Nakon što su nekoliko godina ranije potukli Bugare i osvojili Rusiju, Tatari su prodrli i u Panonsku nizinu. 1241. godine pod vodstvom Batu-kana, unuka legendarnog Džingis-kana, porazili su na rijeci Šajo (na sjeveroistoku današnje Mađarske) vojsku ove države čiji je kralj Bela IV. Arpadović, zajedno s bratom, hercegom Kolomanom, jedva spasio glavu. Kralj se sklonio u Austriju, a potom u današnju Hrvatsku. Boravio je u Gradecu odakle je uzalud tražio pomoć od pape i ostalih evropskih vladara. U Gradec je sklonio i suprugu te dvije kćeri, kao i državne dragocjenosti. Ugarsku vojsku na rijeci Tisi potukao je i vojvoda Kadan te ju je gonio sve do Jadranskog mora. No, saznavši za smrt velikoga kana Ogotaja, naglo je prekinuo vojne aktivnosti i vratio se u Rusiju. Tek je zahvaljujući tome, za njega sretnom slučaju, kralj Bela IV. ,,došao do daha” i izbjegao punu katastrofu.

Tatari su nemilo poharali oba zagrebačka naselja – i Gradec i Kaptol, srušivši gotovo do temelja i tek izgrađenu romaničku katedralu na Kaptolu. Stanovništvo se spasilo bijegom u šume Medvednice. Svi su ovi događaji bili dobra poduka i kralju, i vojsci, i građanima te su oni ubuduće postupali drugačije kako bi bili spremni za eventualno ponavljanje takvih opasnosti.

Nedugo nakon toga kralj je Gradecu izdao čuvenu povelju koja nije bila potaknuta samo njegovom zahvalnošću građanima, nego i njegovoj težnji da stvaranjem mreže svojih gradova ojača u borbi s feudalcima kako bi izbjegao ili ublažio ono što je bilo toliko često u srednjem vijeku, a to je feudalna anarhija. Pojedine gradove kralj je izuzeo vlasti feudalaca i podvrgnuo ih samo sebi. Tako su povlastice dobili 1209. Varaždin, 1231. Vukovo (danas Vukovar), 1234. Virovitica, 1240. Petrinja, 1242. Samobor, 1244. Dubica, 1252. Križevci, 1257. Jastrebarsko, 1279. Bihać… Međutim, od svih tih gradova Gradec je dobio najveće povlastice, odnosno imao je najviše samostalnosti.
Zlatnom bulom Gradec je postao podvrgnut samo kralju te nije morao lokalnim feudalcima plaćati daće. Zato su nakon svakog izabiranja novoga kralja, građani hitali k njemu da im potvrdi ono što im je njegov prethodnik poklonio. Zlatnu su bulu stanovnici slobodnog grada čuvali kao najveću dragocjenost. U stoljećima koja su uslijedila, moćni feudalci nisu uspjeli znatnije smanjiti Zlatnom bulom stečene povlastice, a povremeno ih je Gradec čak i povećavao.

Zlatna bula počinje ovim riječima:

,,U ime svetoga Trojstva i nedjeljivoga jedinstva. Amen. Bela, milošću božjom zauvijek kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Srbije, Galicije, Vladimirije i Kumanije.”

Kako je tada bio običaj, kralj sebi u dokumentu govori ,,mi”, a evo najvažnijih povlastica koje je Gradecu dao ovim dokumentom:

,, Stoga, budući da se našoj volji svidjelo u Zagrebu, na brdu Griču sagraditi slobodan grad i tamo sazvati građane te onaj dio kraljevstva utvrditi i učvrstiti radi sigurnosti granice i drugih koristi… ispravom dajemo na znanje, kako sadašnjima, tako i potomcima, da smo proveli u djelo svoju nakanu, dopuštajući da na prije spomenutom brdu bude slobodan grad, da se građani slobodno naseljavaju i da imaju, drže i postojano čuvaju zemlje i posjede, uvjete i slobode koje smo doznačili i potpisali”

,,Ovakvi su, dakle, uvjeti i slobode građana što stanuju i naseljavaju se na gore spomenutom brdu, koje su sami među sobom sastavili, a mi smo ih potvrdili:…”

,,… nisu obvezni plaćati carine ni na kojem mjestu unutar kraljevskih granica.”

,,Nadalje, građani spomenutog grada ili kmetovi iz sela koja mu pripadaju, a koja se nalaze uz samo gradsko područje, nisu obvezni stati ni pred koji sud, osim pred gradskog suca”

,,Građani pak neka slobodno biraju odakle god hoće gradskoga suca kojeg moraju predložiti nama na potvrdu i kojega mogu po svojevoljnoj prosudbi mijenjati svake godine.”

,,Nadalje, određujemo da se u istom gradu održava svečani sajam dva dana u tjednu, i to u ponedjeljak i četvrtak, i da se, osim toga, svakog dana održava obični sajam”

Kralj je odredio i dužnosti:

,,Cjelokupno je građanstvo gore spomenutog grada obvezno nama na niže propisane dužnosti: Kad naime kralj Ugarske ushtjedne krenuti u ratni pohod u primorske strane ili u Korušku ili u Austriju, spomenuti građani obvezni su poslati deset potpuno naoružanih vojnika.”

,,Nadalje su isti građani dobrovoljno preuzeli na se da će na svoj trošak spomenuto brdo Grič utvrditi vrlo čvrstim zidom.”

,,A za uzdržavanje građana koji stanuju na spomenutom brdu, dali smo zemlju oko istog brda Griča, odredivši po našem ljubljenom i vjernom Dioniziju, banu čitave Slavonije, da je isti građani vječno posjeduju u stalnim i određenim granicama; granice ove zemlje teku ovako: …”

Da bismo bolje osjetili duh onoga vremena, zanimljivo je pogledati i još neke navode poput odredbi, načina izražavanja, načina navođenja imena državnih i crkvenih službenika, pa čak i stavove:

,,Uzvišenost kraljeva traži i dostojanstvu uzvišenih pripada da se toliko vesele mnoštvu puka, koliko samo dostojanstvom nadvisuju ostale.”

,,… ako bilo koji građanin drugoga građanina povrijedi, izvrgne ruglu ili sramoti, pa ako mu se to dokaže, neka plati oštećenome deset penza, a za općinske troškove sto denara; ako se netko ne bi nakon trećeg ukora popravio, neka mu općina zaplijeni čitav imetak, a on kao ozloglašen neka bude sramotno istjeran iz grada. Ako netko ćušne drugoga ili ga zlobno povuče za kosu, neka pretrpi istu kaznu.”

,,… obvezni su kralju, kad on sam krene slučajno onamo, dati za ručak dvanaest volova, tisuću hljebova i četiri bačve vina. Hercegu pak čitave Slavonije, ako je kraljevskog roda, obvezni su dati polovicu gore spomenutog. A banu koji bude u to vrijeme, ali ne i podbanu, nisu obvezni platiti ništa drugo, osim jednog vola, sto hljebova i bačvu vina kod nastupa njegova banovanja i to jedanput, ma koliko dugo ostao na banskoj časti.”

,,Da bi, dakle, spomenuta naša odredba i sloboda spomenutih građana potrajala vječno čvrsta i nepovrediva, dali smo im ovu ispravu povlastica, potvrđujući je vječnom zaštitom našeg zlatnog pečata. Dano u Virovitici rukom magistra Benedikta, stolnobiogradskog prepošta, našega dvorskog kancelara, izabranog za kaločkog nadbiskupa, dok su crkvama upravljali biskupi: Bartol pečujski, Klet jegarski, Stjepan zagrebački… Službe i županije držali su naš dragi rođak Ivan Angel, gospodar Srijema i bački župan…”

Zlatna bula završava riječima:

,,Od utjelovljenja Gospodnjeg godine tisuću dvjesto četrdeset i druge, 16. studenoga, osme godine našega vladanja.”

Kakav je utjecaj Zlatna bula imala za Gradec i na današnji Zagreb? Zlatna bula Bele IV. vrlo je važan dokument u povijesti Zagreba, možda i najvažniji. Ona spada među temelje čitavog njegovog razvoja od 1242. do danas. U srednjem vijeku dala je jak vjetar u jedra gradečkim obrtu i trgovini, a na tome se i temeljilo njegovo gospodarstvo. Na temelju nje grad je mogao materijalizirati svoje geografske prednosti dosta nesputano. Ona mu je omogućila da nepotrebni nameti ne koče njegov razvoj, nego da on teče više ili manje spontano, onako kako mu geoprometni i drugi uvjeti omogućuju, a oni su bili vrlo povoljni.

I danas možemo naći posljedice izdavanja ovoga dokumenta – Zagreb se razvio u grad kakav jest, a nukleus (jezgra) toga razvoja je bio Gradec sa svojim značenjem za prostor današnje Središnje Hrvatske.

Izvornik Zlatne bule čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.

Zlatnom bulom obrti su dobili mnogo prostora za svoj razvoj, a ostaci te tradicije očuvali su se i do danas u povijesnoj jezgri Zagreba.

Kula Lotrščak građena je između 1242. i 1266. kao dio obrambenog sustava. čiju je gradnju Bela IV. izravno odredio u Zlatnoj buli.

Gradečki cehovi čuvali su dokumente u crkvi Svetog Marka ispred koje se održavao sajam, važni događaj za gospodarstvo Gradeca.

Zagrebački velesajam prapočetke ima u Zlatnoj buli.