Našu školu je posjetio poznati hrvatski pisac Miro Gavran. U petom razredu sam pročitao njegovo djelo „Zaljubljen do ušiju''. Ta mi se knjiga svidjela kao i ovaj književni susret.

Miro Gavran nam je pričao o svom životu, o svojim knjigama te nam je pročitao dva ulomka iz svoje knjige „Svašta u mojoj glavi''. Ti ulomci su bili toliko smiješni da su nasmijali i profesorice kao i sasmog ravnatelja. To je još poboljšalo ionako već dobru atmosferu. Svi su se opustili i postavljali pitanja Miri Gavranu. Meni se najviše svidjelo to što nam je Miro Gavran davao savjete o pisanju knjiga.

Ako ste tužni ili napeti, čitajte Miru Gavrana, njegove knjige će vam popraviti dan.

                                   Bartol Markovinović, 6.c

Miro Gavran piše romane, priče za djecu i mlade, piše o životu, drame za kazalište. Jao mi se svidio. Zanimljiv je i duhovit. Zapamtila sam kako nam je rekao da trebamo čitati jer tako znamo više i možemo se bolje izražavati. Kazao je kako u knjizi možemo naći utjehu i prijatelja te proživjeti svašta. Zato ću od sada početi više čitati.

Lorena Tomić, 6.b

Pročitala sam njegovu knjigu „Zaljubljen do ušiju“ i bila je saršena. Sada namjeravam pročitati knjigu „Profesorica iz snova“ jer mi se slušajući Miru Gavrana najviše svidjela.

Lana Bijelić, 6.a

Šestaši naše škole su postavljali Miri Gavranu jako zanimljiva pitanja. Saznali smo kako je inspiraciju svakog djela pronašao u stvarnom životu i tome dodao mnogo mašte. Priznao nam je kako je u srednjoj školi bio zaljubljen u čak dvije svoje profesorice te ga je upravo to iskustvo potaknulo na pisanje romana „Profesorica iz snova“.

Savjetovao nas je kako nikome ne smijemo pričati o tome što planiramo napisati u svom djelu kako ne bismo izgubili volju za pisanje romana. Kazao je kako prvo trebamo napraviti kostur romana i razraditi što će se u kojem poglavlu događati. Sam Miro Gavran svaki roman tako počinje pisati i nikada ne počne pisati dok mu nije sve jasno o likovima i njihovim međusobnim odnosima.

Meni je susret bio odličan i mislim da bi se ovakvi susreti trebali održavati češće jer iz njih učimo o životu naših najdražih pisaca.

Lovro Pavlinek, 6.a