Srednja škola Mate Balote Poreč

Koliko puta smo prolazili pored Boljuna,  a da se nismo odvažili na posjet tom malom Istarskom gradiću? Boljun se nalazi u središnjoj Istri, na 253 metra nadmorske visine, s populacijom od 70-ak stanovnika. Krasi ga očuvani srednjovjekovni kaštel, sa širokim pogledom na plodnu dolinu Boljunčice i planinski masiv Učke.

Ovo prapovijesno  mjesto bilo je naseljeno još u rimsko doba. Taj položaj je Rimljanima čuvao cestu koja je od Fianone (Plomina) preko Učke vodila na Tarsaticu (Trsat) i kasnije, u srednjem vijeku - utvrde koja je čuvala granice Pazinske knežije.  Mjesto Boljun je do sedamnaestog stoljeća imalo svoje zakone i suce, bilo je jedno od glagoljaških središta.

Terenska nastava iz Govedarstva vodi nas na Boljunsko polje gdje se na omanjem brijegu uzdiže Boljun.  Boljunsko polje odiše svježim i čistim zrakom te predivnom prirodom u podnožju Učke,  gdje idemo u posjet novoj svježoj generaciji obitelji Buretić, koja se bavi uzgojem krava za mlijeko. 

Trenutno imaju oko 100 grla. Obitelj Buretić krave uzgaja već 40 godina, a sadašnji vlasnik, Josip Buretić, naslijedio je to od svojih roditelja. Dočekala nas je prekrasna mlada žena, koja nam je ponosno  ispričala o radu na svojoj obiteljskoj farmi. Imaju se čime i ponositi. Dok su prognoze za uzgoj goveda u Hrvatskoj crne, ova mala farma se može mjeriti s tehnologijom uzgoja bilo koje uspješne europske farme.

Lokacija farme je dobro osmišljena. Smještena je na brdu, kaskadno izgrađeni poluotvoreni objekti, gdje samo brdo služi kao prirodni štit od jakih vjetrova  i poplava.  Blaga mediteranska klima omogućuje poluintenzivan, poluotvoreni uzgoj, što znači da krave dio dana provedu na otvorenom, na ispaši, što im omogućava dobro zdravlje, a zdrave životinje, zna se, daju zdrave proizvode.

Kako funkcionira uzgoj krava na OPG-u Buretić? Radni dan počinje u šest u jutro kada treba počistiti oko krava, nahraniti ih i pomusti. Hranidba koncentratima, odnosno dodacima je kompjuterizirana. To znači da svaka krava oko vrata ima token (čip) i dobije onoliko hrane koliko joj je potrebno. Krave se muzu u izmuzištu gdje se i dalje  sve prati računalno, od količine do kvalitete mlijeka. Nakon što završi posao oko krava treba sve očistiti i oprati te se baciti na preradu mlijeka. Mlijeko sami prerađuju doma te od njega proizvode sir, vrhnje,  skutu,  sirutku i maslac. Svoje proizvode prodaju na kućnom pragu te na tržnici u Opatiji. Osim krava za mlijeko, imaju junce, telce i jednog bika koji služi za oplodnju. Bika drže do njegove 3. godine da ne bi došlo do incesta, a i kako su nam rekli prve godine vlasnik je gospodar, druge godine gospodar su i bik i vlasnik, a treće godine bik postaje gospodar.  Zna se što mu se piše. Na kraju posjeta degustirali smo njihove proizvode,  tvrdi sir, skutu, sirutku i vrhnje i uz osvježavajuće napitke i kavu popričali u miru. Okusi mliječnih proizvoda  bili su odlični, čak i sirutka koja je većini strana.

Ostavili su snažan dojam na nas, od čistoće farme do predanosti i ljubavi prema poslu. Uz sir ide jedna prapovijesna priča, a nama vrijedan turistički boljunski suvenir. Istražili smo njegovu duboku prošlost, uvjerili se u ljepote toga kraja i mogućnosti koje pruža  istarskom turizmu i stavit ćemo ga na popis „things to do“ za ubuduće. Preporučujemo vam da i sami istražite i doživite njegovu vrijednost.

prof. Marina Čanić i učenici 3.agro, Emilija Maurović i Ajdin Dervišević,

Koliko puta smo prolazili pored Boljuna,  a da se nismo odvažili na posjet tom malom Istarskom gradiću? Boljun se nalazi u središnjoj Istri, na 253 metra nadmorske visine, s populacijom od 70-ak stanovnika. Krasi ga očuvani srednjovjekovni kaštel, sa širokim pogledom na plodnu dolinu Boljunčice i planinski masiv Učke.

Ovo prapovijesno  mjesto bilo je naseljeno još u rimsko doba. Taj položaj je Rimljanima čuvao cestu koja je od Fianone (Plomina) preko Učke vodila na Tarsaticu (Trsat) i kasnije, u srednjem vijeku - utvrde koja je čuvala granice Pazinske knežije.  Mjesto Boljun je do sedamnaestog stoljeća imalo svoje zakone i suce, bilo je jedno od glagoljaških središta.

Terenska nastava iz Govedarstva vodi nas na Boljunsko polje gdje se na omanjem brijegu uzdiže Boljun.  Boljunsko polje odiše svježim i čistim zrakom te predivnom prirodom u podnožju Učke,  gdje idemo u posjet novoj svježoj generaciji obitelji Buretić, koja se bavi uzgojem krava za mlijeko. 

Trenutno imaju oko 100 grla. Obitelj Buretić krave uzgaja već 40 godina, a sadašnji vlasnik, Josip Buretić, naslijedio je to od svojih roditelja. Dočekala nas je prekrasna mlada žena, koja nam je ponosno  ispričala o radu na svojoj obiteljskoj farmi. Imaju se čime i ponositi. Dok su prognoze za uzgoj goveda u Hrvatskoj crne, ova mala farma se može mjeriti s tehnologijom uzgoja bilo koje uspješne europske farme.

Lokacija farme je dobro osmišljena. Smještena je na brdu, kaskadno izgrađeni poluotvoreni objekti, gdje samo brdo služi kao prirodni štit od jakih vjetrova  i poplava.  Blaga mediteranska klima omogućuje poluintenzivan, poluotvoreni uzgoj, što znači da krave dio dana provedu na otvorenom, na ispaši, što im omogućava dobro zdravlje, a zdrave životinje, zna se, daju zdrave proizvode.

Kako funkcionira uzgoj krava na OPG-u Buretić? Radni dan počinje u šest u jutro kada treba počistiti oko krava, nahraniti ih i pomusti. Hranidba koncentratima, odnosno dodacima je kompjuterizirana. To znači da svaka krava oko vrata ima token (čip) i dobije onoliko hrane koliko joj je potrebno. Krave se muzu u izmuzištu gdje se i dalje  sve prati računalno, od količine do kvalitete mlijeka. Nakon što završi posao oko krava treba sve očistiti i oprati te se baciti na preradu mlijeka. Mlijeko sami prerađuju doma te od njega proizvode sir, vrhnje,  skutu,  sirutku i maslac. Svoje proizvode prodaju na kućnom pragu te na tržnici u Opatiji. Osim krava za mlijeko, imaju junce, telce i jednog bika koji služi za oplodnju. Bika drže do njegove 3. godine da ne bi došlo do incesta, a i kako su nam rekli prve godine vlasnik je gospodar, druge godine gospodar su i bik i vlasnik, a treće godine bik postaje gospodar.  Zna se što mu se piše. Na kraju posjeta degustirali smo njihove proizvode,  tvrdi sir, skutu, sirutku i vrhnje i uz osvježavajuće napitke i kavu popričali u miru. Okusi mliječnih proizvoda  bili su odlični, čak i sirutka koja je većini strana.

Ostavili su snažan dojam na nas, od čistoće farme do predanosti i ljubavi prema poslu. Uz sir ide jedna prapovijesna priča, a nama vrijedan turistički boljunski suvenir. Istražili smo njegovu duboku prošlost, uvjerili se u ljepote toga kraja i mogućnosti koje pruža  istarskom turizmu i stavit ćemo ga na popis „things to do“ za ubuduće. Preporučujemo vam da i sami istražite i doživite njegovu vrijednost.

prof. Marina Čanić i učenici 3.agro, Emilija Maurović i Ajdin Dervišević,

Koliko puta smo prolazili pored Boljuna,  a da se nismo odvažili na posjet tom malom Istarskom gradiću? Boljun se nalazi u središnjoj Istri, na 253 metra nadmorske visine, s populacijom od 70-ak stanovnika. Krasi ga očuvani srednjovjekovni kaštel, sa širokim pogledom na plodnu dolinu Boljunčice i planinski masiv Učke.

Ovo prapovijesno  mjesto bilo je naseljeno još u rimsko doba. Taj položaj je Rimljanima čuvao cestu koja je od Fianone (Plomina) preko Učke vodila na Tarsaticu (Trsat) i kasnije, u srednjem vijeku - utvrde koja je čuvala granice Pazinske knežije.  Mjesto Boljun je do sedamnaestog stoljeća imalo svoje zakone i suce, bilo je jedno od glagoljaških središta.

Terenska nastava iz Govedarstva vodi nas na Boljunsko polje gdje se na omanjem brijegu uzdiže Boljun.  Boljunsko polje odiše svježim i čistim zrakom te predivnom prirodom u podnožju Učke,  gdje idemo u posjet novoj svježoj generaciji obitelji Buretić, koja se bavi uzgojem krava za mlijeko. 

Trenutno imaju oko 100 grla. Obitelj Buretić krave uzgaja već 40 godina, a sadašnji vlasnik, Josip Buretić, naslijedio je to od svojih roditelja. Dočekala nas je prekrasna mlada žena, koja nam je ponosno  ispričala o radu na svojoj obiteljskoj farmi. Imaju se čime i ponositi. Dok su prognoze za uzgoj goveda u Hrvatskoj crne, ova mala farma se može mjeriti s tehnologijom uzgoja bilo koje uspješne europske farme.

Lokacija farme je dobro osmišljena. Smještena je na brdu, kaskadno izgrađeni poluotvoreni objekti, gdje samo brdo služi kao prirodni štit od jakih vjetrova  i poplava.  Blaga mediteranska klima omogućuje poluintenzivan, poluotvoreni uzgoj, što znači da krave dio dana provedu na otvorenom, na ispaši, što im omogućava dobro zdravlje, a zdrave životinje, zna se, daju zdrave proizvode.

Kako funkcionira uzgoj krava na OPG-u Buretić? Radni dan počinje u šest u jutro kada treba počistiti oko krava, nahraniti ih i pomusti. Hranidba koncentratima, odnosno dodacima je kompjuterizirana. To znači da svaka krava oko vrata ima token (čip) i dobije onoliko hrane koliko joj je potrebno. Krave se muzu u izmuzištu gdje se i dalje  sve prati računalno, od količine do kvalitete mlijeka. Nakon što završi posao oko krava treba sve očistiti i oprati te se baciti na preradu mlijeka. Mlijeko sami prerađuju doma te od njega proizvode sir, vrhnje,  skutu,  sirutku i maslac. Svoje proizvode prodaju na kućnom pragu te na tržnici u Opatiji. Osim krava za mlijeko, imaju junce, telce i jednog bika koji služi za oplodnju. Bika drže do njegove 3. godine da ne bi došlo do incesta, a i kako su nam rekli prve godine vlasnik je gospodar, druge godine gospodar su i bik i vlasnik, a treće godine bik postaje gospodar.  Zna se što mu se piše. Na kraju posjeta degustirali smo njihove proizvode,  tvrdi sir, skutu, sirutku i vrhnje i uz osvježavajuće napitke i kavu popričali u miru. Okusi mliječnih proizvoda  bili su odlični, čak i sirutka koja je većini strana.

Ostavili su snažan dojam na nas, od čistoće farme do predanosti i ljubavi prema poslu. Uz sir ide jedna prapovijesna priča, a nama vrijedan turistički boljunski suvenir. Istražili smo njegovu duboku prošlost, uvjerili se u ljepote toga kraja i mogućnosti koje pruža  istarskom turizmu i stavit ćemo ga na popis „things to do“ za ubuduće. Preporučujemo vam da i sami istražite i doživite njegovu vrijednost.

prof. Marina Čanić i učenici 3.agro, Emilija Maurović i Ajdin Dervišević,