Četvrti razredi su išli na terensku nastavu u Đurđevac.

Prvo su razgledali utvrdu Stari grad  iz 15.st. koja je odigrala važnu ulogu u borbi protiv Turaka. Ovdje je i nastala poznata Legenda o Picokima.

Osmanlije su dugo opsjedali utvrdu Stari grad čekajući da nestane hrane, a iscrpljeni branitelji, poslušavši savjet stare Đurđevčanke, kao svoju posljednju nadu, iz topa su ispalili zadnjeg pjetlića (picoka) kojeg su imali. Misleći da branitelji još dugo mogu izdržati opsadu obeshrabreni Turci odustaju od opsade, a Ulama-beg izgovara svoju kletvu:

„A vi tamo, pernati junaci, što picekima bojeve bijete, ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će PICOKI!“

Nakon razgledavanja muzeja i galerije unutar utvrde otišli smo do nastambi gdje žive razne domaće životinje: konji, magarci, koze, kokoši, guske, paunovi.  Najveća atrakcija u nastambama su deve: Đurđica, Dina, Tomica i Romeo. Deve su jako umiljate, mekane i dopustile su da ih pomazimo.

Nastavili smo dalje prema Posjetiteljskom centru Đurđevački pijesci koji je multimedijalan i interaktivan. Pogledali smo film o nastanku  pijeska, pomoću VR naočala razgledali Đurđevac, proučili vrste pijeska iz pustinja diljem svijeta.

Zatim smo krenuli prema pravom hrvatskom fenomenu- Đurđevačkim pijescima. Pustinja usred Hrvatske, s posebnim biljnim i životinjskim vrstama.

Došlo je vrijeme za ručak i zasluženi odmor nakon duge šetnje i razgledavanja.

Prije povratka u Zagreb smo navratili u rodnu kuću našeg pjesnika Petra Preradovića. Pogledali smo film o njegovu životu, razgledali kuću punu knjiga i slika, a okušali smo se i u pisanju tintom i pravim guščjim perom.

Umorni, ali prepuni dojmova i sretni zbog dugo očekivanog izleta, vratili smo se u Zagreb.