Osnovna škola Suhopolje

Okupili smo se na dogovorenom mjestu ispred zgrade Županije u 5 sati ujutro i krenuli prema Velebitu. Oko 7:45 stali smo na doručak, te krenuli dalje. Nakon dugog puta stigli smo na prijevoj Takalice mjesto polaska na našu stazu kojom smo krenuli prema vrhu Veliki Sadikovac koji je visok 1286 metara.

Veliki Sadikovac (1286 m) pripada južnoj skupini velebitskih vrhova, a  se smatra jednim od ljepših vidikovaca na južnom Velebitu. Na vršnom grebenu nalazi se i krška jama.  S vrha puca pogled na Ljubičko brdo, Kizu, Dabarske kukove, Budakovo brdo, Velinac, vrhove Ličke Plješivice, otoke Pag ,Olib, Silbu i Lošinj.

Staza je bila dosta zahtjevna i duga. Kroz naše pješačenje susreli smo razne životinje, ali i vidjeli puno vrsta cvijeća. Moram naglasiti da smo vidjeli Velebitsku degeniju. Kroz naše školovanje svakako nas je u tome uputila naša učiteljica iz geografije Matilda Tripalo. Kada smo došli na vrh imali smo pauzu za ručak. Pogled koji se od tamo pružao na naše more i otok Pag bio je prekrasan. Za to vrijeme još smo i sakupljali pečat za planinarski dnevnik. Zatim smo išli na vrh Sladovačko brdo koje je visoko 1214 metara. Pošto smo već bili na većoj visini nismo morali prolaziti veće prepreke do njega. Oko nas je svuda bilo kamenje. Nakon kratke pauze krenuli smo prema vrhu Jelarje koji je visok 1173 metara. Put do njega je bio kratak. Zadnje mjesto prvog dana planinarenja je bilo vrh Debela kosa, 972 metara. Tu smo također imali mali odmor i krenuli se spuštati do našeg autobusa. Prvi dan naše avanture trajao je 7 sati planinarenja uključujući pauze i bio dug 11 kilometara. Pomalo umorni čekali smo da dođemo do mjesta gdje ćemo večerati i prespavati. Hostel Čelina je mjesto gdje smo prenoćili. Nakon večere i druženja u 23 sata svi smo spavali. Buđenje je u 7, doručak i kretanje prema pećinskom parku Grabovača, posjet špilji Samograd.

Špilja Samograd duga je 345 m, visina kanala je od 4 m do 30 m, a širina kanala na nekim mjestima od 25-30 m. Nalazi se u ponikvi u koju se ulazi putem betonskih stepenica, dok se u samoj špilji nalaze rukohvati te kamene ručno isklesane stepenice (474 stepenice) stare više od 100 godina. Temperatura špilje je u prosjeku 8°C.

Prije samog ulaska u špilju imali smo radionicu orijentacijskog trčanja na kojoj smo naučili kako pravilno koristiti kompas da dođemo do nekog cilja. Svi smo uspješno pronašli sve kontrolne točke, opalili selfie-je i vratili se na početnu točku po nagradni sladoled. Vodič na našem putu kroz špilju bio je jako zabavan i sve nam je lijepo objasnio.

Svakako moram naglasiti da naš vodič kroz cijeli izlet bila je Mara Vidović i učiteljica Irena Gredelj Peisker.

                                                                                                Magdalena Zubić, 5.c.

Izlet za djecu je sufincirala OŠ Suhopolje i Virovitičko-podravska županija.

FOTOGRAFIJE PRONAĐITE OVDJE!