Dragi i poštovani roditelji, draga obitelji, dragi naš Krešo, želim se zahvaliti Vama i našem Kreši u ime Medicinske škole u Rijeci na svemu što nam je Krešo ostavio svojim boravkom kod nas. Neću pričati o svojim emocijama, mislim da su kolege i učenici koji su bili najbliskiji i radili s njim to najzornije prikazali. Reći ću onu zahvalnost koju je Krešimir Bakula ostavio i postavio svojom pojavom, svojim nesebičnim radom i svojim pristupom u našem kolektivu.

Ostavio nam je sliku čovjeka koji voli svoj posao, koji zna što trebaju ovi mladi ljudi koje se nalaze u našoj školi, ostavio sliku veličine koju ćemo pamtiti svakodnevno. Osobito su me dirnule emocije učenika, sadašnjih i bivših koji su ga svi odreda voljeli. Biti profesor nije lako, no kolega Krešo je znao kako biti pravi profesor, učenici su to naglasili. Tko zna s tako mladim ljudima uvijek je poseban. Ono što je dao učenicima ostati će trajno i živjeti će, ne samo dok budu živjeli i njegovi učenici jer će to oni prenijeti svojoj djeci tako da će taj zapis ostati zauvijek neizbrisiv. To je vrijednost koju želim naglasiti. Takva ostavština uistinu je bezvremenska. Nema to svatko.

Moja zahvala želi naglasiti da je Krešo imao dušu, jer sve što smo čuli i osjetili to pokazuje, pa bih Vam svima, a posebno vama roditeljima i obitelji želio reći da je duša besmrtna, i to Vam govorim kao čovjek i kao liječnik i da odlazak onakav kakav mi ljudi poznamo nije odlazak, jer je ta duša i sada s nama. Ovo je svojevrsna metaforika poveznice života i smrti u kojoj život uvijek pobjeđuje.

Hvala Krešimire za sve dobro koje si nam dao, a Mi ti dajemo naše trajno i duboko poštovanje i uspomenu punu zahvalnosti i ljubavi.

Ravnatelj Alen Vukelić, dr.