Srednja škola Mate Balote Poreč

Srednja škola za mnoge je razdoblje kada ne znamo što želimo biti ili raditi u životu, a nije nas ni briga. To su godine kada se najviše želimo zabavljati. Međutim, vrijeme nas pretekne, nismo se ni stigli uozbiljiti, a već moramo donijeti neke odluke važne za našu budućnost. Dobra stara Shakespeareova dilema - biti ili ne biti, nastaviti školovanje ili se brže-bolje zaposliti.

Učenici agrotehničari imaju sreću što veliki dio nastave odrade izvan učionice kroz vježbe i terensku nastavu. Takav način učenja pruža im mogućnost da budu vani na otvorenom, u prirodi, što je prirodno za sva živa bića. 

Odlazak na terenske nastave omogućuje im da uče kroz stvarne primjere, u stvarnom životu, kroz stvarne ljude i njihove životne priče. Posjećuju mjesta u svojoj okolini za koja još ne znaju da postoje te upoznaju ljude koji rade poslove koje inače ne bi ni pomislili sami raditi.

Od mnogih zanimljivih terenskih nastava izdvojit ćemo jednu, učenika drugog razreda agrotehničara, na kojoj smo posjetili dvije obitelji koje uzgajaju ovce na sasvim različitim lokacijama, na različite načine i iz sasvim drugačijih razloga.

Pretoplo svibanjsko jutro, na selu, u mjestu Dolinji Jakići, tamo nas čeka vlasnik Vlado Matošević na svom imanju, pored objekta gdje drži jedno manje stadi pasmine ovaca pod nazivom  Wurttemberg ili njemački domaći merino. Čovjek u mirovini koji i dalje želi raditi, nastavlja tradicijski posao i hobi, uzgoj ovaca. Čini se da je to jedan ugodan i lijep, „low stress“ posao, od kojeg se čovjek osjeća koristan, a ima i, naravno, financijske koristi. Gospodin Vlado oduvijek živi na selu i pretpostavljamo da to ne bi mijenjao. Njegova uža obitelj i ovce ispunjavaju njegov život i čine ga sretnim. Lijepo su nas ugostili i ispričali nam sve što nas je zanimalo: od držanja ovaca, hranidbe i razmnožavanja do prodaje s kućnog praga. Ostali bi još malo i uživali pa možda malo i pomogli u radu s ovcama, ali čekaju nas uzgajivači ovaca kod Brtonigle.

Prekrasan krajobraz, brda i doline, stižemo do uskog bijelog puta i nakon par kilometara dolazimo do mjesta Grobica. Ispred obiteljske kuće i sirane dočekala nas je Gospođa Ivona Radošević i njezin kućni ljubimac pas, pasmine Newfoundland. Iako mirnog temperamenta, malo smo se povukli i pokazali poštovanje, jer je ovo izuzetno veliki pas.

Gospođa Ivona ispričala nam je cijelu priču od ovaca do sira, a kada se pridružio  i Gospodin Branko Radošević priču smo upotpunili. Dvoje visoko obrazovanih ljudi, nezadovoljni životom i radom u gradu Umagu, uzgoj ovaca su počeli sasvim slučajno prije 25 godine. Bili su među prvima koji su registrirali siranu u Istri i od tada je posao čini se samo cvjetao. Svakako da je bilo uspona i padova, ali gledajući ih sada, njihov stil života, uz posao koji vole, svatko bi im zavidio. Počastili su nas ovčjim sirom i prirodnim sokom od bazge ali i neizmjerno vrijednom životnom pričom.

Terenske nastave su idealne za učenje jer učimo na stvarnim primjerima, u stvarnom životu, kroz stvarne ljude i njihove živote, često okruženi prekrasnim prirodnim ambijentom. Ono što je najvažnije, otvaraju nam vidike i daju nam ideje za budućnost. Možda smo stvoreni za slične pothvate i načine života ljudi koje posjetimo, a možda smo i donijeli odluku da to nije za nas, pa ćemo nastaviti sa školovanjem dok ne naiđemo na ono čime se želimo baviti. Dobre životne izbore možemo donijeti samo onda kada imamo mnogo spoznaja, a stvaran život je najbolja škola.

M,Č.

Srednja škola za mnoge je razdoblje kada ne znamo što želimo biti ili raditi u životu, a nije nas ni briga. To su godine kada se najviše želimo zabavljati. Međutim, vrijeme nas pretekne, nismo se ni stigli uozbiljiti, a već moramo donijeti neke odluke važne za našu budućnost. Dobra stara Shakespeareova dilema - biti ili ne biti, nastaviti školovanje ili se brže-bolje zaposliti.

Učenici agrotehničari imaju sreću što veliki dio nastave odrade izvan učionice kroz vježbe i terensku nastavu. Takav način učenja pruža im mogućnost da budu vani na otvorenom, u prirodi, što je prirodno za sva živa bića. 

Odlazak na terenske nastave omogućuje im da uče kroz stvarne primjere, u stvarnom životu, kroz stvarne ljude i njihove životne priče. Posjećuju mjesta u svojoj okolini za koja još ne znaju da postoje te upoznaju ljude koji rade poslove koje inače ne bi ni pomislili sami raditi.

Od mnogih zanimljivih terenskih nastava izdvojit ćemo jednu, učenika drugog razreda agrotehničara, na kojoj smo posjetili dvije obitelji koje uzgajaju ovce na sasvim različitim lokacijama, na različite načine i iz sasvim drugačijih razloga.

Pretoplo svibanjsko jutro, na selu, u mjestu Dolinji Jakići, tamo nas čeka vlasnik Vlado Matošević na svom imanju, pored objekta gdje drži jedno manje stadi pasmine ovaca pod nazivom  Wurttemberg ili njemački domaći merino. Čovjek u mirovini koji i dalje želi raditi, nastavlja tradicijski posao i hobi, uzgoj ovaca. Čini se da je to jedan ugodan i lijep, „low stress“ posao, od kojeg se čovjek osjeća koristan, a ima i, naravno, financijske koristi. Gospodin Vlado oduvijek živi na selu i pretpostavljamo da to ne bi mijenjao. Njegova uža obitelj i ovce ispunjavaju njegov život i čine ga sretnim. Lijepo su nas ugostili i ispričali nam sve što nas je zanimalo: od držanja ovaca, hranidbe i razmnožavanja do prodaje s kućnog praga. Ostali bi još malo i uživali pa možda malo i pomogli u radu s ovcama, ali čekaju nas uzgajivači ovaca kod Brtonigle.

Prekrasan krajobraz, brda i doline, stižemo do uskog bijelog puta i nakon par kilometara dolazimo do mjesta Grobica. Ispred obiteljske kuće i sirane dočekala nas je Gospođa Ivona Radošević i njezin kućni ljubimac pas, pasmine Newfoundland. Iako mirnog temperamenta, malo smo se povukli i pokazali poštovanje, jer je ovo izuzetno veliki pas.

Gospođa Ivona ispričala nam je cijelu priču od ovaca do sira, a kada se pridružio  i Gospodin Branko Radošević priču smo upotpunili. Dvoje visoko obrazovanih ljudi, nezadovoljni životom i radom u gradu Umagu, uzgoj ovaca su počeli sasvim slučajno prije 25 godine. Bili su među prvima koji su registrirali siranu u Istri i od tada je posao čini se samo cvjetao. Svakako da je bilo uspona i padova, ali gledajući ih sada, njihov stil života, uz posao koji vole, svatko bi im zavidio. Počastili su nas ovčjim sirom i prirodnim sokom od bazge ali i neizmjerno vrijednom životnom pričom.

Terenske nastave su idealne za učenje jer učimo na stvarnim primjerima, u stvarnom životu, kroz stvarne ljude i njihove živote, često okruženi prekrasnim prirodnim ambijentom. Ono što je najvažnije, otvaraju nam vidike i daju nam ideje za budućnost. Možda smo stvoreni za slične pothvate i načine života ljudi koje posjetimo, a možda smo i donijeli odluku da to nije za nas, pa ćemo nastaviti sa školovanjem dok ne naiđemo na ono čime se želimo baviti. Dobre životne izbore možemo donijeti samo onda kada imamo mnogo spoznaja, a stvaran život je najbolja škola.

M,Č.

Srednja škola za mnoge je razdoblje kada ne znamo što želimo biti ili raditi u životu, a nije nas ni briga. To su godine kada se najviše želimo zabavljati. Međutim, vrijeme nas pretekne, nismo se ni stigli uozbiljiti, a već moramo donijeti neke odluke važne za našu budućnost. Dobra stara Shakespeareova dilema - biti ili ne biti, nastaviti školovanje ili se brže-bolje zaposliti.

Učenici agrotehničari imaju sreću što veliki dio nastave odrade izvan učionice kroz vježbe i terensku nastavu. Takav način učenja pruža im mogućnost da budu vani na otvorenom, u prirodi, što je prirodno za sva živa bića. 

Odlazak na terenske nastave omogućuje im da uče kroz stvarne primjere, u stvarnom životu, kroz stvarne ljude i njihove životne priče. Posjećuju mjesta u svojoj okolini za koja još ne znaju da postoje te upoznaju ljude koji rade poslove koje inače ne bi ni pomislili sami raditi.

Od mnogih zanimljivih terenskih nastava izdvojit ćemo jednu, učenika drugog razreda agrotehničara, na kojoj smo posjetili dvije obitelji koje uzgajaju ovce na sasvim različitim lokacijama, na različite načine i iz sasvim drugačijih razloga.

Pretoplo svibanjsko jutro, na selu, u mjestu Dolinji Jakići, tamo nas čeka vlasnik Vlado Matošević na svom imanju, pored objekta gdje drži jedno manje stadi pasmine ovaca pod nazivom  Wurttemberg ili njemački domaći merino. Čovjek u mirovini koji i dalje želi raditi, nastavlja tradicijski posao i hobi, uzgoj ovaca. Čini se da je to jedan ugodan i lijep, „low stress“ posao, od kojeg se čovjek osjeća koristan, a ima i, naravno, financijske koristi. Gospodin Vlado oduvijek živi na selu i pretpostavljamo da to ne bi mijenjao. Njegova uža obitelj i ovce ispunjavaju njegov život i čine ga sretnim. Lijepo su nas ugostili i ispričali nam sve što nas je zanimalo: od držanja ovaca, hranidbe i razmnožavanja do prodaje s kućnog praga. Ostali bi još malo i uživali pa možda malo i pomogli u radu s ovcama, ali čekaju nas uzgajivači ovaca kod Brtonigle.

Prekrasan krajobraz, brda i doline, stižemo do uskog bijelog puta i nakon par kilometara dolazimo do mjesta Grobica. Ispred obiteljske kuće i sirane dočekala nas je Gospođa Ivona Radošević i njezin kućni ljubimac pas, pasmine Newfoundland. Iako mirnog temperamenta, malo smo se povukli i pokazali poštovanje, jer je ovo izuzetno veliki pas.

Gospođa Ivona ispričala nam je cijelu priču od ovaca do sira, a kada se pridružio  i Gospodin Branko Radošević priču smo upotpunili. Dvoje visoko obrazovanih ljudi, nezadovoljni životom i radom u gradu Umagu, uzgoj ovaca su počeli sasvim slučajno prije 25 godine. Bili su među prvima koji su registrirali siranu u Istri i od tada je posao čini se samo cvjetao. Svakako da je bilo uspona i padova, ali gledajući ih sada, njihov stil života, uz posao koji vole, svatko bi im zavidio. Počastili su nas ovčjim sirom i prirodnim sokom od bazge ali i neizmjerno vrijednom životnom pričom.

Terenske nastave su idealne za učenje jer učimo na stvarnim primjerima, u stvarnom životu, kroz stvarne ljude i njihove živote, često okruženi prekrasnim prirodnim ambijentom. Ono što je najvažnije, otvaraju nam vidike i daju nam ideje za budućnost. Možda smo stvoreni za slične pothvate i načine života ljudi koje posjetimo, a možda smo i donijeli odluku da to nije za nas, pa ćemo nastaviti sa školovanjem dok ne naiđemo na ono čime se želimo baviti. Dobre životne izbore možemo donijeti samo onda kada imamo mnogo spoznaja, a stvaran život je najbolja škola.

M,Č.