Srednja škola Mate Balote Poreč

Prošloga tjedna, mladi Francuzi koji pohađaju Srednju školu Lycée François Marty boravili su u Istri, također i Srednjoj školi Mate Balote, a u okviru projekta Erasmus+, osnovanog 2015. godine.

Učenici poljoprivrednog odjela posjetili su u utorak, zajedno s Francuzima, farmu St. Kumparička, ujedno i najpoznatije kulturno-povijesne znamenitosti Pule.  Srijeda je započela predstavljanjem radova na projektu u plenarnoj dvorani naše škole. Srednjoškolci su prezentirali terenske nastave (tzv. field trips) koje su održali prošle godine: Stancija Kumparička, OPG Fabris, agroturizam Ograde, Agroturizam Štefanić te Agrolaguna.

Učenici iz Francuske predstavili su nam zanimljiv film o proizvodnji sira koji su sami napravili. Nakon kratke stanke održane su i dvije kreativne radionice: izrada logotipa projekta pod vodstvom profesorice Ive Kranjčić te radionica Engleskoga jezika uz vodstvo profesorica Marine Peršurić Antonić, Marine Čanić i Mirele Marković.

Učenici materijale svakodnevno razmjenjuju na mrežnoj platformi, a ponešto možete i sami vidjeti klikom na poveznicu: http://tinyurl.com/h684tja.

Dragi čitatelji, ovom prilikom donosimo vam intervju s mladim gostima (Gretel England i Philippe Iglesias) i njihovom profesoricom Véronique Robert; srednjoškolce i mentoricu intervjuirali su učenici općih gimnazija (Lovre Labura, Dunja Kureljak i Mihael Kolomaz). 

Počnimo s tvojim imenom.

Moje je ime Gretel England.

Možeš li mi reći više o svojoj školi i što tamo radite?

Dio sam agrokulturnog programa naše škole, druga sam godina i tamo dosta radimo sa životinjama što uvelike koristimo i u samoj edukaciji.

Vjerujem da ste već upoznati s projektima naše škole, kao i terenskom nastavom koju često organiziramo. Radite li vi na sličnim projektima u vašoj školi i idete li na izlete?

Da, često posjećujemo farme gdje proučavamo različite domaće životinje poput krava, koza i ovaca.

Bilježite li ono što ste vidjeli i stvarate li zatim specifične tematske projekte?

Sve podatke zapisujemo te nakon toga pišemo seminarski rad koji dajemo profesorici, a on se dalje vrednuje.

Kako ti se sviđa dosadašnji boravak ovdje, je li bolje u Hrvatskoj ili Francuskoj?

Jako je lijepo. Mislim da obje zemlje posjeduju jako mnogo zelenila, što je uvijek plus.

Ima li nešto što ti se posebno sviđa?

Posebno mi se sviđa more.

Hvala ti na razgovoru Gretel, kako je tvoje ime?

Moje je ime Philippe Iglesias. Imam 17 godina.

Radiš li iste zadatke kao Gretel?

Mi idemo u istu školu, ali u različite razrede jer sam ja stariji. Također se bavimo agrokulturom, zajedno s našom profesoricom Robert. Naša škola ima vrt koji koristimo u edukativne svrhe. Mi također idemo na farme i radimo projekte koji nam pomažu za maturu tako da ne radimo baš iste stvari kao ona.

Koji razred pohađaš?

Obrazovni sustav je kod nas malo drukčiji nego ovdje pa ne bih znao točno objasniti, najjednostavnije rečeno ostao mi je još jedan razred prije polaganja završnog ispita.

Zašto si se odlučio baš za ovaj program?

Profesori su nam dočarali sličnosti naše pokrajine s Istrom i ubrzo sam uvidio mogućnost novih stjecanja znanja što me privuklo da posjetim Hrvatsku upravo u sklopu ovog zanimljivog projekta.

Znamo da ste koristili Google Drive prije dolaska u našu školu. Što ste točno radili?

Komunicirali smo s kolegama agrotehničarima iz vaše škole i upoznavali se s Hrvatskom i Istrom. Mi smo također predstavili svoju regiju Aveyron. Bilo je to zabavan način upoznavanja vaše zemlje.

Je li se vaša škola razlikuje po mnogočemu od naše?

Zapravo i ne baš, naša škola također ima vrt u kojemu uzgajamo različite kulture i obavljamo praktični dio nastave i malo je manja od vaše, ali ovdje mi se jako sviđa. Grad u kojemu se nalazi naša škola otprilike je pola veličine grada Poreča. Također posjećujemo farme u sklopu nastave i tako učimo na terenu.

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

Videoigre!

Planovi za budućnost?

Želio bih se baviti umjetnošću pa već u vidu imam prigodni studij.

Hvala ti Philippe, za kraj, je li ti se svidio boravak u Hrvatskoj?

Jako mi je drago što sam došao te sam bio jako sretan kad sam vidio more. Sviđa mi se i zavičaj, ali on nije značajno drukčiji od našeg.

Bi li se želio vratiti?

Da, naravno.

Profesorice, možete li se ukratko predstaviti našim čitateljima, otkud dolazite i čime se bavite?

Moje ime je Veronique Robert, dolazim iz Averona u Francuskoj i profesorica sam agronomije i ekonomije.

Došli ste u Hrvatsku povodom našeg zajedničkog projekta „Europe we can“. Recimo da ne znam ništa o tom projektu, možete li mi objasniti o kakvoj se suradnji dvaju zemalja radi?

„Europe we can“ je projekt koji smo realizirali u suradnji sa Srednjom školom Mate Balote Poreč kako bismo svi zajedno bolje razumjeli uzgajanje koza, koje dalje može itekako pomoći agroturizmu u Istri i Averonu. Želimo razviti kvalitetniju ekonomiju i turizam. Odlučili smo raditi na ovom projektu jer mislimo da je dobro iskustvo za naše učenike: upoznati nove ljude i pričati engleski, jer to nije lako, a ovo nam je svima odlična vježba.

Slažem se s vama. Svjedočili ste, vjerujem, problemu populacije istarskih koza, koja srećom raste u posljednjih nekoliko godina. Ima li takvih problema i u Francuskoj?

Ne baš, jer se uzgoj u Francuskoj uvelike razvio. Ima mnogo velikih uzgajivača koji posjeduju otprilike 2-3 tisuće koza, a s obzirom da Francuzi konzumiraju mnogo kozjeg sira to vrlo je isplativo. Doduše, prije nekoliko godina i mi smo imali slične probleme kao istarski uzgajivači.

Kao što ste mogli vidjeti u Istri se, između ostalog, bavimo i proizvodnjom kozjeg sira. Jesu li naši sirevi drukčiji od vaših?

Nisu baš, ali u Francuskoj ima više sireva različitih okusa i tekstura te ima više načina proizvodnje sira.

I nakon svega što ste vidjeli, kakvi su vam dojmovi?

Uživam u dolasku u Istru, ovo mi je već treći put i volim ovu regiju jer je jako tiha. I u Averonu je tiho, a meni je to jako ugodno.

Hvala vam na ugodnom razgovoru i uživajte u daljnjem boravku.

Želimo još mnogo uspjeha francuskim i našim poljoprivrednicima te se nadamo da će osim zajedničkog projekta izniknuti i neka nova prijateljstva.

Lovre Labura (1.OG), Dunja Kureljak (4.OG) i  Mihael Kolomaz (4.OG)

Prošloga tjedna, mladi Francuzi koji pohađaju Srednju školu Lycée François Marty boravili su u Istri, također i Srednjoj školi Mate Balote, a u okviru projekta Erasmus+, osnovanog 2015. godine.

Učenici poljoprivrednog odjela posjetili su u utorak, zajedno s Francuzima, farmu St. Kumparička, ujedno i najpoznatije kulturno-povijesne znamenitosti Pule.  Srijeda je započela predstavljanjem radova na projektu u plenarnoj dvorani naše škole. Srednjoškolci su prezentirali terenske nastave (tzv. field trips) koje su održali prošle godine: Stancija Kumparička, OPG Fabris, agroturizam Ograde, Agroturizam Štefanić te Agrolaguna.

Učenici iz Francuske predstavili su nam zanimljiv film o proizvodnji sira koji su sami napravili. Nakon kratke stanke održane su i dvije kreativne radionice: izrada logotipa projekta pod vodstvom profesorice Ive Kranjčić te radionica Engleskoga jezika uz vodstvo profesorica Marine Peršurić Antonić, Marine Čanić i Mirele Marković.

Učenici materijale svakodnevno razmjenjuju na mrežnoj platformi, a ponešto možete i sami vidjeti klikom na poveznicu: http://tinyurl.com/h684tja.

Dragi čitatelji, ovom prilikom donosimo vam intervju s mladim gostima (Gretel England i Philippe Iglesias) i njihovom profesoricom Véronique Robert; srednjoškolce i mentoricu intervjuirali su učenici općih gimnazija (Lovre Labura, Dunja Kureljak i Mihael Kolomaz). 

Počnimo s tvojim imenom.

Moje je ime Gretel England.

Možeš li mi reći više o svojoj školi i što tamo radite?

Dio sam agrokulturnog programa naše škole, druga sam godina i tamo dosta radimo sa životinjama što uvelike koristimo i u samoj edukaciji.

Vjerujem da ste već upoznati s projektima naše škole, kao i terenskom nastavom koju često organiziramo. Radite li vi na sličnim projektima u vašoj školi i idete li na izlete?

Da, često posjećujemo farme gdje proučavamo različite domaće životinje poput krava, koza i ovaca.

Bilježite li ono što ste vidjeli i stvarate li zatim specifične tematske projekte?

Sve podatke zapisujemo te nakon toga pišemo seminarski rad koji dajemo profesorici, a on se dalje vrednuje.

Kako ti se sviđa dosadašnji boravak ovdje, je li bolje u Hrvatskoj ili Francuskoj?

Jako je lijepo. Mislim da obje zemlje posjeduju jako mnogo zelenila, što je uvijek plus.

Ima li nešto što ti se posebno sviđa?

Posebno mi se sviđa more.

Hvala ti na razgovoru Gretel, kako je tvoje ime?

Moje je ime Philippe Iglesias. Imam 17 godina.

Radiš li iste zadatke kao Gretel?

Mi idemo u istu školu, ali u različite razrede jer sam ja stariji. Također se bavimo agrokulturom, zajedno s našom profesoricom Robert. Naša škola ima vrt koji koristimo u edukativne svrhe. Mi također idemo na farme i radimo projekte koji nam pomažu za maturu tako da ne radimo baš iste stvari kao ona.

Koji razred pohađaš?

Obrazovni sustav je kod nas malo drukčiji nego ovdje pa ne bih znao točno objasniti, najjednostavnije rečeno ostao mi je još jedan razred prije polaganja završnog ispita.

Zašto si se odlučio baš za ovaj program?

Profesori su nam dočarali sličnosti naše pokrajine s Istrom i ubrzo sam uvidio mogućnost novih stjecanja znanja što me privuklo da posjetim Hrvatsku upravo u sklopu ovog zanimljivog projekta.

Znamo da ste koristili Google Drive prije dolaska u našu školu. Što ste točno radili?

Komunicirali smo s kolegama agrotehničarima iz vaše škole i upoznavali se s Hrvatskom i Istrom. Mi smo također predstavili svoju regiju Aveyron. Bilo je to zabavan način upoznavanja vaše zemlje.

Je li se vaša škola razlikuje po mnogočemu od naše?

Zapravo i ne baš, naša škola također ima vrt u kojemu uzgajamo različite kulture i obavljamo praktični dio nastave i malo je manja od vaše, ali ovdje mi se jako sviđa. Grad u kojemu se nalazi naša škola otprilike je pola veličine grada Poreča. Također posjećujemo farme u sklopu nastave i tako učimo na terenu.

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

Videoigre!

Planovi za budućnost?

Želio bih se baviti umjetnošću pa već u vidu imam prigodni studij.

Hvala ti Philippe, za kraj, je li ti se svidio boravak u Hrvatskoj?

Jako mi je drago što sam došao te sam bio jako sretan kad sam vidio more. Sviđa mi se i zavičaj, ali on nije značajno drukčiji od našeg.

Bi li se želio vratiti?

Da, naravno.

Profesorice, možete li se ukratko predstaviti našim čitateljima, otkud dolazite i čime se bavite?

Moje ime je Veronique Robert, dolazim iz Averona u Francuskoj i profesorica sam agronomije i ekonomije.

Došli ste u Hrvatsku povodom našeg zajedničkog projekta „Europe we can“. Recimo da ne znam ništa o tom projektu, možete li mi objasniti o kakvoj se suradnji dvaju zemalja radi?

„Europe we can“ je projekt koji smo realizirali u suradnji sa Srednjom školom Mate Balote Poreč kako bismo svi zajedno bolje razumjeli uzgajanje koza, koje dalje može itekako pomoći agroturizmu u Istri i Averonu. Želimo razviti kvalitetniju ekonomiju i turizam. Odlučili smo raditi na ovom projektu jer mislimo da je dobro iskustvo za naše učenike: upoznati nove ljude i pričati engleski, jer to nije lako, a ovo nam je svima odlična vježba.

Slažem se s vama. Svjedočili ste, vjerujem, problemu populacije istarskih koza, koja srećom raste u posljednjih nekoliko godina. Ima li takvih problema i u Francuskoj?

Ne baš, jer se uzgoj u Francuskoj uvelike razvio. Ima mnogo velikih uzgajivača koji posjeduju otprilike 2-3 tisuće koza, a s obzirom da Francuzi konzumiraju mnogo kozjeg sira to vrlo je isplativo. Doduše, prije nekoliko godina i mi smo imali slične probleme kao istarski uzgajivači.

Kao što ste mogli vidjeti u Istri se, između ostalog, bavimo i proizvodnjom kozjeg sira. Jesu li naši sirevi drukčiji od vaših?

Nisu baš, ali u Francuskoj ima više sireva različitih okusa i tekstura te ima više načina proizvodnje sira.

I nakon svega što ste vidjeli, kakvi su vam dojmovi?

Uživam u dolasku u Istru, ovo mi je već treći put i volim ovu regiju jer je jako tiha. I u Averonu je tiho, a meni je to jako ugodno.

Hvala vam na ugodnom razgovoru i uživajte u daljnjem boravku.

Želimo još mnogo uspjeha francuskim i našim poljoprivrednicima te se nadamo da će osim zajedničkog projekta izniknuti i neka nova prijateljstva.

Lovre Labura (1.OG), Dunja Kureljak (4.OG) i  Mihael Kolomaz (4.OG)

Prošloga tjedna, mladi Francuzi koji pohađaju Srednju školu Lycée François Marty boravili su u Istri, također i Srednjoj školi Mate Balote, a u okviru projekta Erasmus+, osnovanog 2015. godine.

Učenici poljoprivrednog odjela posjetili su u utorak, zajedno s Francuzima, farmu St. Kumparička, ujedno i najpoznatije kulturno-povijesne znamenitosti Pule.  Srijeda je započela predstavljanjem radova na projektu u plenarnoj dvorani naše škole. Srednjoškolci su prezentirali terenske nastave (tzv. field trips) koje su održali prošle godine: Stancija Kumparička, OPG Fabris, agroturizam Ograde, Agroturizam Štefanić te Agrolaguna.

Učenici iz Francuske predstavili su nam zanimljiv film o proizvodnji sira koji su sami napravili. Nakon kratke stanke održane su i dvije kreativne radionice: izrada logotipa projekta pod vodstvom profesorice Ive Kranjčić te radionica Engleskoga jezika uz vodstvo profesorica Marine Peršurić Antonić, Marine Čanić i Mirele Marković.

Učenici materijale svakodnevno razmjenjuju na mrežnoj platformi, a ponešto možete i sami vidjeti klikom na poveznicu: http://tinyurl.com/h684tja.

Dragi čitatelji, ovom prilikom donosimo vam intervju s mladim gostima (Gretel England i Philippe Iglesias) i njihovom profesoricom Véronique Robert; srednjoškolce i mentoricu intervjuirali su učenici općih gimnazija (Lovre Labura, Dunja Kureljak i Mihael Kolomaz). 

Počnimo s tvojim imenom.

Moje je ime Gretel England.

Možeš li mi reći više o svojoj školi i što tamo radite?

Dio sam agrokulturnog programa naše škole, druga sam godina i tamo dosta radimo sa životinjama što uvelike koristimo i u samoj edukaciji.

Vjerujem da ste već upoznati s projektima naše škole, kao i terenskom nastavom koju često organiziramo. Radite li vi na sličnim projektima u vašoj školi i idete li na izlete?

Da, često posjećujemo farme gdje proučavamo različite domaće životinje poput krava, koza i ovaca.

Bilježite li ono što ste vidjeli i stvarate li zatim specifične tematske projekte?

Sve podatke zapisujemo te nakon toga pišemo seminarski rad koji dajemo profesorici, a on se dalje vrednuje.

Kako ti se sviđa dosadašnji boravak ovdje, je li bolje u Hrvatskoj ili Francuskoj?

Jako je lijepo. Mislim da obje zemlje posjeduju jako mnogo zelenila, što je uvijek plus.

Ima li nešto što ti se posebno sviđa?

Posebno mi se sviđa more.

Hvala ti na razgovoru Gretel, kako je tvoje ime?

Moje je ime Philippe Iglesias. Imam 17 godina.

Radiš li iste zadatke kao Gretel?

Mi idemo u istu školu, ali u različite razrede jer sam ja stariji. Također se bavimo agrokulturom, zajedno s našom profesoricom Robert. Naša škola ima vrt koji koristimo u edukativne svrhe. Mi također idemo na farme i radimo projekte koji nam pomažu za maturu tako da ne radimo baš iste stvari kao ona.

Koji razred pohađaš?

Obrazovni sustav je kod nas malo drukčiji nego ovdje pa ne bih znao točno objasniti, najjednostavnije rečeno ostao mi je još jedan razred prije polaganja završnog ispita.

Zašto si se odlučio baš za ovaj program?

Profesori su nam dočarali sličnosti naše pokrajine s Istrom i ubrzo sam uvidio mogućnost novih stjecanja znanja što me privuklo da posjetim Hrvatsku upravo u sklopu ovog zanimljivog projekta.

Znamo da ste koristili Google Drive prije dolaska u našu školu. Što ste točno radili?

Komunicirali smo s kolegama agrotehničarima iz vaše škole i upoznavali se s Hrvatskom i Istrom. Mi smo također predstavili svoju regiju Aveyron. Bilo je to zabavan način upoznavanja vaše zemlje.

Je li se vaša škola razlikuje po mnogočemu od naše?

Zapravo i ne baš, naša škola također ima vrt u kojemu uzgajamo različite kulture i obavljamo praktični dio nastave i malo je manja od vaše, ali ovdje mi se jako sviđa. Grad u kojemu se nalazi naša škola otprilike je pola veličine grada Poreča. Također posjećujemo farme u sklopu nastave i tako učimo na terenu.

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

Videoigre!

Planovi za budućnost?

Želio bih se baviti umjetnošću pa već u vidu imam prigodni studij.

Hvala ti Philippe, za kraj, je li ti se svidio boravak u Hrvatskoj?

Jako mi je drago što sam došao te sam bio jako sretan kad sam vidio more. Sviđa mi se i zavičaj, ali on nije značajno drukčiji od našeg.

Bi li se želio vratiti?

Da, naravno.

Profesorice, možete li se ukratko predstaviti našim čitateljima, otkud dolazite i čime se bavite?

Moje ime je Veronique Robert, dolazim iz Averona u Francuskoj i profesorica sam agronomije i ekonomije.

Došli ste u Hrvatsku povodom našeg zajedničkog projekta „Europe we can“. Recimo da ne znam ništa o tom projektu, možete li mi objasniti o kakvoj se suradnji dvaju zemalja radi?

„Europe we can“ je projekt koji smo realizirali u suradnji sa Srednjom školom Mate Balote Poreč kako bismo svi zajedno bolje razumjeli uzgajanje koza, koje dalje može itekako pomoći agroturizmu u Istri i Averonu. Želimo razviti kvalitetniju ekonomiju i turizam. Odlučili smo raditi na ovom projektu jer mislimo da je dobro iskustvo za naše učenike: upoznati nove ljude i pričati engleski, jer to nije lako, a ovo nam je svima odlična vježba.

Slažem se s vama. Svjedočili ste, vjerujem, problemu populacije istarskih koza, koja srećom raste u posljednjih nekoliko godina. Ima li takvih problema i u Francuskoj?

Ne baš, jer se uzgoj u Francuskoj uvelike razvio. Ima mnogo velikih uzgajivača koji posjeduju otprilike 2-3 tisuće koza, a s obzirom da Francuzi konzumiraju mnogo kozjeg sira to vrlo je isplativo. Doduše, prije nekoliko godina i mi smo imali slične probleme kao istarski uzgajivači.

Kao što ste mogli vidjeti u Istri se, između ostalog, bavimo i proizvodnjom kozjeg sira. Jesu li naši sirevi drukčiji od vaših?

Nisu baš, ali u Francuskoj ima više sireva različitih okusa i tekstura te ima više načina proizvodnje sira.

I nakon svega što ste vidjeli, kakvi su vam dojmovi?

Uživam u dolasku u Istru, ovo mi je već treći put i volim ovu regiju jer je jako tiha. I u Averonu je tiho, a meni je to jako ugodno.

Hvala vam na ugodnom razgovoru i uživajte u daljnjem boravku.

Želimo još mnogo uspjeha francuskim i našim poljoprivrednicima te se nadamo da će osim zajedničkog projekta izniknuti i neka nova prijateljstva.

Lovre Labura (1.OG), Dunja Kureljak (4.OG) i  Mihael Kolomaz (4.OG)