Dragi moji, naši profesori su pravi stručnjaci u svojim područjima. Ovaj put naša profesorica Marina Renić nas vodi u prošlost. Iz 21. stoljeća direktno u 14. stoljeće i to, ako niste znali, u naš Dubrovnik... Očito smo već tada mi Hrvati znali kako se boriti protiv zaraznih bolesti.

Početkom drugog polugodišta šestaši su proučavali najopasniju epidemiju koja je zahvatila Europu tijekom 14. st. - epidemiju kuge iliti „crnu smrt. Zanimljivo je bilo učiti o tome kako su ljudi srednjeg vijeka poimali bolest i kako su se protiv nje borili. Čudili smo se velikom broju smrtnosti, iznenadila nas je činjenica da nisu poznavali svijet virusa i bakterija te da se zbog toga nisu znali zaštiti i liječiti na ispravan način, s nevjericom smo promatrali kako su optuživali vještice i Židove za kugu koja ih je snašla, ponekad smo se i nasmijali metodama liječenja koje danas ne bi poduzela niti malena dječica.

A, onda se povijest poigrala i opet dokazala da je „magistra vitae“-učiteljica života.

21.stoljeće, napredna medicina, sve znamo, imamo mikroskope, lijekove, novac, WHO, cjepiva, istražujemo svemir, ali ipak nam se događa epidemija koja prerasta u pandemiju.

EPIDEMIJA....PANDEMIJA....KARANTENA...virusu znamo ime, ali ne i kako se ponaša, mijenja li virus „izgled“- mutira li...strah...neizvjesnost...smrt...

Odjednom povijesna lekcija postaje ŽIVOT.

Počinju nas mučiti iste ili slične brige kao i stanovnike Europe 14.st....

Hoćemo li se zaraziti, kako što prije otkriti zaražene i po mogućnosti javiti svima da su opasni, a sigurno i krivi za to što su se zarazili, tko je kriv za epidemiju (prije su bile vještice, sada se velike države međusobno optužiju)...čak se mnogi okreću tezi Božje kazne (što smo već naučili da nema veze s bolešću).

Vidimo da se puno toga modernom medicinom promijenilo nabolje, no da ljudska narav ostaje slična u svakoj novoj epidemiji i karanteni.

Pa krenimo od početka....