Sama riječ Božić umanjenica je riječi Bog i prvotni naziv djeteta Isusa, koji je kasnije prenesen i na sam blagdan njegova rođenja. Značenje riječi Božić kao mali Bog u kršćanstvu je  poprima umilna značenja: blagi Bog, dobri Bog, bliski Bog - Bog dostupan i pristupačan čovjeku. Tako je svemogući Bog postao djetešce da nas ne prestraši i ne premaši, da nas k sebi privuče i privije. Naziv Božić podsjeća da je blagdan Božića evanđeoska škola ljudskosti i čovječnosti. Iz njega struje uočljive odlike: pristupačnost, jednostavnost, susretljivost, povjerljivost, skromnost.

Kršćani su vrlo rano dan Isusovog rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenog Zapadnog rimskog carstva gotovo je u čitavoj Europi početak nove godine bio na Božić. I hrvatska božićna pjesma Narodi nam se kralj nebeski sa stihom „na tom mladom letu veselimo se“ upućuje na Božić kao prvi dan nove godine. 

U došašću, vremenu priprave za Božić ,na dan Svete Barbare ili Svete Lucije sije se pšenica koja predstavlja simbol života. Zanimljivo je da ovog običaja nema u velikom dijelu Europe pa je uz Portugal i južnu Italiju, on vezan još samo za hrvatsko podneblje.

U Hrvatskoj se sve do 1850. nije ukrašavalo božićno drvce, iako je takva praksa u njemačkim pokrajinama postoji još od 16.stoljeća. Zanimljivo je da su prva božićna stabla bila bjelogorična i  ukrašavala su se jabukama, narančama, šljivama, kruškama i slasticama od šećera i papira . Simbolika kićenja doma zelenilom označava životnu snagu suprotnu zimskom mirovanju prirode. Jaslice, koje se stavljaju pod božićno drvce izravno ukazuju na događaj koji se proslavlja - noć Isusova rođenja i jasno označuju da se on rodio u štali.