Petrovaradin i Petrovaradinska tvrđava

Nakon ugodnog putovanja stigli smo na naše prvo odredište – Petrovaradin, rodni grad bana Josipa Jelačića. Tamo nas je dočekao Petar Pifat, predsjednik kulturno – prosvjetnog društva Jelačić koji nas je s ljubavlju i entuzijazmom proveo kroz petrovaradinske ulice. Imali smo priliku vidjeti  obnovljenu banovu rodnu kuću. U projektu obnove predviđa se otkup i uređenje postojećih stanova za muzej posvećen banu.

Također smo  posjetilii i baroknu crkvu sv. Jurja u kojoj je ban kršten. U njoj se čuva slika Gospe Snježne koja se na prvu nedjelju iza Uskrsa prenosi u crkvu na Tekijama gdje ostaje do posljednje nedjelje mjeseca listopada kada se ponovno vraća u crkvu sv. Jurja. Slijedio je dalje obilazak Petrovaradinske tvrđave poznate kao Gibraltar na Dunavu. Bila je jedna od najbolje očuvanih i najjačih utvrda u Habsburškoj Monarhiji.

Upoznati s mnogim zanimljivim činjenicama, podsjetili smo se na Eugena Savojskog koji je ovdje u 18. st.  izvojevao pobjedu protiv osmanlijske vojske.  Na Petrovaradinskoj tvrđavi mnogobrojni posjetitelji mogu uživati u brojnim restoranima, kafićima te posjetiti Muzej i Arhiv Novog Sada. Ipak, glavna atrakcija je toranj sa satom. Brojevi su ispisani rimskim brojkama, a posebnost je što velika kazaljka pokazuje sate, a mala minute jer su lađarima i vojnicima bili značajni sati vidljivi iz daleka.

Pogled na Dunav i Novi Sad samo nas je dodatno zainteresirao i za obilazak grada u kojem smo se kratko prošetali i posjetili rimokatoličku crkvu Imena Marijina, tzv. Katedralu.

Novi Sad

Novi Sad  grad je uređenih ulica, sveučilišni grad bogat tradicijom i kulturom. Poznat je po mnogim međunarodnim i domaćim privrednim, znanstvenim, kulturnim i sportskim događajima, muzejima, galerijama, kazalištem i knjižnicama. Od 2000. godine ovdje se održava Exit, jedan od najvećih festivala u Europi.

Svetište Majke Božje Tehijske

U ovom se kraju slavi blagdan Gospe Snježne kojoj je posvećeno katoličko svetište Tehije. Na  blagdan 5. kolovoza ovdje dolaze hodočasnici iz mnogih krajeva. Svetište je podignuto prije 300 godina u čast pobjede nad Turcima kad je usred ljeta pao snijeg i onemogućio  osvajačima daljnje napade. Glavno je marijansko svetište u Srbiji.

Zanimljivo je da je princ Eugen Savojski u znak zahvalnosti za izvojevanu pobjedu darovao kapelici kopiju Majke Božje Snježne čiji se original nalazi u rimskoj bazilici. Na prednjoj strani crkve nalaze se dva zvonika, a na vrhu kupole nalazi se polumjesec kojeg nadvisuje križ simbolizirajući tako pobjedu kršćanstva nad islamom.

Tavankut

Nakon cjelodnevnog razgledavanja puni dojmova krenuli smo u selo vojvođanskih Bunjevaca – Tavankut. U veselom raspoloženju i iščekivanju važne utakmice Svjetskog prvenstva između Hrvatske i Danske, dočekali su nas tamburaši i HKPD „Matija Gubec“. Dobrodošlicu nam je poželio predsjednik društva, gospodin Ladislav Suknović.

Svojim simpatičnim ikavskim govorom i osebujnim humorom privukao je našu pažnju pa smo ga pozorno slušali kao pravi đaci. Upoznao nas je s krajem u kojem se nalazimo, poviješću, tradicijom, kulturom i općenito životom ovog dijela sjeverne Bačke.

Tavankut je selo koje razvija seoski turizam, a 2011. godine odabran je za jedno od 10 najturističkijih sela Vojvodine. Ovo je kraj vrijednih ljudi, a gospodin Ladislav je naglasio da upornost, rad i privrženost mogu biti siguran put razvoju hrvatske zajednice. 

U selu se tradicionalno održavaju poznate žetvene svečanosti – Dužijance, stare više od 100 godina. Večer je prošla uživajući u ljepoti etno salaša Balažević koje je sačuvalo svoj izgled, kulturnu baštinu, tradiciju i kulinarsku gastronomiju. Uz vesele zvuke tamburice i pobjedu naše reprezentacije topla bačka noć postala je još nekako toplija i razdragana.

Nakon jutarnje kavice i doručka odmorni smo razgledali mjesnu crkvu Srca Isusova, osnovanu 1910. godine. Poznata je po divnim freskama i impozantnom zvoniku. Put nas je zatim odveo u galeriju u kojoj su izložene slike i predmeti od slame. Radovi su to vrijednih ruku žena slamarki. Naime, pri HKPD-u od 1988. radi umjetnička kolonija naive u tehnici slame.

Subotica

Slijedio je zatim posjet najsjevernijem gradu – Subotici. Simpatičan je to i uredan grad koji je u 18. st. Marija Terezija proglasila slobodnim kraljevskim gradom. Posjetili smo Gradsku kuću, vidjeli Narodno kazalište i subotičku sinagogu.

Tijekom posjeta Subotici put nas je odveo i u  Hrvatsko nacionalno vijeće, skraćeno HNV. Ono je najviše zastupničko tijelo Hrvata u Republici Srbiji koje je odgovorno za ostvarivanje prava na manjinsku samoupravu. Odlučuje o pitanjima poput uporabe hrvatskog jezika, obrazovanja te kulture. Ispred ustanove srdačno su nas dočekali  Jasna Vojnić, savjetnica predsjednika HNV-a i Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini.  

Ondje su nas upoznali sa statusom Hrvata u Republici Srbiji te djelovanjem HNV-a, odnosno životom i radom Hrvata u Vojvodini te planovima i projektima HNV-a. Saznali smo kako izgledaju zastava i grb hrvatske zajednice u RS-u te koje praznike slave.

Kelebija

Naše posljednje odredište bilo je razgled ergele konja na imanju Vile Majur. Zastali smo kraj tabele na kojoj piše: „ Lipicanac je kao tamburica na kojoj se svira himna ravnice i neba.“  S uzbuđenjem i oduševljenjem slušali smo o povijesti lipicanera, razgledavali izložbu fijakera, družili se s konjima, a zatim se i vozili u fijakeru prekrasno uređenim stazama Vile Majur. Neki su i prvi put uzjahali konja pa uzbuđenja nije nedostajalo.

Povratak

U veselom raspoloženju naša se terenska približavala kraju. Izmijenili su se dojmovi i fotografije, ali ostaju sjećanja na kraj i ljude koji žive hrvatskim srcem. Hvala našim dragim domaćinima koji su nam na najljepši način dočarali život naših bunjevačkih Hrvata.