Nastavili smo iz grada Narbonne i tijekom sunčanog vremena brzo prelazili posljednje desetke kilometara u Francuskoj. Prošli smo kroz grad Perpignan (Perpinjan) i stigli do mjesta gdje Pirineji ulaze u more. Tu smo i mi ušli u Španjolsku, to jest u Kataloniju. U njoj smo najprije posjetili gradić Figueras, u kojem  je živio i slikao nadrealistički slikar Salvador Dalija. Potom smo produžili u Geronu (Heronu), (kat. Girona). Ima vrlo lijep ugođaj, a stari dio grada zauzima i Juderia (Huderija) – nekadašnja židovska četvrt (Židovi su protjerani 1492. godine).

Kupamo se na katalonskoj obali turistički nazvanoj Vjetrovita obala (šp. Costa brava). Potom odlazimo u glavni katalonski grad, milijunsku Barcelonu. Ondje između ostaloga vidimo čudne zgrade koje je planirao arhitekt Antonio Gaudi.
Iz ovog lijepog velikog grada odlazimo u katalonske planine, u samostan Montserrat. On postoji već preko tisuću godina te je vjersko središte Katalonije. Ovdje su i slike čuvenih slikara: Dalija, El Greka, Picassa, Caravaggia. Ovamo je dolazio i osnivač isusovačkog reda, Sveti Ignacije Loyola.

Iz Montserrata se spuštamo u grad Lleida (Ljejda), s lijepim povijesnim dijelom, u brdima. Poslije nje spuštamo se još, u dolinu rijeke Ebro. Putujemo uz nju. Napuštamo Kataloniju i ulazimo u povijesnu pokrajinu Aragon. Odlazimo u njenu prijestolnicu, grad Zaragozu. Nemoguće je reći koji je španjolski grad najljepši jer je jedan ljepši od drugoga. Uglavnom Zaragoza ima prelijep španjolski ugođaj te uživamo šetajući. Odande nam je bila pripravnica Elena Milla Utrilla. U Zaragozi je i sveučilište, još iz 1542. godine. Ondje ostajemo preko noći.

Park Güell u Barceloni s Gaudijevim radovima (Wikimedoa commons)

Samostan Montserrat

Zaragoza: katedrala na rijeci Ebro (Wikimedia commons)