KRAPINSKI PRAČOVJEK

Kada smo bili u muzeju uočila sam promjene praljudi i nas danas. Shvatila sam kako su oni teže živjeli, npr. (neke promjene) muškarci su svako jutro morali ići u lov na životinju da bi se prehranili, bili su obučeni u životinjsko krzno i nisu imali lijekove da bi izliječili bolest (kao mi danas). Kada bi umro član njihove zajednice oni bi ga/ju označili s četiri ravne i kratke crte na čelu. Nisu razgovarali kao mi danas već poput nekih današnjih životinja. Kada smo već kod životinja, životinje su izgledale drugačije nego danas. Praljudi su izgledali poput majmuna. S pozelenjenim kamenom su oštrili druge kamene kako bi dobili oružje i oruđe. Oružja su im bila od drveta i kamena. Uvijek je bio jedan pračovjek zadužen za nešto, npr. za: loženje vatre, ubijanje životinja, oštrenje kamena, pravljenje oruđa (…) Praljudi su živjeli puno manje godina nego mi danas. Najviše godina im je bilo oko 40 godina. Imali su drugačiji oblik lica i tijela. Pomalo su bili nasilni. Ima još mnogo toga što sam zapazila, no neću odugovlačiti, ovo je najbitnije.

M. B., 5. b

O KRAPINSKIM PRAČOVJECIMA

Krapinski pračovjeci živjeli su u špiljama. Love životinje kako bi mogli preživjeti (jesti). Jedu jelene, nosoroge… Oni se još nazivaju i neandertalci . Tuširali su se na slapovima. Bili su poprilično snalažljivi. Kada im je član obitelji umro oni su ga svi zajedno odnesli u neku špilju i potom su mu urezali crte na čelo. Te crte su označavale koliko je još članova obitelji ostalo. Neandertalci su živjeli u ljetno doba. Kažu znanstvenici da su se razvili od majmuna. Oni su brže stvarali od nas. Bili su čudni, ali ipak su nekako preživjeli u to doba.

D. H., 5. a

slika

PRALJUDI KRAPINE

Kada smo išli u muzej prvo smo pogledali film. U tom filmu je bio prikazan život praljudi. Prikazao se njihov način lova i liječenja bolesti, kako su izgledali i da su imali emocije. U muzeju smo vidjeli njihove kosti. Praljudi su bili niži od nas, ali su imali bolje razvijene mišiće, čeljust i osjetilo mirisa. Vidjeli smo kip životinje kako se razvijala dok nije postala pračovjek. Praljudi su živjeli u špiljama, ali su se i selili. Pračovjek se brinuo o obitelji. Žene su se brinule o djeci i vatri, a muškarci o hrani. Njihov život nije bio lagan. Kada pračovjek nije ništa ulovio svi su bili gladni. Djeca su umirala zbog bolesti i gladi. Kada je netko umro, pračovjek bi uzeo kamen i izrezbario crte po čelu. Tako su obilježavali da je netko umro. Kada su vidjeli ptice selice kako lete na jug, znali su da trebaju otići negdje gdje ima hrane.

L. K., 5. b

MINI REFERAT

Mi smo prošli tjedan bili u krapinskom muzeju. Bilo nam je odlično jer smo naučili kako pračovjeci održavaju svoju higijenu, kako rade oružja i oruđa, kako se hrane, od čega se hrane i  kako pokapaju ljude koji su umrli. To je meni bilo najzabavnije i jako sam puno naučilao krapinskom pračovjeku. Jako mi je bilo tužno kada sam gledala mali filmić o pračovjecima i njihovom tužnom životu. Saznali smo da su oni prvi otkrili vatru, oruđe i oružje, da su se pračovjeci sporazumijevali mumljanjem, da su životinje plašili vvatrom. Pračovjeci su bili: niži, deblji, imali su deblje noseve. Saznali smo još da nakon što ubiju sve životinje u šumi i pojedu ih sele se u drugu špilju, da im je odjeća bila jelenovo krzno, da kad su ljudi imali 30 godina da su bili stare bake.

Zaključak: Ja nikad ne bih htjela živjeti u to doba jer mislim da je to prenaporno i tužno. Jako mi se sviđa muzej i priča koju smo naučili.

L. P., 5. b

Slika

MUZEJ PRAČOVJEKA – KRAPINA

Kada smo došli u muzej, pogledali smo kratki film kako su živjeli prvi ljudi. U muzeju smo vidjeli stvaranje prvih galaksija i prvih planeta. Imali smo priliku vidjeti replike praljudi u svojoj špilji kako jedu. Prolazeći muzejom uočili smo uočili smo dinosaure i njihove ostatke (otiske). Vidjeli smo i majmune koji se vremenom pretvaraju u ljude. Svatko od nas je pokušao dignuti pravi meteorit koji je bio jako težak. U jednom staklenom ormariću smo vidjeli bube, leptire, ribe itd. Pred kraj muzeja smo vidjeli lubanje i ostatke kostiju pračovjeka. Gledali smo i pravo kamenje koje je iz svemira. Meni je u muzeju bilo zanimljivo, zato što nikada nisam bila  takvom muzeju.

M. V., 5. b