« Ožujak 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
Sve je započelo prije točno deset godina, kada su učenici tadašnjeg drugog razreda jezične gimnazije, zajedno sa svojom profesoricom matematike i razrednicom Đurđicom Bonacom započeli razgovor o tome što oni mogu učiniti kako bi svijet oko sebe učinili boljim mjestom. „Bio je to četvrtak, zadnji sat, sat razrednika“, prisjeća se s osmijehom na licu bivša učenica Srednje škole Mate Balote Poreč, Azra Temimović. Toga se dana rodila ideja o humanitarnoj akciji, koja i danas uspije zasladiti Valentinovo čak i onima koji se osjećaju pomalo tužno i usamljeno. Iz godine u godinu rasla je, razvijala se i, barem na jedan dan, Srednju školu Mate Balote uvijek uspijevala preobraziti u veliko srce koje kuca za dobrobit drugih.
Radi se, naime, o prodaji kolača na dan Valentinova, koje peku učenici i profesori naše škole, a sav prihod od prodaje kolača namijenjen je za humanitarne svrhe. „U početku smo sakupljali i staru odjeću, igračke,…“ otkrila nam je profesorica Bonaca.
Na pitanje zašto se baš prodaja kolača toliko dugo održala, Azra je zaključila: „U razredu smo imali samo četiri dečka, sve ostalo bile su cure, bilo je nekako logično da pečemo kolače, to je istovremeno bilo dovoljno jednostavno i efektno. Svaka od nas kući bi pronašla par jaja, malo brašna, šećera, i slastice su bile spremne za prodaju“.
Valentinovo u znaku slatkih zalogajčića postalo je zaštitni znak naše škole. Kolače peku i donose profesorice koje su na porodiljnom dopustu, učenice koje su odavno maturirale, a ima i onih koji iz raznih razloga ne jedu slatko, ali uvijek doprinesu akciji svojim novčanim prilogom. Nekoliko godina zaredom, sličnu su akciju organizirali i u školi u Višnjanu, a potaknuti dojmovima i pričama profesorice Ive Kranjčić, namjeravaju je pokrenuti i u školi u Kanfanaru. „Bilo bi lijepo da nam se pridruži što više škola“, uglas su se složile profesorica Bonaca i njena bivša učenica.
Ove su godine nositelji akcije bili učenici trećeg i četvrtog razreda opće gimnazije, a prikupljeno je nešto više od dvije tisuće kuna. Dio sredstava namijenjen je, kao i svake godine, potrebitim učenicima naše škole, dok su ostatak odlučili donirati jednoj udruzi za djecu s posebnim potrebama iz Labina.
„Presretna sam što se sve to održalo tako dugo, ova je akcija tako lijepa i posebna, nikada ne bi trebalo prekinuti tradiciju njenoga održavanja“, neprestano je ponavljala Azra. „Ma, ja vjerujem da će to potrajati još dugo, da se neće nikada prekinuti, barem neće dok ja ne odem u mirovinu!“ kroz osmijeh je nadodala profesorica Bonaca.
Nina Čuš, 3.JG
Sve je započelo prije točno deset godina, kada su učenici tadašnjeg drugog razreda jezične gimnazije, zajedno sa svojom profesoricom matematike i razrednicom Đurđicom Bonacom započeli razgovor o tome što oni mogu učiniti kako bi svijet oko sebe učinili boljim mjestom. „Bio je to četvrtak, zadnji sat, sat razrednika“, prisjeća se s osmijehom na licu bivša učenica Srednje škole Mate Balote Poreč, Azra Temimović. Toga se dana rodila ideja o humanitarnoj akciji, koja i danas uspije zasladiti Valentinovo čak i onima koji se osjećaju pomalo tužno i usamljeno. Iz godine u godinu rasla je, razvijala se i, barem na jedan dan, Srednju školu Mate Balote uvijek uspijevala preobraziti u veliko srce koje kuca za dobrobit drugih.
Radi se, naime, o prodaji kolača na dan Valentinova, koje peku učenici i profesori naše škole, a sav prihod od prodaje kolača namijenjen je za humanitarne svrhe. „U početku smo sakupljali i staru odjeću, igračke,…“ otkrila nam je profesorica Bonaca.
Na pitanje zašto se baš prodaja kolača toliko dugo održala, Azra je zaključila: „U razredu smo imali samo četiri dečka, sve ostalo bile su cure, bilo je nekako logično da pečemo kolače, to je istovremeno bilo dovoljno jednostavno i efektno. Svaka od nas kući bi pronašla par jaja, malo brašna, šećera, i slastice su bile spremne za prodaju“.
Valentinovo u znaku slatkih zalogajčića postalo je zaštitni znak naše škole. Kolače peku i donose profesorice koje su na porodiljnom dopustu, učenice koje su odavno maturirale, a ima i onih koji iz raznih razloga ne jedu slatko, ali uvijek doprinesu akciji svojim novčanim prilogom. Nekoliko godina zaredom, sličnu su akciju organizirali i u školi u Višnjanu, a potaknuti dojmovima i pričama profesorice Ive Kranjčić, namjeravaju je pokrenuti i u školi u Kanfanaru. „Bilo bi lijepo da nam se pridruži što više škola“, uglas su se složile profesorica Bonaca i njena bivša učenica.
Ove su godine nositelji akcije bili učenici trećeg i četvrtog razreda opće gimnazije, a prikupljeno je nešto više od dvije tisuće kuna. Dio sredstava namijenjen je, kao i svake godine, potrebitim učenicima naše škole, dok su ostatak odlučili donirati jednoj udruzi za djecu s posebnim potrebama iz Labina.
„Presretna sam što se sve to održalo tako dugo, ova je akcija tako lijepa i posebna, nikada ne bi trebalo prekinuti tradiciju njenoga održavanja“, neprestano je ponavljala Azra. „Ma, ja vjerujem da će to potrajati još dugo, da se neće nikada prekinuti, barem neće dok ja ne odem u mirovinu!“ kroz osmijeh je nadodala profesorica Bonaca.
Nina Čuš, 3.JG
Sve je započelo prije točno deset godina, kada su učenici tadašnjeg drugog razreda jezične gimnazije, zajedno sa svojom profesoricom matematike i razrednicom Đurđicom Bonacom započeli razgovor o tome što oni mogu učiniti kako bi svijet oko sebe učinili boljim mjestom. „Bio je to četvrtak, zadnji sat, sat razrednika“, prisjeća se s osmijehom na licu bivša učenica Srednje škole Mate Balote Poreč, Azra Temimović. Toga se dana rodila ideja o humanitarnoj akciji, koja i danas uspije zasladiti Valentinovo čak i onima koji se osjećaju pomalo tužno i usamljeno. Iz godine u godinu rasla je, razvijala se i, barem na jedan dan, Srednju školu Mate Balote uvijek uspijevala preobraziti u veliko srce koje kuca za dobrobit drugih.
Radi se, naime, o prodaji kolača na dan Valentinova, koje peku učenici i profesori naše škole, a sav prihod od prodaje kolača namijenjen je za humanitarne svrhe. „U početku smo sakupljali i staru odjeću, igračke,…“ otkrila nam je profesorica Bonaca.
Na pitanje zašto se baš prodaja kolača toliko dugo održala, Azra je zaključila: „U razredu smo imali samo četiri dečka, sve ostalo bile su cure, bilo je nekako logično da pečemo kolače, to je istovremeno bilo dovoljno jednostavno i efektno. Svaka od nas kući bi pronašla par jaja, malo brašna, šećera, i slastice su bile spremne za prodaju“.
Valentinovo u znaku slatkih zalogajčića postalo je zaštitni znak naše škole. Kolače peku i donose profesorice koje su na porodiljnom dopustu, učenice koje su odavno maturirale, a ima i onih koji iz raznih razloga ne jedu slatko, ali uvijek doprinesu akciji svojim novčanim prilogom. Nekoliko godina zaredom, sličnu su akciju organizirali i u školi u Višnjanu, a potaknuti dojmovima i pričama profesorice Ive Kranjčić, namjeravaju je pokrenuti i u školi u Kanfanaru. „Bilo bi lijepo da nam se pridruži što više škola“, uglas su se složile profesorica Bonaca i njena bivša učenica.
Ove su godine nositelji akcije bili učenici trećeg i četvrtog razreda opće gimnazije, a prikupljeno je nešto više od dvije tisuće kuna. Dio sredstava namijenjen je, kao i svake godine, potrebitim učenicima naše škole, dok su ostatak odlučili donirati jednoj udruzi za djecu s posebnim potrebama iz Labina.
„Presretna sam što se sve to održalo tako dugo, ova je akcija tako lijepa i posebna, nikada ne bi trebalo prekinuti tradiciju njenoga održavanja“, neprestano je ponavljala Azra. „Ma, ja vjerujem da će to potrajati još dugo, da se neće nikada prekinuti, barem neće dok ja ne odem u mirovinu!“ kroz osmijeh je nadodala profesorica Bonaca.
Nina Čuš, 3.JG