preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Kalendar
« Srpanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji

Tražilica

Brojač posjeta
Ispis statistike od 22. 6. 2010.

Ukupno: 1244317
Danas: 109
Vijesti

Kad se male noge slože: Hrvatska uzduž i poprijeko

U petak navečer padala nam je kiša, ali je zato vrijeme tijekom vikenda bilo vrlo povoljno za kretanje pa smo prešli čak 1522 km! Ukupno imamo 1845 km. Pogledajte dokle smo stigli i što smo sve vidjeli.
Zbog velikog broja poruka, koje treba slati na adresu ssdsopnica@gmail.com, mnogi ne dobiju odgovor.
Pošaljite fotografije sebe (sko se slažete da se objave), bicikla ili slično.


Poslije Iloka krenuli smo uz Dunav i stigli do Vukovara gdje smo ostavili ovu veliku rijeku i u Osijeku stigli do druge – Drave. Prešli smo je i posjetili Beli Manastir, središnje naselje Baranje. Iz Baranje smo izašli preko mosta kod Belišća te krenuli uz Dravu preko Donjeg Miholjca, Slatine, Virovitice, Pitomače, Đurđevca i Koprivnice do Varaždina. Ondje su nas tehničke smetnje omele da posjetimo Međimurje (na putovanju nije uvijek onako kako planirate!) te smo iz Varaždina autocestom stigli do Delnica gdje smo zašli u skriveni dio Gorskoga kotara – u naselje Čabar. Ondje, nad graničnom rijekom Čabrankom, a u blizini je i mala Kupa, obitelj Zrinski imala je kovnicu novca. Iz Čabra smo se spustili u Rijeku.

Iz Rijeke nas je put nosio kroz tunel ,,Učka“ do Buzeta, a potom smo stigli u Grožnjan. I Buzet, i Grožnjan imaju središta na brežuljcima, što je prestara lokacija – Iliri Histri ondje su izgradili naselja.

Iz Grožnjana smo dosegli najzapadniju točku na putovanju Hrvatskom – Umag, s glavnom crkvom Svetoga Pelegrina. Potom smo uz obalu posjetili druge zapadnoistarske povijesne bisere: Poreč (s bizantskom Eufrazijevom bazilikom koju je dao izgraditi car Justinijan, koja je proglašena Svjetskim naslijeđem), Rovinj i Pulu (s brojnim rimskim zgradama), a potom smo otišli u Labin. Ondje smo ugledali planinu Učku, s čije se istočne strane naziva tradicionalna regija Kvarner. Na Kvarneru smo prošli kroz Lovran, a nakratko smo se zaustavili u Brseču - rodnom mjestu književnika Eugena Kumičića, s kristalno čistim morem koje je odmah duboko jer se Učka ,,nastavlja“ i pod morem. Iz Brseča se lijepo vidi otok Cres.

Nastavili smo put preko Lovrana i Opatije do Rijeke. I ondje smo zastali te nastavili preko Novog Vinodolskog, gdje je rođen ban pučanin i pjesnik Ivan Mažuranić. Novi Vinodolski u zaleđu ima zanimljiv kraj nazvan Vinodol – stara naselja na flišu (stijeni koja, za razliku od vapnenca, stvara debelo tlo pa ondje ima ratarstva). Hodali smo, trčali i vozili bicikl vijugavom Jadranskom magistralom koja nam pokazuje lijepe uvale pod planinom Velebit – prošli smo Senj, Karlobag, Starigrad, u čijem zaleđu je Nacionalni park Paklenica, u kanjonu dviju rijeka.
Prošli smo Velebitsko primorje i preko Masleničkog mosta putovali ravno u prastari grad Zadar. Ondje smo razgledali grad koji nam je pokazao rimski Forum, višemetarske rimske stupove i gradska vrata, zatim srednjovjekovne crkve Svetog Donata, Krševana, Svete Marije sa ženskim benediktinskim samostanom  i katedralu Svete Stošije (Anastazije). Vidjeli smo nekoliko lavova s knjigom u kojoj na latinskom piše: ,,Mir tebi, Marko, moj evanđelistu!“ (,,Pax tibi, Marce, evangelista meus!“), što je bio simbol Republike Venecije kojoj je Zadar pripadao oko 400 godina. U Zadru smo čuli za tri prve kulturne pojave u Hrvatskoj: prvo sveučilište na teritoriju današnje Hrvatske (osnovali ga dominikanci 1396.), prvi hrvatski roman (Petra Zoranića ,,Planine“ iz 1536.) i prve novine na hrvatskom jeziku (,,Kraglski Dalmatin“ iz 1806., što ga je pokrenula francuska vlast koja je tada vladala polovinom današnje  Hrvatske). Rimske ploče na Forumu i sve rimske zgrade bile su 1-2 metra pod zemljom, ali su poslije raščišćavanja ruševina zbog bombardiranja grada 1944. ponovo došle na svjetlo (,,vidjelo“) dana poslije više od tisuću godina!


Iz Zadra smo nastavili Jadranskom magistralom, a s lijeve nam je strane ostalo Biogradsko jezero, prepuno ptica. Kretali smo se prema Šibeniku, gdje smo posjetili poznatu katedralu, koju je UNESCO proglasio Svjetskom baštinom, dakle, zajedničkim naslijeđem cijeloga čovječanstva. S desne strane ceste uz koju smo hodali, vidjeli smo otoke Ugljan, Pašman i Kornate, a iza njih su Dugi otok, Žirje i mnogi manji, te naziv jednoga ima samo dva slova: Iž!

Iz Šibenika se krećemo cestom uza samo more kroz Rogoznicu i stižemo u Trogir (također Svjetsku kulturnu baštinu). Preko puta nam je mostom spojen otok Čiovo. Putujemo kroz Kaštela (danas ih je sedam – naselja koja su nekad u strahu od gusara bila izgrađena dalje od obale, u planini, prije nekoliko stoljeća dobila su pristup moru, ,,spustila su se“) i stižemo u Split. Ondje je car Rimskoga carstva Dioklecijan izgradio sebi palaču kraj grada Salone (sada Solin, koji ima rimske ruševine), u koju se uselio kao prvi rimski car koji je otišao u mirovinu. Split ima najprometniju trajektnu luku jer mu brodovi plove na velike otoke, od kojih smo vidjeli Šoltu i Brač.
Putujući Magistralom u Omišu prolazimo preko samog ušća Cetine u more. Idemo dalje i vidimo vrulju, podmorski izvor slatke vode te preko Brela stižemo u Makarsku. Ondje smo prenoćili i vidjet ćemo kako ćemo putovati dalje prema Dubrovniku. Ovoga smo vikenda zaista puno prešli!


Baranjska pšenica i suncokret


U uličicama Grožnjana, na brdu


Venecijanski (mletački) lav kao simbol evenđelista Marka u Zadru


Galerija Ivana Meštrovića u Splitu


Ogromni doprinos tate Tojčića našem kretanju!

 



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Marijan Biruš   datum: 18. 5. 2020.

Mentalno zdravlje grada Zagreba


 


Logo škole


 


Jelovnik

Školski liječnik


Školska liječnica:

dr. Ljiljana Josipović.

Ordinacija se nalazi na adresi Aleja Lipa 1H, tel: 01/2917-711.

Radno vrijeme:

  • parni datumi - prijepodne,
  • neparni datumi - poslijepodne. 

Arhiva dokumenata




preskoči na navigaciju