Srednja škola Mate Balote Poreč

Donosimo vam intervju s Antoniom Andrićem, koji nam je odgovorio na nekoliko pitanja prije svečane dodjele DSD diploma srednjoškolcima, u ponedjeljak, 26. rujna.

SŠ: Antonio, reci nam, kako si se pripremao za Međunarodno natjecanje?

A: Prije odlaska u Berlin postigao sam prvo mjesto na državnom natjecanju iz Njemačkog jezika, nakon čega je slijedila i Državna matura. Sve su to bile izvrsne pripreme za ono što me je čekalo na Olimpijadi u Berlinu. Neke dodatne pripreme moram priznati nisam imao, došao sam tamo bez velikih očekivanja, s ciljem da se zabavim, upoznam ljude iz drugih zemalja i ostavim Berlin u lijepom sjećanju. Tako da mi je natjecanje bilo tamo negdje na rubu misli.

SŠ: Od čega se sastojalo natjecanje, koji su segmenti odlučivali o tome da si upravo ti izašao kao pobjednik Olimpijade?

A: Natjecanje u Berlinu se sastojalo od tri dijela, s tim da je prvi dio jedini od mene očekivao samostalan rad, sve ostalo je bila neka vrsta grupnoga rada. Od nekoliko tema mogli smo odabrati jednu koja nam se najviše svidjela, zatim su nam dali čitav dan da se krećemo po Berlinu, istražujemo, ispitujemo i snalazimo se u potrazi za potrebnim informacijama. Sljedećeg dana, prikupljene materijale morali smo formirati na tematskom plakatu.

SŠ: Zvuči istraživački zanimljivo, a za koju si se ti temu odlučio?

A: Ja sam uzeo univerzalnu temu zaštite okoliša. Otišao sam u najveći botanički vrt u Njemačkoj i moram priznati da je to bila idealna lokacija za moje istraživanje, a i otprije me zanimala ta tema iz biologije.

SŠ: Ostatak natjecanja bio je, dakle, timski rad?

A: Da, drugi i treći segment natjecanja bio je rad u grupama po četiri osobe, u kojem je trebalo osmisliti prezentaciju, skeč... Općenito neku vrstu scenske izvedbe čiji je zadatak da bude istovremeno zanimljivo osmišljenja, odnosno u našem slučaju – na temu sporta, pomalo humoristična. Bio sam u grupi s dečkom iz Gruzije te curama iz Švedske i Italije. Jako smo se svidjeli prosudbenoj komisiji, to je bilo očito već tada. Svidio im se naš humor iz kojeg se mogla izvući i pouka.

SŠ: Završni segment natjecanja ste ostali u istim grupama?

A: Da, ovdje je timski rad bio vjerojatno najbitniji element Olimpijade. Dali su nam pet minuta i pratili naše snalaženje, kako u komunikaciji s prijateljima unutar grupe, tako i u korištenju njemačkog vokabulara. Profesionalnom crtaču morali smo davati upute o tome kako nacrtati zadanu temu na list papira, ali pritom je trebalo misliti na upute svakoga člana, ne samo na sebe. Od dva nezaboravna tjedna koja sam proveo u Berlinu, svega tri dana proveo sam u natjecanju, a opet čitavo to vrijeme se činilo kao opušteno druženje s prijateljima iz cijeloga svijeta. Tek su nam na kraju rekli da je naš rad bio praćen od početka. Vjerujem da su na Olimpijadi sudjelovali i vrhunski psiholozi jer se nitko od nas nije osjećao kao da tamo ne pripada, od prvoga dana, iako nam nikada nisu konkretno rekli koje će elemente i kako točno bodovati. Također, imali smo jako mnogo slobodnog vremena, upoznao sam Berlin od A do Z što se kaže. Da ne spominjem slobodne aktivnosti koje su za nas organizirali, od sporta do glazbe, raznih drugih vrsta umjetnosti i slično. Dali su nam prostora da grad, ako to želimo, istražimo i na svoju ruku, kako nam dođe.

SŠ: Svi se pitamo, kakva je nagrada za pobjednika svjetske Olimpijade, možeš li nam otkriti tu tajnu?

A: Prva nagrada je jednomjesečna praksa kod poznatog njemačkog nakladnika 'Klett-Langenscheidt', koju ću moći iskoristiti sljedeće ljeto.

SŠ: Bit će to zasigurno još jedno lijepo i korisno iskustvo za tebe, a što slijedi u skorašnjoj budućnosti, nakon svih ovih srednjoškolskih uspjeha?

A: Upisao sam medicinu, za koju sam se odlučio jer mi se pružila jedinstvena prilika za studiranje u središtu Ruhra, u Essenu. Shvatio sam da bi to bio idealan slijed događaja za mene, unatoč većinom jezičnim uspjesima koji su se zaredali u ovih nekoliko mjeseci. Smatram da su uvjeti za mladoga čovjeka tamo poprilično dobri, osobito kada se uzme u obzir internacionalnost sveučilišta, ljudi iz cijeloga svijeta tamo dolaze.

SŠ: Antonio, koje su šanse da nam se vratiš za nekih 6-10 godina?

A: Ne bih to otpisao ili rekao da je nemoguće, nitko ne zna što će se desiti i kakvo će stanje tada biti u Njemačkoj, odnosno ovdje kod nas, ali ako bude prava prilika, dapače, rado bih radio i u Hrvatskoj!

SŠ:Hvala ti na ovom ugodnom razgovoru i želimo ti sve najbolje u daljnjem obrazovanju i životu!

Donosimo vam intervju s Antoniom Andrićem, koji nam je odgovorio na nekoliko pitanja prije svečane dodjele DSD diploma srednjoškolcima, u ponedjeljak, 26. rujna.

SŠ: Antonio, reci nam, kako si se pripremao za Međunarodno natjecanje?

A: Prije odlaska u Berlin postigao sam prvo mjesto na državnom natjecanju iz Njemačkog jezika, nakon čega je slijedila i Državna matura. Sve su to bile izvrsne pripreme za ono što me je čekalo na Olimpijadi u Berlinu. Neke dodatne pripreme moram priznati nisam imao, došao sam tamo bez velikih očekivanja, s ciljem da se zabavim, upoznam ljude iz drugih zemalja i ostavim Berlin u lijepom sjećanju. Tako da mi je natjecanje bilo tamo negdje na rubu misli.

SŠ: Od čega se sastojalo natjecanje, koji su segmenti odlučivali o tome da si upravo ti izašao kao pobjednik Olimpijade?

A: Natjecanje u Berlinu se sastojalo od tri dijela, s tim da je prvi dio jedini od mene očekivao samostalan rad, sve ostalo je bila neka vrsta grupnoga rada. Od nekoliko tema mogli smo odabrati jednu koja nam se najviše svidjela, zatim su nam dali čitav dan da se krećemo po Berlinu, istražujemo, ispitujemo i snalazimo se u potrazi za potrebnim informacijama. Sljedećeg dana, prikupljene materijale morali smo formirati na tematskom plakatu.

SŠ: Zvuči istraživački zanimljivo, a za koju si se ti temu odlučio?

A: Ja sam uzeo univerzalnu temu zaštite okoliša. Otišao sam u najveći botanički vrt u Njemačkoj i moram priznati da je to bila idealna lokacija za moje istraživanje, a i otprije me zanimala ta tema iz biologije.

SŠ: Ostatak natjecanja bio je, dakle, timski rad?

A: Da, drugi i treći segment natjecanja bio je rad u grupama po četiri osobe, u kojem je trebalo osmisliti prezentaciju, skeč... Općenito neku vrstu scenske izvedbe čiji je zadatak da bude istovremeno zanimljivo osmišljenja, odnosno u našem slučaju – na temu sporta, pomalo humoristična. Bio sam u grupi s dečkom iz Gruzije te curama iz Švedske i Italije. Jako smo se svidjeli prosudbenoj komisiji, to je bilo očito već tada. Svidio im se naš humor iz kojeg se mogla izvući i pouka.

SŠ: Završni segment natjecanja ste ostali u istim grupama?

A: Da, ovdje je timski rad bio vjerojatno najbitniji element Olimpijade. Dali su nam pet minuta i pratili naše snalaženje, kako u komunikaciji s prijateljima unutar grupe, tako i u korištenju njemačkog vokabulara. Profesionalnom crtaču morali smo davati upute o tome kako nacrtati zadanu temu na list papira, ali pritom je trebalo misliti na upute svakoga člana, ne samo na sebe. Od dva nezaboravna tjedna koja sam proveo u Berlinu, svega tri dana proveo sam u natjecanju, a opet čitavo to vrijeme se činilo kao opušteno druženje s prijateljima iz cijeloga svijeta. Tek su nam na kraju rekli da je naš rad bio praćen od početka. Vjerujem da su na Olimpijadi sudjelovali i vrhunski psiholozi jer se nitko od nas nije osjećao kao da tamo ne pripada, od prvoga dana, iako nam nikada nisu konkretno rekli koje će elemente i kako točno bodovati. Također, imali smo jako mnogo slobodnog vremena, upoznao sam Berlin od A do Z što se kaže. Da ne spominjem slobodne aktivnosti koje su za nas organizirali, od sporta do glazbe, raznih drugih vrsta umjetnosti i slično. Dali su nam prostora da grad, ako to želimo, istražimo i na svoju ruku, kako nam dođe.

SŠ: Svi se pitamo, kakva je nagrada za pobjednika svjetske Olimpijade, možeš li nam otkriti tu tajnu?

A: Prva nagrada je jednomjesečna praksa kod poznatog njemačkog nakladnika 'Klett-Langenscheidt', koju ću moći iskoristiti sljedeće ljeto.

SŠ: Bit će to zasigurno još jedno lijepo i korisno iskustvo za tebe, a što slijedi u skorašnjoj budućnosti, nakon svih ovih srednjoškolskih uspjeha?

A: Upisao sam medicinu, za koju sam se odlučio jer mi se pružila jedinstvena prilika za studiranje u središtu Ruhra, u Essenu. Shvatio sam da bi to bio idealan slijed događaja za mene, unatoč većinom jezičnim uspjesima koji su se zaredali u ovih nekoliko mjeseci. Smatram da su uvjeti za mladoga čovjeka tamo poprilično dobri, osobito kada se uzme u obzir internacionalnost sveučilišta, ljudi iz cijeloga svijeta tamo dolaze.

SŠ: Antonio, koje su šanse da nam se vratiš za nekih 6-10 godina?

A: Ne bih to otpisao ili rekao da je nemoguće, nitko ne zna što će se desiti i kakvo će stanje tada biti u Njemačkoj, odnosno ovdje kod nas, ali ako bude prava prilika, dapače, rado bih radio i u Hrvatskoj!

SŠ:Hvala ti na ovom ugodnom razgovoru i želimo ti sve najbolje u daljnjem obrazovanju i životu!

Donosimo vam intervju s Antoniom Andrićem, koji nam je odgovorio na nekoliko pitanja prije svečane dodjele DSD diploma srednjoškolcima, u ponedjeljak, 26. rujna.

SŠ: Antonio, reci nam, kako si se pripremao za Međunarodno natjecanje?

A: Prije odlaska u Berlin postigao sam prvo mjesto na državnom natjecanju iz Njemačkog jezika, nakon čega je slijedila i Državna matura. Sve su to bile izvrsne pripreme za ono što me je čekalo na Olimpijadi u Berlinu. Neke dodatne pripreme moram priznati nisam imao, došao sam tamo bez velikih očekivanja, s ciljem da se zabavim, upoznam ljude iz drugih zemalja i ostavim Berlin u lijepom sjećanju. Tako da mi je natjecanje bilo tamo negdje na rubu misli.

SŠ: Od čega se sastojalo natjecanje, koji su segmenti odlučivali o tome da si upravo ti izašao kao pobjednik Olimpijade?

A: Natjecanje u Berlinu se sastojalo od tri dijela, s tim da je prvi dio jedini od mene očekivao samostalan rad, sve ostalo je bila neka vrsta grupnoga rada. Od nekoliko tema mogli smo odabrati jednu koja nam se najviše svidjela, zatim su nam dali čitav dan da se krećemo po Berlinu, istražujemo, ispitujemo i snalazimo se u potrazi za potrebnim informacijama. Sljedećeg dana, prikupljene materijale morali smo formirati na tematskom plakatu.

SŠ: Zvuči istraživački zanimljivo, a za koju si se ti temu odlučio?

A: Ja sam uzeo univerzalnu temu zaštite okoliša. Otišao sam u najveći botanički vrt u Njemačkoj i moram priznati da je to bila idealna lokacija za moje istraživanje, a i otprije me zanimala ta tema iz biologije.

SŠ: Ostatak natjecanja bio je, dakle, timski rad?

A: Da, drugi i treći segment natjecanja bio je rad u grupama po četiri osobe, u kojem je trebalo osmisliti prezentaciju, skeč... Općenito neku vrstu scenske izvedbe čiji je zadatak da bude istovremeno zanimljivo osmišljenja, odnosno u našem slučaju – na temu sporta, pomalo humoristična. Bio sam u grupi s dečkom iz Gruzije te curama iz Švedske i Italije. Jako smo se svidjeli prosudbenoj komisiji, to je bilo očito već tada. Svidio im se naš humor iz kojeg se mogla izvući i pouka.

SŠ: Završni segment natjecanja ste ostali u istim grupama?

A: Da, ovdje je timski rad bio vjerojatno najbitniji element Olimpijade. Dali su nam pet minuta i pratili naše snalaženje, kako u komunikaciji s prijateljima unutar grupe, tako i u korištenju njemačkog vokabulara. Profesionalnom crtaču morali smo davati upute o tome kako nacrtati zadanu temu na list papira, ali pritom je trebalo misliti na upute svakoga člana, ne samo na sebe. Od dva nezaboravna tjedna koja sam proveo u Berlinu, svega tri dana proveo sam u natjecanju, a opet čitavo to vrijeme se činilo kao opušteno druženje s prijateljima iz cijeloga svijeta. Tek su nam na kraju rekli da je naš rad bio praćen od početka. Vjerujem da su na Olimpijadi sudjelovali i vrhunski psiholozi jer se nitko od nas nije osjećao kao da tamo ne pripada, od prvoga dana, iako nam nikada nisu konkretno rekli koje će elemente i kako točno bodovati. Također, imali smo jako mnogo slobodnog vremena, upoznao sam Berlin od A do Z što se kaže. Da ne spominjem slobodne aktivnosti koje su za nas organizirali, od sporta do glazbe, raznih drugih vrsta umjetnosti i slično. Dali su nam prostora da grad, ako to želimo, istražimo i na svoju ruku, kako nam dođe.

SŠ: Svi se pitamo, kakva je nagrada za pobjednika svjetske Olimpijade, možeš li nam otkriti tu tajnu?

A: Prva nagrada je jednomjesečna praksa kod poznatog njemačkog nakladnika 'Klett-Langenscheidt', koju ću moći iskoristiti sljedeće ljeto.

SŠ: Bit će to zasigurno još jedno lijepo i korisno iskustvo za tebe, a što slijedi u skorašnjoj budućnosti, nakon svih ovih srednjoškolskih uspjeha?

A: Upisao sam medicinu, za koju sam se odlučio jer mi se pružila jedinstvena prilika za studiranje u središtu Ruhra, u Essenu. Shvatio sam da bi to bio idealan slijed događaja za mene, unatoč većinom jezičnim uspjesima koji su se zaredali u ovih nekoliko mjeseci. Smatram da su uvjeti za mladoga čovjeka tamo poprilično dobri, osobito kada se uzme u obzir internacionalnost sveučilišta, ljudi iz cijeloga svijeta tamo dolaze.

SŠ: Antonio, koje su šanse da nam se vratiš za nekih 6-10 godina?

A: Ne bih to otpisao ili rekao da je nemoguće, nitko ne zna što će se desiti i kakvo će stanje tada biti u Njemačkoj, odnosno ovdje kod nas, ali ako bude prava prilika, dapače, rado bih radio i u Hrvatskoj!

SŠ:Hvala ti na ovom ugodnom razgovoru i želimo ti sve najbolje u daljnjem obrazovanju i životu!