Osnovna škola Vjekoslav Parać Solin

Od 12. do 14. travnja ove godine naša nastavnica povijesti Ljuba Barun Čolak sudjelovala je na 15. Državnom stručnom skupu o Domovinskom ratu u Dubrovniku. U nastavku pročitajte njezino zanimljivo izvješće uz nekoliko fotografija.

Kako su Janko, Vuk, Čagalj i Tigrovi spasili Dubrovnik?

Koja je uloga Napoleonove utvrde u obrani grada Dubrovnika u Domovinskom ratu? Kako je od stijene nastao otok, a od otoka grad? Zašto je ruski car slao svoje ljude na školovanje u „Zaljev hrvatskih svetaca“, u grad Perast? Na ta i mnoga druga pitanja učitelji i nastavnici povijesti imali su priliku čuti odgovore na Državnom stručnom skupu. Naime, tijekom proljetnog odmora za učenike, od 12. do 14. travnja 2023. godine, održan je 15. po redu Državni stručni skup o Domovinskom ratu u Dubrovniku. Tema skupa bila je Južno bojište – deblokada Dubrovnika i oslobađanje juga Republike Hrvatske.
Tijekom trodnevnog skupa više od stotinu učitelja i nastavnika povijesti iz cijele Hrvatske slušali su izlaganja znanstvenika i istraživača, generala, muzejskih djelatnika, dubrovačkih branitelja i logoraša o ratu na jugu Lijepe Naše s naglaskom na 1992. godinu. Osim predavanja i svjedočanstava, učitelji i nastavnici su kroz terensku nastavu posjetili Muzej Domovinskog rata na Srđu te obišli grad i zidine uz stručno vodstvo. 
Naime, od travnja do lipnja 1992. hrvatske su snage uspješno provele prvu etapu oslobađanja juga Hrvatske dok je Dubrovnik nakon više od sedam mjeseci djelomično deblokiran. General zbora Janko Bobetko imenovan je u travnju 1992. zapovjednikom Južnog bojišta i ostavio je snažan pečat  u povjesnici Dubrovnika i Domovinskog rata. Izbijanjem rata u BiH otvorila se nova opasnost za obranu Hrvatske jer su agresorske snage JNA pokrenule operaciju dolinom Neretve kako bi izbile na more i zauzele luku Ploče čime bi došlo do odsijecanja Hrvatske. Baš u ovo vrijeme prije 31 godinu u cilju obrane juga upućene su snage 4. brigade Zbora narodne garde (pod zapovjedništvom generala Mirka Šundova) koje su sa snagama 1. brigade ZNG-a, kasnije nazvanom Prva gardijska brigada „Tigrovi“ (pod zapovjedništvom Marijana Marekovića) bili nositelji obrane ovih područja uz potporu ostalih hrvatskih snaga. Njihov pozdrav: „Za Hrvatsku kao Tigar!“ dovoljno govori o njihovoj hrabrosti i snazi. Prva mehanizirana gardijska brigada „Tigrovi" bila je najelitnija i najbolje opremljena vojna postrojba Hrvatske vojske. Sredinom 1992. brigada je poslana u deblokadu opkoljenog Dubrovnika, što je uspješno završeno i najjužniji dio Hrvatske je potpuno oslobođen do kraja godine. Dojmljiva je priča o desantu na Cavtat. U noći na 21. listopada 1992. godine upravo su oni izveli pomorski desant na Cavtat i oslobodili krajnji jug zemlje. Bio je to prvi pomorski desant na Jadranu u kojem su sudjelovali pješaštvo, oklopništvo i topništvo Tigrova. Obični mali trajekt „Pelješanka” borio se s valovima visokim pet metara, puhalo je strašno jugo pa neprijatelj nije očekivao da će hrvatska vojska doći s otvorenog mora. Složni su danas pripadnici ove brigade da su najteže bitke izvojevali upravo  na južnom bojištu zbog specifičnog terena.  U lipnju 1992. izvedena je Operacija Čagalj (Lipanjske zore) – prva veća napadna operacija hrvatskih snaga na prostoru zapadne Hercegovine u kojoj su oslobođeni Stolac, Mostar i dolina Neretve što je hrvatskim snagama osiguralo sigurnije zaleđe za nastavak oslobađanje juga Hrvatske.
Posebno je zanimljiva priča tada mladog dubrovačkog branitelja Darka Vukušića Vuka, pripadnika Specijalne jedinice policije „Grof“,  kojega će se suvremenici sjetiti kao mladića koji je unatoč svim opasnostima postavio hrvatsku zastavu na repetitor na Srđu i poslao poruku agresoru kako su hrvatski branitelji tu i ne planiraju uzmicati u obrani grada. „Grofovi“ nisu sudjelovali samo u deblokadi Dubrovnika već i u operacijama „Trokut“, „Poskok 1 i 2“, „Maslenica“, „Medački džep“ i u „Oluji“. 
Utvrda Imperijal na Srđu izgrađena je početkom 19. stoljeća u vrijeme Napoleonove vlasti na području nekadašnje Dubrovačke Republike s ciljem zaštite od Rusa i Crnogoraca, a utvrda nije napadana od svoje izgradnje do 1991. godine. U utvrdi su malobrojni hrvatski vojnici odolijevali napadima JNA i rezervista iz Hercegovine i Crne Gore. Ona je bila posljednja crta obrane Dubrovnika u ovoj agresiji. Najteži napad doživjela je 6. prosinca 1991. kada je pretrpjela velika oštećenja. Sveti Nikola je 1991. godine Dubrovčanima donio veličanstvenu pobjedu, a ne užasavajući kraj kako se to činilo tog jutra. Pod udarima granata i snajpera šest „Grofova“ stiglo je u pomoć nekolicini branitelja Imperijala. Tamo je već u studenom jednom bio 21 godinu star policajac Vuk. Koji je na Dan Republike (29. 11. 1991.) postavio hrvatsku zastavu na 64 metra visok repetitor. Ta zastava je njegovim sugrađanima iz Grada pružala nadu i vjeru u pobjedu i činjenicu da nisu sami, da ih hrvatski branitelji čuvaju sa Srđa. Ovoga puta čini još jedan nevjerojatan pothvat i dobrovoljno sa šest svojih sugrađana pod kišom granata i snajpera s pjesmom „Oj, hrvatska mati, nemoj tugovati“ s kamenom na glavi prolazi 400 m uzbrdo pomoći svojim suborcima.
Drugi dan skupa bio je posvećen Boki kotorskoj, „Zaljevu hrvatskih svetaca“. Prva postaja bio je hrvatski Dom kulture „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi kod Tivata. Domaćini su nam bili predsjednik prve političke stranke s hrvatskim nacionalnim predznakom, Hrvatske građanske inicijative, Adrijan Vuksanović i predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Zvonimir Deković. Iz riječi domaćina doznajemo da su Dom sagradili Hrvati prije 101 godinu kao Hrvatsku čitaonicu, a kroz povijest je mijenjao ime, stradao je u potresu 1979. godine i jedini je dom kulture u Crnoj Gori koji nije obnovljen, a danas ih Tivatska općina želi izbaciti iz tog prostora. Uz pratnju lokalnog vodiča posjetili smo katedralu sv. Tripuna (Kotor), crkvu sv. Nikole (Perast) i otok Gospe od Škrpjela, kao i ostale dokaze o dvanaeststoljetnoj prisutnosti Hrvata na tom prostoru. Najveći spomenik Boke kotorske izgrađen u kamenu sa 17 crkava je Perast. Povijest grada obilježilo je pomorstvo na čiju su tradiciju jako ponosni. Ovdje ruski car Petar Veliki šalje svojih 17 boljara na školovanje. A jedan je od Peraštana, Matija Zmajević bio admiral pomorske flote Carske Rusije.  Ovaj prekrasni zaljev dao je brojne ugledne osobe od umjetnika do kapetana i biskupa. Posjet umjetnom otočiću Gospe od Škrpjela, koji je nastao kao zahvala Gospi za ozdravljenje jednoga od braće Martešić koji su na tome mjestu na hridi pronašli Gospinu sliku, kruna je ovog posjeta. Priča o njegovu nastanka još je jedna potvrda da ljudska upornost i zajedništvo stvaraju nemoguće!
Prema onomu što smo čuli i vidjeli bilo je lako uočiti veliki značaj materijalne i nematerijalne kulturne baštine hrvatskog naroda u Crnoj Gori iako danas čine manje od 1 % stanovništva. Pozdravili smo se s našim domaćinima, a koliko ih se dojmio naš posjet najbolje govori činjenica da su o njemu izvijestili na domaćem portalu Radija Dux: http://www.radiodux.me/vijesti/drustvo/znacajan-posjet-hrvatskoj-zajednici-u-boki-kotorskoj
Treći dan skupa slušali smo primjere dobre prakse kolegica iz Vukovara, Slavonskog Broda i Zadra te su nam predstavljene nove knjige o Dubrovniku i Južnom bojištu. Na samome kraju poslušali smo i svjedočanstvo bivšega logoraša, zatočenika crnogorskoga logora „Morinj“ Nikole Obuljena.
Važno je napomenuti kako skup organizira prof. dr. sc. Ante Nazor, utemeljitelj i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata i AZOO. HMDCDR se bavi prikupljanjem, obradom, čuvanjem i objavljivanjem građe vezane za razdoblje između 1989. i 1995. godine te organiziranjem stručnih i znanstvenih predavanja i izložbi s ciljem upoznavanja javnosti s utvrđenim činjenicama vezanim za Domovinski rat. U tom smislu je zadaća svih sudionika skupa bila upoznati se  i promicati istinu o herojima i žrtvama Domovinskog rata te ih sačuvati za budućnost.
Ovakva predavanja jedan su od načina približavanja objektivnoj istini, jer je i priča neposrednih sudionika događaja važan povijesni izvor. Osim toga ovakvim stručnim predavanjima nismo se samo upoznali i podsjetili važnih događaja iz Domovinskoga rata, nego smo njegovim sudionicima izrazili poštovanje koje zaslužuju.
Domovinski rat jedno je od najsjajnijih razdoblja hrvatske vojne povijesti jer je zahvaljujući uspješno izvedenim vojnim operacijama Hrvatska izborila međunarodno priznanje i oslobodila okupirani teritorij.
Tako smo u uskršnjem ozračju koje sa sobom donosi radost, buđenje i početak novog života, a pod okriljem ponosne čuvarice slobode (libertas) zaronili u davnu prošlost bizantske i mletačke Dalmacije, Dubrovačke Republike, a preko Napoleonova Imperijala stigli do povijesnih bitki za hrvatski jug koje su samo bile najava Maslenice, Bljeska i Oluje koje su odredile sudbinu hrvatskog naroda i koje i danas bude ponos, mame osmijeh, ali i suze na oči.  
O važnosti ovog skupa svjedoči i emisija „Veterani mira“ prikazana u subotu 15. travnja 2023. koja je u cijelosti bila posvećena ovoj temi.
I još jedna zanimljivost za kraj. Nemoguće je ne povući paralele Domovinskog rata s ratom koji se upravo odvija u Ukrajini. Mnogi se danas čude kako se bojišnica u Ukrajini proteže na nevjerojatnih 1000 km ne znajući da su hrvatski branitelji, u zemlji koja je deset puta površinom manja, držali bojišnicu dugu 1200 km.

Ljuba Barun Čolak, prof. povijesti