Srednja škola Mate Balote Poreč

Zelene površine po kojima koračamo nazivamo jednostavno - travom, ali učenici 1. razreda agrotehničarskog smjera znaju bolje. Učenjem agrobotanike pomnije su upoznali biljke i sada znaju da se one razvrstavaju u porodice, a jedna od njih je i porodica trava (Poaceae).

Trave čine 50% biljnih vrsta livada, pašnjaka i travnjaka, dok ostatak čine biljke iz drugih porodica kao što su glavočike (tratinčica i maslačak), usnače (majčina dušica, kadulja), štitarke (kim) i mnoge druge. Jedna od tema radionice pod nazivom Trava nije trava, koja se održavala i u institutu, bila je prepoznavanje specifičnih osobina pojedinih trava.

Čitavog tjedna odvijale su se radionice za one najmanje, vrtićki uzrast, ali i starije - srednjoškolce. Radionice su bile otvorenog tipa, ne samo za djecu i učenike škole, već i širu zajednicu. Naša škola smještena je uz bujnu vegetaciju: okružena botaničkim vrtom, maslinikom, vinogradom te šumicom Sv. Marka - idealan teren za učenje.

Glavni dio tematske radionice Trava nije trava ipak se održavao u botaničkom vrtu, gdje su se okupili srednjoškolci iz različitih smjerova, ne bi li od svojih mladih agrobotaničkih stručnjaka saznali nešto više o zelenom okruženju. Učenici su tako ispred plastenika, uz mentorstvo profesorice Marković, pokazali kako razmnožiti ružmarin iz reznica. Nadalje, zajedno sa profesoricom Marinom Čanić identificirali su različite vrste trava i drugih biljaka te ih svrstavali u srodne skupine. Upoznali su njihovu hranidbenu vrijednost (kako za ljude, tako i za životinje) te možebitne opasnosti koje se javljaju prilikom krivog prepoznavanja biljnih vrsta. Naposljetku, naučili su da čak niti ona poznata trava, nije trava.

Osim zabave i druženja kroz učenje, cilj radionice bio je prepoznavanje različitosti u sličnostima, odnosno bolje snalaženje u zelenom okruženju, u čemu su, sudeći po pozitivnim reakcijama, svakako uspjeli.

Ivan Čupić

Zelene površine po kojima koračamo nazivamo jednostavno - travom, ali učenici 1. razreda agrotehničarskog smjera znaju bolje. Učenjem agrobotanike pomnije su upoznali biljke i sada znaju da se one razvrstavaju u porodice, a jedna od njih je i porodica trava (Poaceae).

Trave čine 50% biljnih vrsta livada, pašnjaka i travnjaka, dok ostatak čine biljke iz drugih porodica kao što su glavočike (tratinčica i maslačak), usnače (majčina dušica, kadulja), štitarke (kim) i mnoge druge. Jedna od tema radionice pod nazivom Trava nije trava, koja se održavala i u institutu, bila je prepoznavanje specifičnih osobina pojedinih trava.

Čitavog tjedna odvijale su se radionice za one najmanje, vrtićki uzrast, ali i starije - srednjoškolce. Radionice su bile otvorenog tipa, ne samo za djecu i učenike škole, već i širu zajednicu. Naša škola smještena je uz bujnu vegetaciju: okružena botaničkim vrtom, maslinikom, vinogradom te šumicom Sv. Marka - idealan teren za učenje.

Glavni dio tematske radionice Trava nije trava ipak se održavao u botaničkom vrtu, gdje su se okupili srednjoškolci iz različitih smjerova, ne bi li od svojih mladih agrobotaničkih stručnjaka saznali nešto više o zelenom okruženju. Učenici su tako ispred plastenika, uz mentorstvo profesorice Marković, pokazali kako razmnožiti ružmarin iz reznica. Nadalje, zajedno sa profesoricom Marinom Čanić identificirali su različite vrste trava i drugih biljaka te ih svrstavali u srodne skupine. Upoznali su njihovu hranidbenu vrijednost (kako za ljude, tako i za životinje) te možebitne opasnosti koje se javljaju prilikom krivog prepoznavanja biljnih vrsta. Naposljetku, naučili su da čak niti ona poznata trava, nije trava.

Osim zabave i druženja kroz učenje, cilj radionice bio je prepoznavanje različitosti u sličnostima, odnosno bolje snalaženje u zelenom okruženju, u čemu su, sudeći po pozitivnim reakcijama, svakako uspjeli.

Ivan Čupić

Zelene površine po kojima koračamo nazivamo jednostavno - travom, ali učenici 1. razreda agrotehničarskog smjera znaju bolje. Učenjem agrobotanike pomnije su upoznali biljke i sada znaju da se one razvrstavaju u porodice, a jedna od njih je i porodica trava (Poaceae).

Trave čine 50% biljnih vrsta livada, pašnjaka i travnjaka, dok ostatak čine biljke iz drugih porodica kao što su glavočike (tratinčica i maslačak), usnače (majčina dušica, kadulja), štitarke (kim) i mnoge druge. Jedna od tema radionice pod nazivom Trava nije trava, koja se održavala i u institutu, bila je prepoznavanje specifičnih osobina pojedinih trava.

Čitavog tjedna odvijale su se radionice za one najmanje, vrtićki uzrast, ali i starije - srednjoškolce. Radionice su bile otvorenog tipa, ne samo za djecu i učenike škole, već i širu zajednicu. Naša škola smještena je uz bujnu vegetaciju: okružena botaničkim vrtom, maslinikom, vinogradom te šumicom Sv. Marka - idealan teren za učenje.

Glavni dio tematske radionice Trava nije trava ipak se održavao u botaničkom vrtu, gdje su se okupili srednjoškolci iz različitih smjerova, ne bi li od svojih mladih agrobotaničkih stručnjaka saznali nešto više o zelenom okruženju. Učenici su tako ispred plastenika, uz mentorstvo profesorice Marković, pokazali kako razmnožiti ružmarin iz reznica. Nadalje, zajedno sa profesoricom Marinom Čanić identificirali su različite vrste trava i drugih biljaka te ih svrstavali u srodne skupine. Upoznali su njihovu hranidbenu vrijednost (kako za ljude, tako i za životinje) te možebitne opasnosti koje se javljaju prilikom krivog prepoznavanja biljnih vrsta. Naposljetku, naučili su da čak niti ona poznata trava, nije trava.

Osim zabave i druženja kroz učenje, cilj radionice bio je prepoznavanje različitosti u sličnostima, odnosno bolje snalaženje u zelenom okruženju, u čemu su, sudeći po pozitivnim reakcijama, svakako uspjeli.

Ivan Čupić