Tako se u populaciji njegovih polaznika zaista bitno smanjilo asocijalno ponašanje, posebno:

1. broj učenika nepolaznika nastave
2. broj negativno ocijenjenih učenika na kraju nastavne  godine
3. broj učenika koji su morali ponavljati razrede ( u posljednjih 10 godina 5 učenika)
4. broj neopravdanih izostanaka s nastave
5. broj slučajeva fizičkog (učeničke tučnjave) i vršnjačkog nasilja (bulling)
6. broj izrečenih pedagoških mjera
7. broj slučajeva oštećivanja i uništavanja školske imovine
8. broj prisvajanja stvari (sitne krađe) u vlasništvu drugih učenika, dok su takve pojave u odnosu na školsku imovinu stvar prošlosti
9. sa zidova škole nestali su učenički grafiti neprimjernog sadržaja

Zahvaljujući opisanim rezultatima, PSP postao je izrazito popularan među učenicima (ne samo polaznicima PSP-a), njihovim roditeljima, učiteljima razredne i  predmetne nastave. Baš se zato način uključivanja učenika u taj program odvijao, a i sada se odvija bez nekih teškoća ili otpora.

Inicijativa za uključenje u PSP u OŠ Vjenceslava Novaka potječe od učitelja, razrednika, stručnih suradnika, ravnatelja škole, često od roditelja, ali i od samih učenika. Naime, učenici taj program ne doživljaju kao nešto stigmatizirajuće već kao pomoć i podršku u učenju i izvršavanju školskih obaveza.

PSP je već poslije nekoliko godina svoje primjene postao zaštitni znak ( „brend“) OŠ Vjenceslava Novaka i uzor za druge osnovne škole u Zagrebu i oko njega.

Bivši polaznici PSP-a ponekad navrate u OŠ Vjenceslava Novaka i iz razgovora s njima može se zaključiti da im je taj tretman u školi ostao u lijepoj uspomeni; većina njih izjavila je da su baš zahvaljujući njemu uspješno  nastavili školovanje i ostvarili svoje životne ciljeve.

U ovoj obljetnici prisjetit ćemo se onih koji su osmislili i omogućili provedbu toga programa, a to su g. Zvonimir Franjić, tadašnji ravnatelj Centra za odgoj djece i mladeži Zagreb, Dragutin Keserica, tadašnji socijalni radnik u Centru za socijalnu skrb Dubrava, Ljiljana Savić, tadašnja i sadašnja stručna suradnica pedagoginja u Osnovnoj školi Vjenceslava Novaka i Ivan Meglajac kao odgajatelj prve  skupine polaznika PSP-a u istoj školi.

Uspješnost PSP-a, kroz 30-godišnji rad u našoj školi, može se zahvaliti i predanom radu ostalih odgajatelja koji su  dali svoj doprinos u radu PB-a.

PSP je započeo kao eksperimentalni preventivni program  u OŠ Vjenceslava Novaka, ali je već nakon  nekoliko mjeseci (zahvaljujući dobrim rezultatima) nastavio primjenu u našoj školi, a širio se i dalje u školama grada Zagreba te  sada  obuhvaća oko 20 osnovnih  škola.

                         Ljiljana Savić, pedagoginja OŠ Vjenceslava Novaka