U dvorcu Castel del Monte stolovao je car Svetog Rimskog Njemačkog carstva Fridrik II. iz dinastije Staufer (Hohenstaufen), čije je ondje i vrlo skromno prijestolje. Putujemo kroz gradove za koje nikad nismo čuli, a imaju nevjerojatne crkve ili čak katedrale i palače: Altamura, Bitonto, Trani te stižemo do poluotoka Gargano, ,,mamuze“ na ,,čizmi“. On je malo viši, i zbog toga mu je krajolik jednak Lici kod nas. I on je prebogat poviješću i religijskim značenjem: idemo u gradić Monte San Angelo, gdje je svetište arkanđela Mihaela, kojega je UNESCO proglasio Svjetskom baštinom, a to je samo jedan od prekrasnih objekata u ovome gradiću. U svetište se spušta jer je spilja. Dvadesetak kilometara dalje je San Giovanni Rotondo, gradić u kojem je živio u katoličkom svijetu čuveni otac Pio, zvan često u talijanskoj varijanti ,,Padre Pio“. Na Garganu je i šuma Umbria, a s njega se mogu vidjeti naši otoci Vis, Palagruža i drugi.

Dalje putujemo prema sjeverozapadu i prolazimo kraj gradova Pescara i Ancona, svetišta Loretto (kamo su, prema predaji, anđeli s Trsata odnijeli kućicu Majke Božje) i skrećemo u Urbino. On je bio zamišljen kao idealni renesansni grad i u njemu je rođen slikar Rafael Santi (tal. Rafaello Santio). Nastavljamo i zaustavljamo se u Raveni. Ravena je čuvena po kasnorimskim i bizantskim mozaicima u desetak crkava. Ondje se može slikovito pratiti i dio povijesti kršćanstva, to jest borba između ,,pravovjernog“ (ortodoksnog/pravoslavnog) i ,,krivovjernog“, kakvim je proglašen nazvan arijanizam u 4. stoljeću. Ravena je blizu delte rijeke Po, a tu je i gradić Adria, po kojem je more dobilo ime. Rijeke ovdje donose puno pijeska pa kopno napreduje – obalna crta sve više ide u more.

Iz Ravene skrećemo prema gradu najstarijeg europskog sveučilišta (osnovanog 1088.), nazvanog Majkom hraniteljicom (lat. Alma mater), a to je Bolonja. S njega smo imali nekoliko pripravnika. Ona je i kolijevka mortadele, lazanja i špageta bolonjeze. Iz prelijepe Bolonje dolazimo u isto takvu Modenu, potom Parmu (kolijevku parmezana) pa u Kremonu (Cremonu). U njoj su od  16. do 18. stoljeća izrađivali violine i druge gudačke instrumente obitelji Amati, Guarneri i Stradivari. Njihove violine, iz toga doba, još se uvijek upotrebljavaju, dapače – što su starije, to su bolje pa jedna Stradivarijeva violina danas košta oko 40 milijuna eura!

Iz nevjerojatne Cremone idemo u jednako vjerojatnu Mantovu. Ondje su jako zanimljive zgrade i ugođaj, tu je i Rigolettova kuća, kuća u kojoj je prema radnji Verdijeve opere živjela dvorska luda Rigoletto sa svojom kćeri. I tu je kraj našeg današnjega putovanja! Pratite kako će ono teći sutra.

Prastara crkvica, građena od 2. st. pr.n.e. do 11. st. n.e. u gradu Manfredonia pred poluotokom Gargano

Crkva svetišta Svetog Mihaela (UNESCO)

Urbino - grad zamišljen kao idealni renesansni i rodni grad slikara Rafaela

Crkva San Vitale u Raveni s bizantskim mozaicima

Glavni trg u Mantovi