrec, akademska slikarica i kustosica u varaždinskom muzeju, Galerija starih i novih majstora

6.„Ručni rad, vezenje“ – radionica, članice Udruge za očuvanje tradicijske kulturne baštine Kučana i Zbelave „Hajdina“

Državna smotra 

Državna smotra Učeničkih zadruga