Naša početna točka planinarenja bila je kapelica sv. Jurja u Planini Donjoj, a cilj kapela na Lipi posvećena hrvatskim mučenicima. 

Tijekom planinarenja uživali smo u prekrasnom pogledu, biljnom i životinjskom svijetu te događajima koji nisu za prepričavanje. 

Uspon je bio poprilično naporan, ali i neiscrpan izvor šala i smijeha na račun umora. Naime, većini učenika je ovo bio prvi odlazak na planinarenje (nadamo se ne i posljednji!).  

Po dolasku na Lipu uživali smo u hladovini, igri, nogometu, pisanju haiku poezije te smo odabrali najbrži i najsporiji tim, najbolji haiku, najsmješniju priču, najslaniju šalu… Pogled s vidikovca većini je bio najveća nagrada te lijek za dušu i oči. 

Vratili smo se u Sopnicu s odlukom da ćemo sigurno opet otići na Lipu.