« Srpanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 |
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
Kada je Car Franjo Josip uveo parlamentarizam 1860. godine, Poreč postaje političko i poljoprivredno središte Istre, sjedište Istarskog sabora. Na prvoj sjednici Sabora 6. travnja 1861. godine grof Coronini poziva zastupnike da se pobrinu za razvoj istarskog sela jer je poljoprivredna proizvodnja zastarjela. Dvije godine kasnije, zastupnici traže da se iz općina prikupe podaci o potrebama u školstvu, jer u mnogim mjestima nema nikakve nastave. Sabor daje pomoć za osnivanje poljoprivrednog društva i raspravlja o potrebi poljoprivrednog prosvjećivanja. Većina zastupnika se slaže da je Istri potrebna barem jedna poljoprivredna škola.
Osnivaju se odbori i traže stručnjaci kako bi se otvorila moderna poljoprivredna škola. Prema odluci Sabora od 5. rujna 1874., u Poreču se osniva Poljoprivredna stanica. Njoj se priključuju pokusna stanica i voćarski objekt – s ciljem da se pri stanici osnuje praktična poljoprivredna škola. Ustanova je dobila naziv "Pokrajinska vinarsko – voćarska stanica" i počela je raditi u travnju 1875. godine. Sastavljen je plan kultura na površini dobra od samo 8 hektara i 7482 četvornih metara; pristupilo se uređenju i dubokoj obradi zemljišta, podignuti su prvi nasadi. Ovako mala površina nije mogla zadovoljiti, pa Uprava ističe pitanje daljnjeg proširenja dobra. Vinogradarske površine služile su za pokusno gajenje odabranih sorti. U prvih sedam godina postojanja, Stanica je proizvodila prosječno godišnje oko 50.000 lozinih korijenaka i oko 5.000 voćnih sadnica. To je bilo rasadište novih visokovrijednih sorti. Stanica ima stalno postavljenu izložbu podrumskih strojeva, alata i ostale podrumske opreme, a za proizvođače organizira savjetovanja. U prizemlju zgrade Sabora uređuje se jedan od najsuvremenijih istarskih podruma. Stanica ima svoju stručnu knjižnicu, a sa svojim vinima sudjeluje na izložbama u Trstu i Coneglianu.
Za prvog privremenog ravnatelja postavljen je Emil von Mayerbach, a za njegovog suradnika Josef Baurer, obojica bivši đaci Voćarsko – vinogradarske škole u Klosterneuburgu. U školskom izvještaju od godine 1881./82., objavljeni su prvi rezultati istraživanja sorti vinove loze.
Godine 1882. Stanica prerasta u Poljoprivrednu školu. U to vrijeme poljoprivredu Istre ugrožava pojava filoksere – pogubna zaraza se širila velikom brzinom i prijetila da uništi sve vinograde.
Pokrajinska uprava otvara poljoprivrednu školu. Ravnatelj Stanice škole bio je Carlo Hugues (1849. – 1934.). Plan nastave i pravilnik "Škole za praktično vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo" izradila je direkcija škole godinu dana ranije. To je trebala biti specijalna vinogradarsko – voćarska škola u trajanju od dvije godine. Praktični dio nastave bio je posebno naglašen: teorijska nastava svodila se samo na dva do tri sata dnevno, a ostalo vrijeme učenici su trebali provoditi na praktičnim radovima pod nadzorom nastavnika. Nastava je počela 8. veljače 1883. godine sa svega četiri učenika, pod upravom Carla Huguesa.
Predmeti na prvoj godini bili su: osnove poljoprivredne klimatologije i općeg ratarstva, elementi geognozije i mineralogije, vinogradarstvo, elementi fizike, a na drugoj godini: specijalno ratarstvo, podrumarstvo, voćarstvo, elementi botanike i fiziologije bilja, elementi kemije. Nastavni plan se mijenja, pa se 1892. uče ovi školski predmeti: kemija, mineralogija, geognozija, fizika, meteorologija, zoologija, botanika, biljna patologija, poljoprivredna entomologija, opće ratarstvo, posebno ratarstvo, opće vinogradarstvo, maslinarstvo, talijanski jezik, elementi aritmetike i geometrije. Učenici imaju tjedno 36 do 45 sati praktičnih vježbi. Predmeti u drugoj godini su: enologija, uljarstvo, posebno ratarstvo, posebno vinogradarstvo, voćarstvo, povrtlarstvo, praktična geometrija, knjigovodstvo, talijanski jezik i praktične vježbe (10 do 24 sata tjedno).
Budući da se filoksera širila brzo, trebalo je hitno utvrditi izbor američkih lozinih podloga pogodnih za pojedina staništa. U tu svrhu posađene su brojne američke loze u Poreču, a pokusni vinogradi na američkim podlogama u Poreču, Pazinu, Piranu, Kopru i drugdje. Do 1893. godine razdijeljeno je 288.591 reznica, te 464.829 ključića i korijenaka američke loze. Idućih godina povećani su matičnjaci s proširenim asortimanom od 24 nove podloge, tako da su pred kraj stoljeća u njima bile zastupljene 64 vrste i hibrida raznih lozinih podloga u Poreču i 32 vrste u Pazinu. Na stanici je osnovan mali rasadnik maslina. Na inicijativu ravnatelja C. Huguesa, Poljoprivredni savjet Pokrajinske uprave organizira svake godine pokazivanje obrezivanja maslina u raznim maslinarskim krajevima Istre.
Na kraju devetnaestog stoljeća Poljoprivredna škola već ima svoj glas i tradiciju. Regeneracija vinograda je u punom jeku. Nastavljen je istraživački rad u vinogradarstvu, vinarstvu i ratarstvu. Na početku dvadesetog stoljeća unapređuje se stočarstvo, pa Poljoprivredna škola i toj grani posvećuje pažnju. Organizira se i društvo za unapređenje trgovine i proizvodnje istarskih vina. Škola je započela sa izdavanjem svog stručnog časopisa "L'istria agricola". Prvi broj lista je izašao 1907. godine.
Nastupa jedan od najznačajnijih trenutaka u povijesti ove institucije – izgradnja velike moderne škole sa popratnim gospodarskim zgradama i velikim vinskim podrumom. Imanje je povećano na 23 hektara. 1907. godine podignuta je suvremena školska zgrada. Novi vinarski podrum ima kapacitet od 6.500 hektolitara. Škola dobiva nova suvremena odjeljenja: ured, učionice, kabinet, laboratorij, knjižnicu, poljoprivredni muzej, meteorološku stanicu, pokusni podrum i đački dom. Vinarski podrum je uređen i opremljen prema najsuvremenijim standardima, a nabavljeni su i novi instrumenti za ispitivanje vina. Škola se zove "Praktična poljoprivredna škola". Bila je skupa, pa su školu pohađali uglavnom sinovi veleposjednika i bogatih seljaka. Primani su učenici od 14 do 17 godina starosti sa završenom osnovnom školom, uz položeni prijemni ispit. Nastava se odvija prema potrebama sezonskih praktičnih radova na školskom dobru, tako da su se ponekad predavanja prekidala više puta u tijeku godine, čak i za više od mjesec dana. Za one učenike koji nisu poznavali talijanski jezik održavani su povremeno tečajevi iz tog jezika. Preseljenjem Pokrajinske uprave i Sabora u Pulu i osnivanjem Poljoprivredne škole u Pazinu, porečka škola više nije jedina istarska poljoprivredna stručno – prosvjetna, istraživačka i savjetodavna ustanova.
Nakon Prvog svjetskog rata nastava je započela tek 1920. godine. Istra pripada Italiji. Sve do 1935. godine nastava je četverogodišnja. U školskoj godini 1935./36. škola je pretvorena u trogodišnju sa nešto sažetijim programom nastave. U usporedbi s drugim poljoprivrednim školama u Italiji, porečka škola je u to vrijeme, kao jedna od najstarijih, isticana zbog svoje opremljenosti. Škola je raspolagala kemijskim laboratorijem koji je dostojan jednog univerziteta. 1937. godine dolazi do reorganizacije škole – osnovane su niža i srednja poljoprivredna škola pod nazivom "Istituto tecnico agrario". Niža je škola trajala tri godine, a srednja četiri godine. Učenici sa završenom nižom školom mogli su nastaviti školovanje u srednjoj, ali s prethodno završenim jednogodišnjim pripremnim tečajem koji je sačinjavao sastavni dio školovanja u ukupnom trajanju od osam godina. U razdoblju od 1920. do 1945. godine škola zanemaruje naučno istraživački rad i suradnju na unapređenju poljoprivrede, što je bila dragocjena tradicija ove ustanove od njenog osnutka. Poljoprivredna škola u Coneglianu, koja je bila istog ranga kao i porečka, proširila je svoj istraživački rad na Istru, preuzevši vinogradarske teme.
Kada je završio Drugi svjetski rat, Istra je pripojena Hrvatskoj, a Poljoprivredna škola postaje hrvatska škola. 4. studenog 1945. svečano je otvorena nova školska godina. Prvi put je osnovan prvi razred s hrvatskim nastavnim jezikom.
Pedesetih godina škola posjeduje: školsko dobro od 249 hektara, modernu staju sa 18 krava i jednu staju sa 20 komada mliječne i radne stoke, 5 traktora, 3 vršalice, samovezačicu, rigolne plugove, kosačicu, sijačicu, sječkalicu i druge poljoprivredne strojeve, pčelinjak sa 25 košnica, 5 hektara povrtnjaka sa staklenicima i klijalištima, školski podrum kapaciteta 65 vagona vina s modernom opremom za preradu i njegu vina, dobro opremljeni agrokemijski i enološki laboratorij, đački laboratorij sa 24 radna mjesta, nastavničku knjižnicu sa 5.000 knjiga, učeničku knjižnicu sa 1.200 knjiga, biološku zbirku učila sa 97 predmeta, fizikalno – geodetsku zbirku učila sa 86 predmeta, vinogradarsku zbirku učila sa 24 predmeta, 150 slika sorti loze i bolesti na vinovoj lozi, vinarsku zbirku učila sa 16 predmeta, ratarsko – strojarsku zbirku učila sa 102 predmeta, stočarsku zbirku sa 48 predmeta. Tu je i sortimentski vinograd i kolekcija od 177 sorti vinove loze, lozin matičnjak i rasadnik, sortimentski voćnjak, školski arboretum.
Šezdesetih godina nastaju razne promjene u školi. Osniva se Viša poljoprivredna škola, ukida Srednja, organizira Niža škola, pa se ponovno vraća Srednja poljoprivredna škola. Viša poljoprivredna škola počela je radom 1. lipnja 1961. godine sa dva odsjeka: vinogradarskim i voćarskim. Pri školi je djelovala još i posebna dvogodišnja Srednja poljoprivredna škola za stipendiste iz Republike Mali s posebnim nastavnim planom i programom.
Prvi nastavni kadar Više poljoprivredne škole bio je izabran od strane Savjeta Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu. U nastavi su sudjelovali profesori i docenti poljoprivrednih fakulteta iz Zagreba, Ljubljane i Sarajeva kao povremeni honorarni nastavnici. Od samog početka ona se bori za svoj opstanak, jer nije bilo riješeno pitanje njenog financiranja. Za tu školu je vladao veliki interes jer je ona bila jedina škola vinogradarsko – voćarskog smjera u Hrvatskoj.
Nakon ukidanja Više poljoprivredne škole 1965. godine u Poreču ponovno djeluje Srednja poljoprivredna škola. Uskoro će se predstavnici škole boriti protiv osnivanja školskog centra sa ekonomskom i ugostiteljskom školom. Strahuju za svoj identitet, no dolaze nova vremena koja zanemaruju poljoprivredu. Poreč se okreće turizmu.
U jedinstvenu obrazovnu instituciju udružuju se Srednja ekonomska, Srednja turistička i Srednja poljoprivredna škola. Školski centar za stručno obrazovanje registrira se 26. lipnja 1971. godine. Potom, 3. travnja 1978. godine osniva se Centar usmjerenog obrazovanja Poreč.
Danas je poljoprivredna škola sastavni dio jedinstvene ustanove koja se zove "Srednja škola Mate Balote Poreč", u sklopu koje se nalaze još ekonomska škola, trgovačka škola i gimnazija (jezična i opća).