Došašće ili Advent
Prije proslave većeg blagdana kršćani se duhovno pripremaju što je popraćeno i fizičkom sastavnicom – najčešće suzdržanijim jelom. Korizma traje četrdeset dana, a Došašće četiri (ne)puna tjedna. Broj četrdeset u Bibliji je broj iščekivanja ili trapljenja. Po nekim tumačenjima od stvaranja svijeta do Isusovog rođenja prošlo je 4000 godina. Stoga adventski vijenac ima četiri svijeće. Tu se vidi židovski način računanja vremena: dan počinje navečer, a prvi dan u tjednu je nedjelja. Stoga se u subotu navečer pali svijeća dotične nedjelje nakon koje slijedi njezin tjedan. Budući da je okrugao, vijenac predstavlja neprekinutost.   

4. prosinca: Sveta Barbara
Sveta Barbara živjela je u 3. stoljeću u grčkome gradu Nikomediji, kojega su osvojili Turci i nazvali Izmit. U vrijeme nedopuštenog kršćanstva u Rimskome carstvu prešla je na tu religiju te je zbog toga bila ubijena, navodno od strane vlastitog oca. ,,Varvaros“ (βάρβαρος) na grčkome znači ,,stranac“.   

Robert Campin: Sveta Barbara (izvor: Wikimedia commons) 

6. prosinca: Sveti Nikola 
Sveti Nikola umro je u Miri 6. prosinca 343. I Mira u pokrajini Liciji danas je u Turskoj (kraj Antalije), a u njegovo je vrijeme bila u Istočnom Rimskom (Bizantskom) carstvu te naseljena većinom Grcima. Nikola je bio biskup toga grada, stoga se najčešće prikazuje s mitrom, biskupskom kapom. Bio je i sudionik Prvog ekumenskog crkvenog sabora 325. u Niceji. Ondje je, navodno, čak u žaru rasprave fizički napao teologa Arija. Pričalo se da je djevojkama koje nisu imale novca za miraz, na prozoru ostavio potrebni novac te su se stoga udale.  Kad su Turci Seldžuci 1087. osvojili Miru, a grad Bari u Italiji još je bio bizantski, trgovci iz Barija njegovo su tijelo preselili u ovaj grad gdje se i danas nalazi te je odredište mnogih hodočasnika iz raznih kršćanskih vjeroispovijedi. Jedna je od rijetkih ličnosti koje časte i pravoslavci, i katolici, i protestanti. U protestantskoj Nizozemskoj i danas postoji lik Sinterklaas, kojega su, kada su ga nizozemski doseljenici donijeli u današnje Sjedinjene Američke Države, nazvali Santa Claus. Ime ,,Nikola“ na grčkome znači ,,narodna pobjeda“: niki (νίκη) – pobjeda, laos (λαόσ) – narod.  

Sinterklaas (Sint-Nicolaas) na ulicama Nizozemske. Pomoćnici su mu crnci, što često izaziva kritiku. Izravna je preteča  američkog Santa Clausa, tj. po svijetu raširenog Djeda Mraza/Božićnjaka. (Wikimedia commons) 

13. prosinca: Sveta Lucija  
Sveta Lucija (oko 283.-304.) živjela je u čuvenom gradu Sirakuzi na Siciliji. Ondje je ubijena pri rimskom progonu kršćana. Kršćanstvo je dopušteno devet godina kasnije. Tijelo joj je bilo sahranjeno u crkvi Sv. Lucije u Veneciji. Ta je crkva srušena 1861. radi izgradnje željezničke pruge i kolodvora te je tijelo preneseno u jednu drugu crkvu. Novi kolodvor dobio je ime po njoj: Venecia Santa Lucia. Njezin spomendan u Švedskoj je blagdan. Ima ,,Lucija“ nastalo je od latinskog lux, lucis, f. – svjetlo.  

Proslava blagdana Svete Lucija u Švedskoj; Ova je svetica vrlo popularna na protestantskom sjeveru Europe koji zima ima malo svjetla  (izvor: Wikimedia commons)       

24. prosinca: Badnjak
Dan prije proslave Isusovog rođenja Crkva je odredila sjetiti se palih Adama i Eve, koji simboliziraju cijelo grešno čovječanstvo čiju je krivnju Isus došao ispraviti. U umjetnosti se ustalio prikaz njihovog grijeha kako jedu jabuke premda Biblija ne spominje to voće. Stoga se na Badnjak ukrašavalo božično drvo jabukama. Te su jabuke zamijenile kuglice. Zbog žaljenja njihovog grijeha Katolička je crkva odredila nemrs (zabranu jedenja mesa). Božićno drvce je zimzeleno što znači neprekinuti život i ne zna se otkada potječe. Još su stari Egipćani, Rimljani i drugi upotrebljavali razne grane i stabla za ukras. Vjerojatno je nekršćanskog porijekla. 

Lucas Cranach Stariji: Adam i Eva, 1533. (Wikimedia commons)      

25. prosinca: Božić
Isus nije rođen 25. prosinca. Ne zna se datum njegovog rođenja. Osim toga, nekad se rođendani nisu slavili kao danas. Ni prije manje od sto godina u Hrvatskoj su se rijetko slavili rođendani. Nije cijela povijest izgledala kao današnje vrijeme... Zapadna je crkva razmišljala koji datum uzeti za slavlje Isusovog rođenja. U Rimskom se carstvu obilježavao Dan Rođenja Nepobjedivog Sunca (Dies Natalis Solis Inviscti), zvan i Saturnalia, jer su Rimljani primijetili da je tih dana dan najkraći, a onda postaje sve dulji, dakle, Sunce je nepobjedivo. Slavlje je trajalo nekoliko dana. Nakon proglašenja kršćanstva 380. državnom religijom Rimskoga carstva Dan Nepobjedivog Sunca slavio se i dalje. Crkva ga je htjela ukloniti te joj je najpraktičnije bilo na taj dan staviti neki kršćanski blagdan. Isusovo rođenje bio je logičan izbor. Naime, dan je na sjevernoj Zemljinoj polutci najkraći 21. prosinca i od tada je na dalje sve duži (zimski solsticij, zimski suncostaj), svjetlosti i topline sve je više. Isus kršćanima predstavlja svjetlost i toplinu. On je, po kršćanskom vjerovanju, na svijet došao otkupiti čovječanstvo i to će učiniti na Veliki petak i Uskrs. Rođenjem još ništa nije postignuto, ali je spasitelj barem došao te se otkupljenje nazire. Odmah nakon 21. prosinca dan je i dalje kratak, ali se trend okrenuo! Zašto Božić onda nije 21. prosinca? Ili zbog rimske greške u primjećivanju suncostaja, ili zbog višednevnog slavlja Dana Nepobjedivog Sunca, ili zbog poklapanja dana Blagovijesti (25. ožujka), tj. Isusovog začeća s danom rođenja. Istočna crkva najprije je slavila blagdan Bogojavljenja (pohod Svetih trojice kraljeva) te je proslavu Isusovog rođenja, 25. prosinca, uvela od zapadne crkve. Armenska i Koptska crkva nisu ga uvele do danas, nego slave samo Bogojavljenje, u svom izvornom obliku.  U raznim jezicima Božić se zove različito: vrlo često Rođenje (u romanskim jezicima, grčkom i dr.), na sjeveru Europe zove se Jul – po božanstvu nordijske mitologije! U hrvatskom i drugim jezicima ,,Božić“ znači ,,mali Bog“, ..bogić“ s glasovnom promjenom palatalizacije.   

Dan Rođenja Nepobjedivog Sunca (Saturnalije), Dies Natalis Solis Invicti (Saturnalia) (Wikimedia commons)     

Nakon socijalizma u Sloveniji je Djed Mraz zadržan, a stigao je Božiček. Tako da u toj zemlji u prosincu djecu daruju tri lika: Miklavž (Sveti Nikola) 6.12. , Božiček (Djed Božićnjak) 25.12. i Djed Mraz (1.1.) Prvoga djeda slijeva (hrv. Djeda Božićnjaka/Mraza) u crveno i bijelo je obukla ,,Coca cola“ u jednoj reklami i od tada ima takav izgled. (Slika: mojpogled.com) 

1. siječnja: Nova godina
Nova je godina i vjerski blagdan za katolike. Posvećen je Majci Božjoj. Zanimljivo je da u Rusiji, Ukrajini i još nekim zemljama Novu godinu po starom (julijanskom) kalendaru zovu ,,Stara Nova godina“!

6. siječnja: Bogojavljenje (Sveta Tri Kralja)
Kršćanska teologija računa da postoje četiri bogojavljenja, to jest objave (grčki: epifanija, ΕΠΙΦAΝΕΙΑ) da je Isus Bog: poklon kraljeva/mudraca, Isusovo prikazanje u Hramu, krštenje na Jordanu i čudo na svadbi u Kani Galilejskoj.  Pohod trojice mudraca s Istoka i darivanje Isusa počelo se slaviti kao blagdan u istočnim crkvama: sirijskoj (antiohijskoj), armenskoj, egipatskoj (aleksandrijskoj, koptskoj), grčkoj (carigradskoj). Crkve kasnije nazvane pravoslavne (pravovjerne, ortodoksne), danas naglasak stavljaju na Isusovo krštenje te se blagoslivlja voda (i pliva za križem). Zapadna je crkva najprije slavila blagdan Isusovog rođenja (25.12.) te je proslavu Bogojavljenja (pohoda Svetih trojice kraljeva) uvela od istočne crkve. Na Sveta Tri Kralja španjolskim gradovima idu povorke iz kojih se bacaju bomboni okupljenima. U domovima darove tradicionalno donose Sveta tri kralja, kojima se 5. siječnja uvečer ostavlja najčešće mlijeko (jer su im treba za put), a ujutro obitelj nalazi darove ispod drvca ili kraj jasnica koje se zovu Belen (španjolsko ime za Betlehem). Pod utjecajem istočnoga kršćanstva, među hrvatskim rimokatolicima razvio se običaj blagoslivljanja vode na blagdan Bogojavljenja, premda je u zapadnoj liturgiji takav obred prvotno vezan uz Uskrs. Prema predaji, u tijela Svete trojice kraljeva nalaze se u kelnskoj katedrali.  

Ranobizantski mozaik Svete trojice kraljeva u Raveni      

Nedjelja Isusovoga krštenja
Krštenje danas znači sakrament kojim osoba ulazi u Crkvu, postaje njezinim članom, kršćaninom. Je li Isus morao postati kršćaninom? Je li ga Ivan Krstitelj time učinio, kao i druge koje je ,,krstio“ u rijeci Jordan? Nije. Ivanovo ,,krštenje“ u Jordanu značilo je blagoslovinu, oprost grijeha, i to nije krštenje u današnjem smislu. Premda se Ivan, prema Evanđelju, protivio, Isus je želio da on nad njim obavi ovu blagoslovinu i tom se prilikom s neba javio Bog Otac rekavši da mu je ovo Sin, a u obliku goluba tu je bio i Duh Sveti (bogojavljenje).  

Giotto: Isusovo krštenje (izvor: Wikimedia commons)      

2. veljače: Svijećnica
Proslavom četvrtog čina bogojavljenja (objave da je Isus Bog) završava božićno vrijeme. Stoga su rimokatoličke crkve ukrašene božićnim drvcima sve do ovoga dana. Po židovskom zakonu, četrdeseti dan nakon rođenja, Marija i Josip donijeli su Isusa u jeruzalemski Hram, da bi ga prikazali Bogu. Znakove da je on Bog, pokazali su Šimun i proročica Ana. Šimun je Isusa primio na ruke i izrekao poznati ,,Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru“, koji se moli svake večeri u istočnim crkvama. Stoga ga istočne crkve nazivaju Šimunom Bogoprimcem. Tijelo Svetog Šimuna po predaji se čuva  u crkvi njegovog imena u Zadru. Svijećnicu crkvenoslavenski jezik zove ,,Sretenje“, a neki romanski jezici ,,Caldelaria“, grčki ,,ΣΥΝAΝΤΗΣΙΣ“ (sinantisis → sinteza). U Španjolskoj i Latinskoj Americi dan uoči ovoga blagdana procesije idu gradom.   

Hans Memling: Gospodinovo prikazanje u Hramu, 1463. (izvor: Wikimedia commons)

Kalendari
Buni vas koji je gregorijanski, koji julijanski? Pogledajte onda ovu tablicu:

Kalendar koji je dao sastaviti Gaj Julije Cezar 45. g. pr.n.e., ima svaku četvrtu godinu prijestupnu i, obzirom da okretaj Zemlje oko Sunca traje 365 dana, 5 sati, 46 minuta i 43 sekunde, nije sasvim točan. Papa Grgur XIII. na savjet je astronoma dao sastaviti i 1582. objavio novi kalendar. On je odmah preskočio jedanaest dana, koliko je stari kasnio (jer astronomske pojave poput suncostaja nisu padale na isti datum). Tada je razlika iznosila jedanaest dana. Kako u novom kalendaru nije baš svaka četvrta godina prijestupna, nego 1700., 1900., 2100. nisu, onda je od 1700. ta razlika iznosila dvanaest dana, a od 1900. današnjih trinaest. Nakon 2100. iznosit će četrnaest itd. U početku nekatoličke zemlje nisu htjele uvesti novi kalendar. Prve su ga ipak uvele protestantske zemlje. Nakon toga i pravoslavne su ga uvele u građanski život, a poslije njih i neke pravoslavne crkve. Tako Grčka pravoslavna crkva (ishodište pravoslavlja), Bugarska i Rumunjska pravoslavna crkva Božić slave po novom kalendaru, to jest na isti dan kada i katolici i protestanti. Da, tako je: 25. prosinca trgovine u Grčkoj, Bugarskoj i Rumunjskoj ne rade jer se slavi Božić, a 7. siječnja se ne slavi! Starog kalendara drže se neki samostani na Svetoj gori te Ruska, Srpska, Gruzijska pravoslavna crkva i one koje su nastale odvajanjem od njih, a još su nepriznate: Ukrajinska, Makedonska, Crnogorska.  

Božićna idila
U tamnom i hladnom dijelu godine (ali samo na sjevernoj četvrtini Zemljine polutke!), svijetljenje raznobojnih svetiljaka, grijanje nakon hlađenja na snijegu, ukrašavanje božićnog drveta i slične pojave mnogima su idilične. Globalizacijom se božićni običaji šire i među nekršćane, a oni katoličko-protestantski među druge kršćane. U promidžbi ove inačice Božića prednjače Sjedinjene Američke Države. Međutim, baš je u jednom njihovom dijelu, slavlje Božića bilo zabranjeno: U svibnju 1659. godine Puritanci koji su bili na vlasti u Bostonu, u tadašnjoj koloniji Massachussetts, uveli su službenu zabranu proslave Božića. Kazna za kršenje ove odredbe bila je pet šilinga, što je tada bilo relativno mnogo novca. Zakon su predložili istaknuti puritanci Increase i Cotton Mather, a cilj im je bio stati na kraj općem „divljanju“ koje je obično pratilo blagdansko vrijeme. Oni su osudili Božić kao vrijeme kada su ljudi dangubili, kartali se, pijančevali, prepuštali se ludom veselju i općenito se bavili nevažnim i nemoralnim stvarima. Vrijedi napomenuti da su neki tadašnji običaji doista bili potencijalno opasni. Postojala je npr. tradicija zvana wassailing prema kojoj su kolonisti iz nižih društvenih slojeva tražili hranu i piće od onih iz viših slojeva, a u zamjenu bi im nazdravili. Ako bi potonji odbili podijeliti hranu i piće, moglo je doći do nasilja. Puritanci su također zabranili neka tada popularna božićna jela poput pite od mljevenog mesa (engl. mince pie) ili božićnog pudinga, a bili su vrlo strogi u provođenju zabrane konzumacije alkoholnih pića. Nadalje, uveli su zakonsku obvezu rada na Božić te su čak unajmili glasnike koji su na Badnjak išli gradom i vikali Nema Božića!. (Boris Blažina za Povijest.hr)

U SAD-u i Kanadi postoje trgovine božićnih ukrasa koje su ukrašene cijele godine...  

Trgovina Božićnim ukrasima u gradu Quebec u Kanadi. Upitano zašto je ovako ukrašena u srpnju, osoblje kaže da jednostavno voli božićno ozračje pa da se ukrašavanje proteglo na cijelu godinu.   

Globalizacija
Unutar kršćanskoga svijeta božićni se običaji prilično razlikuju. Armenci i Kopti ga, prema staroj istočnoj tradiciji, nisu ni uveli, pa slave samo Bogojavljenje, 6. siječnja (što je isti događaj). Srbi imaju hrastovo drvo, čije grane stavljaju i na registarske tablice automobila, a hrastovo drvo tradicionalno je imao i veći dio Hrvata. U Španjolskoj darove donose Sveta tri kralja, 6. siječnja. Međutim, sve zahvaća inačica okićene jelke, Djeda koji daruje 25. prosinca itd. Budući da je božićni ugođaj mnogima vrlo privlačan, obilježavanje Božića širi se i među nekršćane. Mnogi čija ga religija isključuje, potajno će ukrasiti božićno drvo ili bar čeznuti za tim.  Mnogi govore da ne vjeruju u Isusa, ali da Božić slave kao dan dobrih želja.  

Božićni motivi u luksuznom hotelu u katarskoj prijestolnici Dohi. Gradske ulice nemaju nikakve božićne ukrase, ali ovaj hotel ima.

Orašar
Radnja baleta Petra Iliča Čajkovskoga ,,Orašar" događa se na Božić te je zbog svojih lijepih melodija postala ,,neodvojivi" dio Božića. U njoj se radi o lutki orašara pa je i ona postala simbol ovog blagdana.

Suveniri orašara u jednoj zagrebačkoj trgovini

Hanuka
Treba znati da ne slave svi ljudi svijeta Božić, niti barem imaju zamjenu za njega. Tako Hanuka nije židovski Božić. Ovaj židovski blagdan nema veze s Božićem. Slučajno pada 25. kišleva lunarnog židovskog kalendara, što je najčešće u prosincu. Na taj blagdan judaistički vjernici slave ponovnu posvetu Hrama, kojega je bio oskvrnuo postaleksandrijski kralj Antioh IV. Epifan. On je zabranio židovske obrede u Hramu i to je potaklo pobunu, koju si vodili Makabejci (Maljevi). Nakon njihove pobjede 164. pr.n.e. hram je ponovno posvećen. Po predaji, količina pronađenog ulja bila je dovoljna tek za jedan dan gorenja u hramskom svijećnjaku, ali dogodilo se čudo i ulje je trajalo osam dana, koliko je bilo potrebno da se Hram ponovo posveti. Zato se Hanuka slavi osam dana i svakoga se dana pali po jedna svijeća od glavne, na svijećnjaku zvanom hanukija, koji ima devet krakova (ne zamijeniti s menorom, koja ih ima sedam). ,,Hanuka“ (חנוכה) znači ,,posvećenje“.   


(Izvor: Hrt.hr)