Svaku promuklost koja traje duže od dva tjedna treba shvatiti ozbiljno i svakako učiniti endoskopski pregled.
Jedan od najčešćih simptoma koji upućuju na potrebu endoskopskog pregleda jest lagana promuklost koja se produbljuje i pojačava tijekom radnog dana, a praćena je i bolovima u vratu. Ovakvi simptomi uobičajeni su kod učitelja, profesora, odgajateljica, telefonskih agenta i osobama sa sličnim zanimanjima.
Ostale indikacije uključuju osjećaj stranog tijela u grlu, suhoću grla, bol u vratu, neusklađeno disanje, a ponekad i opću tjelesnu slabost.
Disfonija ili promuklost može se pojaviti kod osoba svih životnih dobi, uključujući i djecu, a endoskopski pregled je bezbolan i siguran za sve dobne skupine.
Prof. dr. Santa Večerina Volić ekspert je u području dijagnostike i liječenja bolesti glasnica. Među mnogim pjevačima i glumcima prof. Večerina poznata je kao „vodeći stručnjak za dobar glas“. U nedavnom intervju-u naglasila je da svijest naših građana o važnosti kvalitete glasa za profesionalni život nije razvijena, tek kad glas oboli počinje panika. Često prekasno za profesionalni život, a ponekad i za zdravlje. Te nastavlja: „ Svake godine Svjetski dan glasa ima svoj moto: poštujte svoj glas; investirajte u svoj glas; volite svoj glas; slušajte svoj glas.
Ono što bih ja ove godine htjela osobno izdvojiti i poručiti u ime Centra za ekspertnu medicinu u kojem se svakodnevno bavim bolesnim glasom odnosno bolestima koji utječu na glas (kao otorinolaringolog i fonijatar): oštećenje glasa počinje već u djetinjstvu; 65% djece u RH je promuklo jer viču, što je povezano s načinom života i često nasiljem u obitelji, školi, ulici, uzorima na filmovima i televiziji. Dakle zaštitimo glas djece. Kako bi glas odraslih bio zdraviji.
Druga je poruka: glas ne ovisi samo o bolesti glasnica, već i nekim drugim bolestima u organizmu.”
HIGIJENA GLASA
Stručni savjeti - prof. dr. sc. Natalija Bolfan-Stošić
Higijena glasa je skup postupaka koje poduzimate, odnosno pravila kojih se držite da biste očuvali dobar glas. Vjerojatno i sami znate mnogo toga što je za glas dobro a što nije, no i ja ću ovdje nabrojati neke stvari. Preporučam da i dodatno proguglate o tome.
• Kad morate puno govoriti bez prestanka, imajte uz sebe čašu ili bocu s vodom i, čim osjetite suhoću grla, malo popijte. Nemojte se ustručavati raditi to i pod nastavom, koliko god zatreba. Nije li bolje to, nego ostati bez glasa ili držati nastavu s problematičnim glasom, do kakvog ćemo sigurno doći ako ga ne čuvamo? On je naše najosnovnije sredstvo za rad; ništa što pomaže njegovoj njezi, nije luksuz niti prenavljanje.
• Govorite prirodnim i opuštenim glasom. Pokušajte izbjegavati "emocionalno unošenje" u priču ili raspravu (da bi to što pričate bilo zanimljivije i privuklo više pažnje), zbog kojeg povisite ton, napregnete žile na vratu, zaboravite normalno disati, zaboravite da vam je suho grlo itd. Za vrijeme govora budite što opušteniji i što svjesniji toga što radite s glasom, s organima koji proizvode glas, koja je reakcija vašeg tijela. To ne znači da trebate govoriti monotono i da vam treba biti svejedno hoćete li posao odraditi bolje ili lošije. Unesite sebe, ali se i promatrajte i čuvajte. Osim što vam treba biti stalo do učenika, treba vam biti stalo i do sebe, ne samo zbog vas samih, nego i zbog toga koliko ćete sebe moći dati njima ako se prebrzo i na krivi način potrošite? Ako se ovo zadnje desi, je li to maksimum koji ste mogli dati?
• Ne naprežite glas, ne vrištite, ne vičite. Osobi s kojom razgovarate priđite, okrenite se prema njoj i razgovarajte normalnom glasnoćom, kad god je moguće.
U razredu pokušajte uvesti red i svaki put kad nije tako, prvo pričekajte da se djeca stišaju, a tek zatim govorite - koliko je tako moguće.
Koristite neverbalne znakove umjesto verbalnih, kad je god moguće.
Koristite mikrofon u nastavi, ako je moguće.
Na hodniku (a tamo je obično velika buka) pokušavajte govoriti što manje. Ako je nužan razgovor u takvoj buci, pokušajte prvo naći mirniji prostor, možda neku praznu učionicu ili drugu prostoriju.
• Jeste li znali da je šapat za glasnice jednako naporan kao i vikanje?
Izbjegavajte ga! Pogotovo to imajte na umu kad ne možete govoriti, pa postanete skloni tome da šapćete.
• Glasnice vole vlagu, često pijte i onda kad ne govorite, čim osjetite suhoću grla.
Ne pijte i ne jedite prevruće niti prehladno.
Glasnice ne vole gazirana pića. Isto tako ne vole jake začine, alkohol niti pušenje.
• Neki stručnjaci preporučuju pjevanje pod tušem jer je tada prostorija puna vlage, što glasnice vole. Međutim jedna mi je logopedinja na to rekla: "Ako glas stvarate na krivi način i time previše opterećujete glasnice, neće im puno pomoći vlaga u prostoriji. Tada je ipak bolje da šutite. Prvo naučite pravilno smještati glas."
• Prašina i dim u zraku su neprijatelji glasnica. Vezano uz to, ako je moguće, ploču s kredom zamijenite pločom s flomasterima. A ako često pišete po ploči s kredom, poradite na tome da što manje udišete prah krede. Npr. pokušajte ne govoriti onaj tren kad pišete kredom ili bar pokušajte što više udaljiti glavu od mjesta gdje je najveća prašina; ako spužvom brišete ploču, je li spužva suha ili mokra, praši li se jako i govorite li pritom; ako učenik briše ploču, opet, koliko ste blizu...?
• Kad ste na odmoru (u zbornici), ako imate problema s glasom, kontrolirajte se da što manje pričate, a ako pričate, nemojte sa sugovornikom koji je na drugom kraju zbornice, već mu priđite blizu da možete pričati normalnom glasnoćom. Takvu naviku i inače gajite kad je god moguće.
Više slušajte, manje pričajte. Zato i imamo dva uha, a samo jedna usta. :-)
• Kad imate problema s glasom, i kod kuće pokušajte pričati što manje. Izbacite pjevušenje (i tiho i glasno) ako ste mu skloni, dok se problemi ne srede.
• Što manje govorite kad ste pri kraju izdaha. Ne govorite dulje od svog prirodnog ciklusa disanja i izbjegnite naviku da pokušate reći još nekoliko riječi prije nego što udahnete.
• Ne govorite brzo. Osim što kod brzog govora ne možete kontrolirati kako govoriti, često brzina sa sobom donese i (nesvjesnu) napetost onoga tko govori, što opet sprječava čisti govor.
• Kad usred govora odjednom promuknete, nikako nemojte pročišćavati grlo kao što to većina ljudi radi - glasnim nakašljavanjem. Time "deremo" glasnice, odnosno fizički ih oštećujemo.
Umjesto toga preporučuje se učiniti nešto od sljedećeg (ili više toga - po potrebi):
- nekoliko puta progutati slinu, po potrebi što polakše,
- sagnuti glavu (bradu na prsa) i nekoliko puta progutati slinu,
- popiti vode,
- lagano se nakašljati, više da liči na jednostavno propuštanje zraka, opet bez zvučnog pročišćavanja.
• Pokušajte biti što opušteniji, i tjelesno i emocionalno (ne samo dok govorite, nego i inače). Dok govorite, ne stišćite zube, ne napinjite čeljust, grlo, jezik..., ne napinjite/ne podižite ramena... - sve opustite, ne samo na početku govora, već i kasnije tj. stalno mislite na to. Neka vam takvo opušteno držanje i govor postanu navika.
• Izbjegavajte stres i dovoljno spavajte.
ČUVAJTE SVOJ GLAS!
Pripremila: Diana Burazin, prof. log.
.JPG)
