Lijepi pozdrav, dragi moji!

Nastavljam sa pričom o jednom slonu i naučenoj bespomoćnosti. Prije nego što pročitate priču, voljela bih vas podsjetiti da su sve reakcije koje trenutno osjećate zapravo normalne. Situacija u kojoj se nalazimo nije uobičajena i normalna.

Normalne su različite emocije koje trenutno osjećamo – strah, tjeskoba, ljutnja, bespomoćnost, tuga, zabrinutost…

Prisutne su više ili manje iracionalne misli, ponekad nametajuće – što ako se zarazim, hoću li umrijeti, što ako opet bude potres…

Na razini tjelesnih reakcija možemo osjećati različite simptome – ubrzano lupanje srca, povećanje/smanjenje apetita, nesanica…

Normalno je i da se neobično ponašamo – možemo biti više plačljivi, više čistimo i pospremamo (čak i potpuno pretjerano) ili čak i zanemarujemo higijenu, teško se koncentriramo pa i ne činimo neke uobičajene aktivnosti (čitanje, učenje, gledanje filmova)…

I da, dragi moji, još jednom – to su sve normalne reakcije na nenormalan događaj. Većina ljudi ih osjeća u većoj ili manjoj mjeri. Pa čak i mi psiholozi i drugi stručnjaci za mentalno zdravlje. Najbolji način, odnosno prvi korak da sami sebi olakšamo je da ih osvijestimo i sami sebi priznamo te sami sebi kažemo da je to sve normalno. Jednostavno, sami sebe zagrlimo iznutra i budemo tu za sebe.