« Ožujak 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
Pitanje: Kćer nam je nedavno krenula u srednju školu, koju je sama izabrala. Ali, profesori su joj bez veze, a djeca u razredu glupa. Nema još niti jednu prijateljicu. Napominjemo da je u osnovnoj školi bila odlična učenica i da je gimnaziju odabrala po svome odabiru. Što da radimo?
Odgovor: Nastojte je razumjeti i vrlo jasno joj reći da ju razumijete, ali nemojte paralelno s razumijevanjem potkrepljivati obrambeni mehanizam koji djevojčica modelira. Naime, vaša kćer ne zna interpretirati situaciju koju proživljava, te je projicira u odbojnost prema novoj situaciji i novim ljudima. Vaša djevojčica prolazi period društvene adaptacije u okviru školske sredine. Nakon perioda osnovnoškolskog života gdje je stvorena jedna stabilna struktura i očekivanja od školske sredine i nje same unutar te školske sredine, te samim time i poznati obrasci ponašanja, dolazi u srednju školu. Srednja škola je promjena. Komparativno nema elemenata za procijeniti dali bolja ili lošija promjena, niti je potrebita usporedba, ali definitivno situacija ju uznemiruje. Jer je nova i neizvjesna. Nakon perioda završetka osnovne škole koncentracija pažnje je bila na odabiru željene srednje škole, procjenama ocjena, izvjesnosti upisa, dakle jedan proces protkan željama i nastojanjima ka ostvarenju cilja upisa. A sada počinje „stvarni život“. Razmislite što se i nama „velikima“ događa kada npr. odlučimo promijeniti radnu okolinu. Svjesni smo da, iako vladamo nizom iskustvenih elemenata, iako je to naš odabir koji nosi pregršt benefita, ipak laganu anksioznost ne možemo racionalizirati. I to djetetu treba reći.
Činjenica da je bila odlična učenica (odnosno ja bih rekla dijete koje je ostvarilo odlične školske rezultate) nameće joj i komponentu očekivanja koje osjeća sama prema sebi, a svjesna je i da okolina iščekuje njezin uzlet u socijalnu integraciju srednje škole. Pritom ne može procijeniti dali su joj krila dovoljno čvrsta za nove nalete vjetra. Paralelno s tim dotadašnji profesori i prijatelji sada se idealiziraju jer joj se trenutno čine jedini egzaktan oslonac na koji se može osloniti. Spadaju u kategoriju poznatog a u okviru poznatog lakše balansiramo. Koliko često čujemo u emotivnim odnosima riječi „nikad te ne bih mijenjao“, jer smo svjesni da nam je lakše funkcionirati u sferi poznatog kod drugih ljudi nego se upuštati u nove izazove. Odnosno, ponekad nas je potrebno malo ohrabriti i tu nastupaju dragi nam ljudi, u ovoj situaciji roditelji.
Djeca, pogotovo adolescenti, ne znaju riječima izraziti svoju tjeskobu, možda im je i nelagodno što je osjećaju, zasigurno misle da su jedini koji se tako osjećaju, jer im drugi izgledaju tako puni samopouzdanja (ne znajući pri tom da se susreću s identičnim situacijama). I onda u tim okolnostima reagiraju kao vaša kćer, tj. odbijanjem.
Vaša roditeljska intervencija je neophodna. Djevojčica je očekuje iako će vam to zasigurno negirati i izjavljivati kako se može nositi sa novostima. Mudar roditelj pritom ne radi analitiku, ne secira nove profesore i prijatelje, ne traži im mane niti ih idealizira. Mudar roditelj pojača intenzitet svog roditeljskog utjecaja s ciljem ojačavanja vlastitog dijeteta. A vi, čim ste postavili nam pitanje, ste mudar roditelj. I krenite u akciju ohrabrivanja. Uključite se, ali konkretno, a ne iscrpnim savjetodavnim „prodikama“. I svakako ne podilaženjem djetetu u neosnovano kritičkom odnosu prema profesorima i kolegama u razredu. To su kratkotrajne kupovine djeteta koje mu dugoročno štete. Pomognite djetetu u njegovom oblikovanju srednjoškolske strukture. Pokažite interes. Upoznajte nove školske predmete Vaše kćeri. Dogovorite na početku školske godine jedan objektivan cilj kojem u okviru školskog uspjeha ona teži. Pomognite joj u procjeni vlastitih očekivanja. Vaša djevojčica će i u srednjoj školi osjetiti kompeticiju. Ali, pokušajte preoblikovati kompeticiju nje u odnosu na nju samu. Još konkretnije. Napišite taj cilj. Da se možete svi zajedno na njega podsjetiti. Krivulja školskog života je varijabilna, ali ukoliko definiramo cilj kojem se teži, ukoliko je on objektivan, utemeljen na realnim mogućnostima vašeg djeteta, korelativan i s njenim interesima, školski život će biti manje stresan. Bit će put kojem se teži,a svaki put ima i ravnije i neravnije dijelove, nekad nas smoči pljusak, ali najčešće se znamo prilagoditi. Osim postavljanja ciljeva, dogovorite i strukturu obiteljskog života. Slobodne aktivnosti, druženja s prijateljima, općenito način funkcioniranja u novoj srednjoškolskoj etapi života. Ponavljam, dogovarajte, ali ne prihvaćajte bez licitiranja i jasne strukture. Jer, srednja škola je uistinu zahtjevnija po mnogočemu od osnovne škole, sadržajno, predmetno i od iznimne je važnosti osjetiti na početku čari uspjeha u novoj sredini, koji su onda okidač za jedno manje turbolentno funkcioniranje. Srednja škola ne smije prerasti u opsesiju i diktatora obiteljske dinamike, već jednostavno dijelom života nakon početne prilagodbe.
Paralelno, primjećujem da se susrećete s negativnim stavom vaše djevojčice prema ljudima koji su dio nove školske sredine. Kao i inače, činjenica je da ljudi posjeduju osobine koje nam se manje ili više sviđaju. Činjenica je i sami imamo osobine koje su podložne nečijem vrednovanju. Ali isto tako je činjenica da bismo ljudima trebali dati šansu. U svakom okruženju privući ćemo ljude koji nam više odgovaraju i s njima ćemo ostvariti dublje odnose. Ostali ljudi statirati će u okviru našeg društvenog funkcioniranja. Podsjetite vašu kćer da su i profesori ljudi koji imaju različite uloge, te su i oni i majke i očevi, i prijatelji i nečija djeca. Počesto ih se nepravedno dehumanizira. Nemoguće je, statistički gledano, da su u njenoj školi baš svi lišeni karakteristika koje odgovaraju vašoj kćerci. Izvjesno je da bismo trebali poštivati profesore kao što i oni poštuju našu djecu, kao što nastojimo poštivati ljude koji su s nama u bilo kakvoj životnoj interakciji. Kada nekoga poštujemo, prihvaćamo i njegove različitosti. Primjećujemo segmente koji nam se ne čine privlačnim, ali ne osuđujemo. Pomognite vašoj kćerci da osvijesti tu neophodnost korektnosti, a tijekom vremena će zasigurno otkriti i šarmantnost i stručnost i humanost tih ljudi, koji vrlo često izabiru ovaj poziv upravo zbog svoje jače empatije i profesionalne ljubavi prema mladim ljudima koje poučavaju, a nisu instrument dijeljenja „loših“ ocjena. Ali i za tu spoznaju treba nam vrijeme.
Kada je riječ o novim kolegama iz razreda, potičite druženja, predlažite oblike druženja, pokažite interes, slušajte priče, akcentuirajte nešto interesantno, budite prisutni. Nenametljivi, a prisutni. Prisjetite se i vlastitih srednjoškolskih strahova, nedoumica, ali i trenutaka koji zaslužuju da budu prepričani. Preskočite s vašom kćerkom ovu veliku stepenicu školske promjene, pa će kroz slijedeće četiri godine biti lakše skakutati.
Dakle, kao što uvijek kažemo, bazirajte svoje roditeljsko djelovanje kao i uvijek dosad i kao u svim situacijama, ugodnim i neugodnim, na ljubavi. Ne na podilaženju. Onda na nju nadogradite odgovornost, osmišljavanje cilja i ohrabrenje. I dozvolite svojoj kćerci da dozvoli sebi i drugima da budu uspješni. U okviru svoje individualne osobnosti. Volite srcem, odgajajte razumom i nastojte obje ove komponente koristiti u obilnim količinama. Ako postoji još koja dilema obratite se školskom pedagogu koji će i vama dati zasigurno koju dodatnu „injekciju“ ohrabrenja. Ili nam jednostavno pišite.
Podsjetite svoju kćerkicu da ne mora uvijek biti odlična učenica ali dobar je osjećaj ako se često u životu bude osjećala kao odličan čovjek.
I ja vas ocjenjujem s odličnim za roditeljsku brigu i želju da budete i dalje podrška svome djetetu. Proglasit ćemo danas danom odličnih ocjena i tako početi rješavati i ostale naše životne izazove.
Sanja Sever Carnevali, prof.
pedagog Učilišta