preskoči na sadržaj

Srednja škola Mate Balote Poreč

Login

  Non scholae, sed vitae discimus.

« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Moj put u Japan
Autor: Krešimir Bronić, 27. 1. 2012.

 

Pod pokroviteljstvom međunarodne humanitarne udruge Lions, kao članu njihovog podmlatka Leo kluba, omogućeno mi je da idem s bratom na razmjenu mladih u Japan. Za mlade članove se diljem svijeta organiziraju mnogobrojni kampovi s ciljem upoznavanja i međusobne suradnje. Običaj je da mladi borave u host obiteljima i u kampu družeći se s mladima iz raznih država.


 

        Pod pokroviteljstvom međunarodne humanitarne udruge Lions, kao članu njihovog podmlatka Leo kluba, omogućeno mi je da idem s bratom na razmjenu mladih u Japan. Za mlade članove se diljem svijeta organiziraju mnogobrojni kampovi s ciljem upoznavanja i međusobne suradnje. Običaj je da mladi borave u host obiteljima i u kampu družeći se s mladima iz raznih država.

     Prošle godine moja obitelj je bila domaćin dvjema Japankama i jednom Rumunju. Trudili smo se da im boravak kod nas obogatimo različitim sadržajima. Upoznali smo ih s prirodnim ljepotama i kulturnim znamenitostima te običajima i kulturom našega grada i Istre.

     S velikim oduševljenjem smo brat i ja prihvatili ponudu putovanja u Japan  jer nas ta daleka zemlja privlači zbog svoje ljepote, običaja i kulture. Nakon cjelodnevnog putovanja zrakoplovom od Zagreba preko Amsterdama, u Osaki su nas dočekali domaćini. Ja sam ostala u Osaki, a brat je otputovao u Okajamu.

     Imala sam krasne domaćine, obitelj s dva sina od 16 i 19 godina, te njihove djedove i bake koji žive u blizini. Svakodnevno su se izmjenjivale aktivnosti kojima su mi pružili mogućnost upoznavanja s ljudima, običajima, kulturom, prirodnim ljepotama... Razgledavala sam hramove, parkove prirode,  Akvarijum, zabavne parkove, studio za snimanje filmova, trgovačke centre ... Jela sam njihovu tradicionalnu hranu u raznim restoranima, naravno štapićima i učila kuhati. Priuštili su mi i cijeli obred oblačenja kimona, te proslavu Nove godine u krugu obitelji.

     Jedan dio boravka u Japanu odvijao se u kampu u Kyotu s mladima iz Australije, Malezije, Novog Zelanda, Singapura i Perua. Tu smo se družili, igrali se na snijegu, učili raditi ikebane (cvjetne aražmane) i origame (slaganje raznih oblika od papira).

     Bilo mi je zanimljivo usporediti naš način života s njihovim te družiti se s mladima. Veoma su ljubazni, srdačni i pažljivi domaćini. Žao mi je što nismo mogli više komunicirati jer je njihovo znanje engleskog jezika veoma skromno. 

Zemlja u kojoj izlazi sunce pružila mi je toplo gostoprimstvo i obogatila me rijetkim  iskustvom.

 

Dora Katana-Martić, 3.OG



Priloženi dokumenti:
3.jpg (37.74 KB)
2.jpg (54.76 KB)
1.jpg (117.33 KB)


[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
 
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Moj put u Japan
Autor: Krešimir Bronić, 27. 1. 2012.

 

Pod pokroviteljstvom međunarodne humanitarne udruge Lions, kao članu njihovog podmlatka Leo kluba, omogućeno mi je da idem s bratom na razmjenu mladih u Japan. Za mlade članove se diljem svijeta organiziraju mnogobrojni kampovi s ciljem upoznavanja i međusobne suradnje. Običaj je da mladi borave u host obiteljima i u kampu družeći se s mladima iz raznih država.


 

        Pod pokroviteljstvom međunarodne humanitarne udruge Lions, kao članu njihovog podmlatka Leo kluba, omogućeno mi je da idem s bratom na razmjenu mladih u Japan. Za mlade članove se diljem svijeta organiziraju mnogobrojni kampovi s ciljem upoznavanja i međusobne suradnje. Običaj je da mladi borave u host obiteljima i u kampu družeći se s mladima iz raznih država.

     Prošle godine moja obitelj je bila domaćin dvjema Japankama i jednom Rumunju. Trudili smo se da im boravak kod nas obogatimo različitim sadržajima. Upoznali smo ih s prirodnim ljepotama i kulturnim znamenitostima te običajima i kulturom našega grada i Istre.

     S velikim oduševljenjem smo brat i ja prihvatili ponudu putovanja u Japan  jer nas ta daleka zemlja privlači zbog svoje ljepote, običaja i kulture. Nakon cjelodnevnog putovanja zrakoplovom od Zagreba preko Amsterdama, u Osaki su nas dočekali domaćini. Ja sam ostala u Osaki, a brat je otputovao u Okajamu.

     Imala sam krasne domaćine, obitelj s dva sina od 16 i 19 godina, te njihove djedove i bake koji žive u blizini. Svakodnevno su se izmjenjivale aktivnosti kojima su mi pružili mogućnost upoznavanja s ljudima, običajima, kulturom, prirodnim ljepotama... Razgledavala sam hramove, parkove prirode,  Akvarijum, zabavne parkove, studio za snimanje filmova, trgovačke centre ... Jela sam njihovu tradicionalnu hranu u raznim restoranima, naravno štapićima i učila kuhati. Priuštili su mi i cijeli obred oblačenja kimona, te proslavu Nove godine u krugu obitelji.

     Jedan dio boravka u Japanu odvijao se u kampu u Kyotu s mladima iz Australije, Malezije, Novog Zelanda, Singapura i Perua. Tu smo se družili, igrali se na snijegu, učili raditi ikebane (cvjetne aražmane) i origame (slaganje raznih oblika od papira).

     Bilo mi je zanimljivo usporediti naš način života s njihovim te družiti se s mladima. Veoma su ljubazni, srdačni i pažljivi domaćini. Žao mi je što nismo mogli više komunicirati jer je njihovo znanje engleskog jezika veoma skromno. 

Zemlja u kojoj izlazi sunce pružila mi je toplo gostoprimstvo i obogatila me rijetkim  iskustvom.

 

Dora Katana-Martić, 3.OG



Priloženi dokumenti:
3.jpg (37.74 KB)
2.jpg (54.76 KB)
1.jpg (117.33 KB)


[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
Događanja
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Moj put u Japan
Autor: Krešimir Bronić, 27. 1. 2012.

 

Pod pokroviteljstvom međunarodne humanitarne udruge Lions, kao članu njihovog podmlatka Leo kluba, omogućeno mi je da idem s bratom na razmjenu mladih u Japan. Za mlade članove se diljem svijeta organiziraju mnogobrojni kampovi s ciljem upoznavanja i međusobne suradnje. Običaj je da mladi borave u host obiteljima i u kampu družeći se s mladima iz raznih država.


 

        Pod pokroviteljstvom međunarodne humanitarne udruge Lions, kao članu njihovog podmlatka Leo kluba, omogućeno mi je da idem s bratom na razmjenu mladih u Japan. Za mlade članove se diljem svijeta organiziraju mnogobrojni kampovi s ciljem upoznavanja i međusobne suradnje. Običaj je da mladi borave u host obiteljima i u kampu družeći se s mladima iz raznih država.

     Prošle godine moja obitelj je bila domaćin dvjema Japankama i jednom Rumunju. Trudili smo se da im boravak kod nas obogatimo različitim sadržajima. Upoznali smo ih s prirodnim ljepotama i kulturnim znamenitostima te običajima i kulturom našega grada i Istre.

     S velikim oduševljenjem smo brat i ja prihvatili ponudu putovanja u Japan  jer nas ta daleka zemlja privlači zbog svoje ljepote, običaja i kulture. Nakon cjelodnevnog putovanja zrakoplovom od Zagreba preko Amsterdama, u Osaki su nas dočekali domaćini. Ja sam ostala u Osaki, a brat je otputovao u Okajamu.

     Imala sam krasne domaćine, obitelj s dva sina od 16 i 19 godina, te njihove djedove i bake koji žive u blizini. Svakodnevno su se izmjenjivale aktivnosti kojima su mi pružili mogućnost upoznavanja s ljudima, običajima, kulturom, prirodnim ljepotama... Razgledavala sam hramove, parkove prirode,  Akvarijum, zabavne parkove, studio za snimanje filmova, trgovačke centre ... Jela sam njihovu tradicionalnu hranu u raznim restoranima, naravno štapićima i učila kuhati. Priuštili su mi i cijeli obred oblačenja kimona, te proslavu Nove godine u krugu obitelji.

     Jedan dio boravka u Japanu odvijao se u kampu u Kyotu s mladima iz Australije, Malezije, Novog Zelanda, Singapura i Perua. Tu smo se družili, igrali se na snijegu, učili raditi ikebane (cvjetne aražmane) i origame (slaganje raznih oblika od papira).

     Bilo mi je zanimljivo usporediti naš način života s njihovim te družiti se s mladima. Veoma su ljubazni, srdačni i pažljivi domaćini. Žao mi je što nismo mogli više komunicirati jer je njihovo znanje engleskog jezika veoma skromno. 

Zemlja u kojoj izlazi sunce pružila mi je toplo gostoprimstvo i obogatila me rijetkim  iskustvom.

 

Dora Katana-Martić, 3.OG



Priloženi dokumenti:
3.jpg (37.74 KB)
2.jpg (54.76 KB)
1.jpg (117.33 KB)


[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju