Osnovna škola Vjekoslav Parać Solin

Učenici nižih razreda posjetit će Gradsko kazalište mladih Split i pogledati kazališnu predstavu "Kraljevna na zrnu graška", autora Hansa Christiana Andersena. Redateljica predstave je Nina Kleflin.

Predstava za učenike neputničke smjene (smjena "A") i PŠ Vranjic održat će se s početkom u 9.30 sati, a za učenike putnike (smjena "B") s početkom u 17.00 sati.

Kraljevna na zrnu graška

Hans Christian Andersen / Nina Kleflin

Redatelj: Nina Kleflin

Scenografija i dizajn svjetla: Osman Arslanagić

Kostimografija: Jelena Matas/Sara Lovrić Caparin

Glazba: Tomislav Babić

Igraju:

Kraljevna Annamaria: Katarina Romac

Kraljević: Ivo Perkušić

Dvorska luda: Siniša Novković

Kraljica: Lidija Florijan

Kralj: Vinko Mihanović

Princeza Kunigunda/Princeza Dorotea: Mia Vladović

Princeza Rebecca/Princeza Bianca: Vanda Boban Jurišić

Paž: Bojan Brajčić

Kraljevna na zrnu graška priča je koju je napisao Hans Christian Andersen, poznati pisac za djecu. U njoj jedna djevojka mora dokazati da je prava princeza.
Ali kako? Što čini pravu kraljevnu zaista pravom, dostojnom krune i sretnog života?
U našoj priči to je test: ona mora spavati na velikom krevetu na kojem ima čak dvadeset tvrdih i dvadeset mekanih madraca. Ispod svih tih madraca postavljeno je jedno maleno zrno graška. Ona ga mora osjetiti. Mora ju žuljati i mučiti.
Naravno, pomisliti ćete - to nije moguće! Nitko ne može osjetiti zrno graška ispod tolikih madraca! Upravo je zato veliki Andersen napisao ovu priču: htio nas je poučiti kako ćemo prepoznati pravog čovjeka. Da bismo to znali, moramo se prvo zapitati: kakav je to pravi čovjek? Jesmo li mi pravi ili krivi?
Na kraju priče naša je kraljevna dokazano - prava. Da vidimo što ju je takvom učinilo. Došla je na vrata kraljevske palače jedne kišne noći, kad nije imala krova nad glavom. To sigurno nije bilo lako, zakucati na vrata neke goleme kuće gdje nikoga ne poznajete. Bila je dakle hrabra, ali i samostalna, čim je putovala bez društva i zaštite. Iskreno je priznala da se izgubila. Veselo je ispričala svoje nevolje, bez žaljenja na okolnosti, koje joj, morate priznati, baš i nisu išle na ruku.
Te su joj dobre osobine zaradile prenoćište. Istina, ne baš kraljevsko, nego skromno, u sobi u kojoj spava dvorska luda, ali ipak joj je puno bolje nego vani. Zato je bila zahvalna i vrijedna, pospremila je svoju novu sobu i s pravim je zanimanjem slušala svog novog prijatelja. Nije govorila o sebi, nego je brinula o drugima. To nam dokazuje da ima dobro srce, a ono je najveće bogatstvo svakog čovjeka.
Pa ipak, naša se junakinja jednom, u tijeku priče jako naljutila. Zašto? Otkrila je da ju je kraljica podvrgla testu, da ju je htjela ispitati i provjeriti bez njenog znanja. Zapitajmo se na trenutak: smijemo li se ljutiti zbog takvih stvari? Svakako, to nije bilo fer od kraljice, da svoju mladu gošću namami u sobu s velikim krevetom samo zato da bi ju podvrgla nekom besmislenom testu. No, kako smo vidjeli na kraju, Ana se nije trebala ljutiti. Test je svakako položila, iako nije ni znala da ga polaže. Anu je naljutila neiskrenost drugih, nju su naljutile skrivene namjere i nepoštena igra. Ali, ona je ionako imala zaštitu koja je uvijek bila uz nju. Anu je štitilo njeno poštenje i iskrenost.
Loše je spavala na visokom krevetu, ali ne zato jer ju je žuljalo maleno zrno graška. Nju je žuljala neobična situacija, osjećaj da nešto nije u redu, da se oko nje zatvara neka klopka. Slušala je svoje srce. Srce koje se zaljubilo u kraljevića i koje mu je željelo ugoditi. I opet nije mislila na sebe. Mislila je na svoju novu ljubav, bila je puna briga o životu koji ju čeka. Nadala se da će, ako izdrži tu glupu i neugodnu situaciju, nastupiti neki puno bolji i ugodniji trenuci. Bila je  spremna žrtvovati se, nije bila nestrpljiva. Bila je spremna čekati, a svi znamo koliko je to teško!
Zato je Ana položila test. Dokazala je da je istinska i prava princeza, iako možda uopće nije bila princeza. Bila je samo dobar i iskren čovjek, onaj pravi. Zato je dobila nagradu -  veliku ljubav i bračnu sreću. Ona ju je svojom dušom zaslužila.
Sad, kad smo razumjeli da nam je naš pisac Andersen napisao priču o tome kako biti pravi čovjek, preostaje još da se upitamo kako to mi možemo biti.
Znam da sada mislite: lako je biti prava princeza u bajci, kad se sve događa u kraljevskom dvorcu, kad jašeš konja i boriš se mačem. Ali nije tako! Velika bitka za to da postanemo pravi ljudi vodi se svaki dan. Kod kuće, u školi, s roditeljima i prijateljima.
Tko ne misli na sebe nego pomaže drugima, tko je pošten, iskren i dobar - i u današnje vrijeme postaje pravi princ ili princeza. I drugi ljudi bez problema prepoznaju da je riječ o pravom kraljeviću ili kraljevni. Takav dječak ili djevojčica ima poseban sjaj i milinu, a iznad glave im sjaji velika nevidljiva kruna.

Izvor: http://www.gkm.hr/kraljevna_na_zrnu_graska.html