Učenici sedmih razreda inspirirani pjesmom u prozi Miroslava Krleže, Čežnja, okušali su se u pisanju vlastite poezije u prozi. Učenice novinarske skupine: Rebeka Bolarić, 7.b, Magdalena Lovrić, 5.b i Ema Miličević, 5.b njihove radove su potkrijepile jesenskim fotografijama našeg kvarta.

Poveznica na fotografije. 

Drvo u jesen
Drvo ispred moga prozora u jesen se mijenja. Često se osjeća samo jer prijatelji listovi zemlji prave društvo. Ono čezne za njima, zato su mu misli često hladne. Samo čeka da snijeg padne, jer pahuljice su s njime često popričati stale.

Tara Lučić, 7.b

Jesen

Sjedim sam. Samoća je neizbježna, ova jesen jako je nježna. Čežnja se tokom jeseni polako budi, vjerujem kod vas i kod dosta ljudi. Ove misli se u meni bude, nekad si pomislim da imam snove lude. Ja sam napisao ovo djelo, idem sada pojesti svoje jelo.

David Beganović, 7.b

Samoća

U sobi svojoj osjećam samoću, ja vani ići hoću. U ovoj jeseni budi se čežnja meni, mogu zamisliti kako je tebi. Misli su mi odlutale u neki drugi svijet, vani ne mogu naći čak ni jedan cvijet.

Ivan Zorc, 7.b

Lišće
Lišće je u parku, po ulicama, po šumama, posvuda. Kad dođe jesen, pretvara se u tople boje, crvenu, narančastu i žutu. Padaju s drveća i vjetar ih raznosi. Kada padaju iz zraka vrte se kao vihor. A kada dođe zima, prekrije ih bijeli snijeg i njihova priča se tada završava.

Alen Cerovac, 7.b

Jesenje jutro
Došla je jesen. Ja sama u svojoj sobi zamišljeno gledam kroz prozor. Vidim raznobojno lišće na drveću. Vjetar ih polagano ljulja te čini da mu lišće opada. Divni listovi zelene, žute, crvene, ali i smeđe boje sada popunjavaju tlo i njegovu površinu. Cijeli jesenji ugođaj mi daje mir. Nekad i prevelik mir koji me podsjeća na osjećaj samoće. Drveće može biti usamljeno bez svoga lišća, kao i ljudi, jedni bez drugih.

Stela Buranji, 7.c

Jesen
Jesen je jedno od najljepših godišnjih doba, ja u samoći sjedim na krevetu, a misli mi lete kao ono lišće što pada s grana te surfa na vjetru, to lišće šarenih boja daje jedinu nadu u ovom depresivnom svijet.

Dharma Maria Hodžić, 7.c

Jesenji list

Svaki čovjek je poput jednog jesenjeg lista; obojan, divan i poseban. Svaki čovjek ima svoju boju, misli, osobnost i to je ono što ga čini posebnim. I tako u dugi što ga čini gomila postoje i oni sivi. Sivi, bezbojni listovi koji ne mogu pronaći to svoje "ja". Duboko ispod te površine koji oni održavaju, površine satkane od graje, magle, zvonjave, galame. Ispod svih nevolja i strka, nalazi se siva dubina. Mračna i tiha, praznina bez ičega. Svaki korak koji tamo kročiš lak je i krhak, kao da po staklu hodaš. Na tom mjestu samoće, kada čovjek ugleda boju i sjaje mu oči. U to vrijeme on prigrli boju, što bliže srcu i uroni u mir.

Kaja Bjelkanović 7.c

Samoća
Jesen je doba godine kada nas osjećaj samoće obuzme, no, samoća je osjećaj koji svatko doživljava drugačije. Ona za mene predstavlja sreću, ugodnost, sigurnost...
Ali kada pričam o samoći, želim reći da volim biti sama, ne i usamljena. Istina je, samoća za mene predstavlja sreću, ali zašto se onda javlja osjećaj usamljenosti? Zašto osjećam prazninu i zašto kada čujem riječ "samoća" ostali mogu zamisliti boju, dok ja ne vidim ništa? To je za mene zlatno pitanje na koje nemam odgovor.

Jana Žugčić, 7.c

Volim jesen
Mislim o jeseni, ja se uvijek veselim tom godišnjem dobu jer donosi brda šarenih boja u moje mjesto gdje živim. Šteta što samoća isto zavlada ulicama jer jesen donosi i hladnoću i kišu pa nema puno ljudi na ulicama.

Mateo Sukalec, 7.c

Jesenske boje
U jesen osjećamo se sami. Lišće otpada i ima boja, žuta, narančasta, crvena i smeđa. To su boje samoće. Ali ja nisam sama i ne osjećam to. Jesenske boje su za mene znak da ne mislim tako negativno.

Sara Obad, 7.c

Jesen🍁
Jesen je stigla u moj kraj. Svugdje leti predivno obojano lišće. U tihoj i mirnoj samoći sjedim kraj prozora i gledam tu prekrasnu jesen. Samo o njoj razmišljam i nadam se da nikada neće prestati!

Marcela Palić, 7.c

Jesen
U samoći svojih misli ja gledam kroz prozor. U cijelom gradu osjeća se da je stigla ona, stigla je jesen. Obojala je svojim šareno zlatnim bojama ceste i parkove moga grada.

Karlo Sukalec, 7.c

Samoća

Hodajući ulicom, ostajemo samo ja i moje misli, no javlja se i samoća. Samoćom dobivam priliku primijetiti i osvrnuti sa na svijet oko sebe. I tako primijetih ove predivne šarene jesenske boje.

Margita Sokol, 7.c

Misli

Jesen donosi emocije. Tuga, sreća, ljutnja. Sve se događa u mislima. Misli osjećaju. Misli vide. Vide mnogo drugačijih osjećaja. Misli osjećaju samoću. Oni također kontroliraju i mene. Ali kroz puno drugačijih boja i misli, misli vide jesen.

Marija Ivanović, 7.c

Čežnja

Prišuljala se kao jesen, tiho, nečujno, uz vjetar koji briše sve pred sobom i ostavlja prazne ulice. Samoća me natjerala da utonem u svoje misli. S čežnjom gledam kroz prozor kako avioni ostavljaju svoj trag na nebu. Da barem mogu i ja putovati u neke daleke zemlje.

Zara Zadro, 7.c

Čežnja

Jedne jeseni dok sam pisao zadaću, osjetio sam samoću. Zadubio sam se u svoje misli. Ponavljao sam si da moram pisati zadaću. Osjetio sam čežnju.

Luka Balint, 7.b

Čežnja

Jesen je došla, već drveće polako gubi svoje raznobojno lišće. Počela je škola, a ja u razredu sjedim u klupi, gledam staro drvo i ističem se kao neka depresivna boja među onim šarenim bojama; ili kao neki sivi list među onim raznobojnim. Kroz misli mi prolaze pitanja o mojoj simpatiji i o tome čime sam ja zaslužila ovu samoću.

Laura Miškulin, 7.c